Gotowa bibliografia na temat „Torikku (1952)”

U međuratnom razdoblju prošloga stoljeća počela je priprema za Talijanski jezični atlas (Atlante Linguistico Italiano). Začetnik toga kolosalnoga djela bio je talijanski lingvist, inače rodom iz Labina, Matteo Giulio Bartoli, profesor na Sveučilištu u Torinu, osnivač neolingvistike koji je iz općepoznatih razloga neolingvistima tražio da sakupljač građe bude samo jedan. Naime, dijalekatna podjela Italije i nadasve granice između dijalekata, mogle bi biti proizvoljne, ako dva ispitivača nemaju isti način ispitivanja i zamjećivanja jezičnih pojava. To bi moglo dovesti do pojave "dijalekatnih granica" i tamo gdje u stvarnosti ne postoje. Suosnivač je bio prof. Giulio Bertoni, redoviti profesor Sveučilišta u Torinu. Teret iscrpljujuće obveze anketiranja informanata pao je na Uga Pellisa, prvorazrednoga školovanoga lingvista, osnivača Furlanskoga filološkog društva u Udinama, koji je punih 18 godina, od 1925. pa do svoje smrti 1943., prikupljao građu. Upitnik je obuhvaćao opći i posebni dio te morfološki dodatak na oko 17000 kartica u ukupno osam svezaka. Mreža se upitnika prostirala na Italiju, pa i na Istru, tada pod Italijom. Prvih sedam svezaka Talijanskoga jezičnog atlasa objavljeno je 1995., 1996., 1997., 1999., 2001., 2003. i 2008. Konačna naklada temelji se na izvornom Pellisovu prikupljenom materijalu. Zbog guste mreže punktova i velikog broja pitanja na njemu se još uvijek radi.