Gotowa bibliografia na temat „Kultura i običaji”
Utwórz poprawne odniesienie w stylach APA, MLA, Chicago, Harvard i wielu innych
Zobacz listy aktualnych artykułów, książek, rozpraw, streszczeń i innych źródeł naukowych na temat „Kultura i običaji”.
Przycisk „Dodaj do bibliografii” jest dostępny obok każdej pracy w bibliografii. Użyj go – a my automatycznie utworzymy odniesienie bibliograficzne do wybranej pracy w stylu cytowania, którego potrzebujesz: APA, MLA, Harvard, Chicago, Vancouver itp.
Możesz również pobrać pełny tekst publikacji naukowej w formacie „.pdf” i przeczytać adnotację do pracy online, jeśli odpowiednie parametry są dostępne w metadanych.
Artykuły w czasopismach na temat "Kultura i običaji"
1
Suzić, Radmila R. "ANALIZA SADRŽAJA I ELEMENATA KULTURE U UDŽBENIKU ZA ENGLESKI JEZIK PIONEER". Методички видици 12, nr 12 (3.12.2021): 121. http://dx.doi.org/10.19090/mv.2021.12.121-132.
Pełny tekst źródłaStreszczenie:
Ovaj rad se bavi analizom i procenom prisutnosti elemenata anglofone, domaće (lokalne) i međunarodne kulture u udžbeniku za engleski jezik – Pioneer B2, MM Publications (2015). Metodom analize sadržaja udžbenika, teme kao što su umetnost, muzika, istorija, književnost, običaji, geografija, sport i slobodno vreme dele se u jednu od tri kategorije, anglofona, domaća ili međunarodna kultura, koje se potom dalje tumače u svetlu elemenata površinske ili dubinske kulture. Kao velika prednost udžbenika ističe se širok raspon savremenih tema i interkulturalnih sadržaja što nesumnjivo doprinosi jačanju interkulturalne kompetencije učenika, a prisustvo elementa dubinske kulture drugih nacija podstiče razvoj globalne svesti. Nedostatak ovog udžbenika ogleda se u odsustvu elemenata ciljne kulture na oba nivoa. Autentični materijali nisu sastavni deo sadržaja, te su na taj način učenici uskraćeni za izvorne jezičke materijale koji bi im mogli omogućiti da ostvare dodir sa segmentima stranog jezika koji će im biti potrebni u daljem obrazovnom i profesionalnom angažovanju.
2
Dragić, Marko. "Hrvatski tradicijski čestitarski ophodi, pohodi i običaji od Božića do Sveta tri kralja". Croatica et Slavica Iadertina 14, nr 1 (11.02.2019): 189–230. http://dx.doi.org/10.15291/csi.2777.
Pełny tekst źródłaStreszczenie:
U hrvatskoj tradicijskoj kulturi božićno vrijeme obuhvaća blagdane: Božić, Sveti Stjepan, Sveti Ivan, Nevina dječica, Silvestrovo, Nova godina i Sveta tri kralja. U radu se navodi i multidisciplinarno interpretira stotinjak primjera čestitarskih ophoda, pohoda i običaja od Božića do Sveta tri kralja. Ti primjeri nalaze se u literaturi od 1846. godine do naših dana, a sedamdesetak je primjera suvremenih izvornih terenskih zapisa iz Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ti zapisi nastajali su od 2004. do 2017. godine. Neki čestitarski ophodi, pohodi i običaji iščezli su, neki su se modificirali i reducirali. U čestitarskim ophodima, pohodima i običajima ogledaju se pretkršćanski elementi. Običaj posipanja položaja žitom i položajnikovo kresanje vatre i izgovaranje želja za nastupajuću godinu ima panspermijsku funkciju. Kada bi položaj nakon položajenja došao blizu kuće svoje djevojke ukućani bi ga pozdravili pucanjem iz pušaka. Taj običaj imao je apotropejsku funkciju. Simbolično šibanje djece na blagdan Nevine dječice također ima apotropejsku funkciju. Istu funkciju ima i upotreba pirotehničkih sredstava u dočeku Nove godine. Taj običaj u hrvatskoj tradicijskoj kulturi nastao je u drugoj polovici 20. stoljeća i najmlađi je običaj koji se interpretira u radu.
3
Andrijašević, Ivana. "Advent u tradicijskoj kulturi makarskoga primorja". Croatica et Slavica Iadertina 14, nr 2 (11.02.2019): 379–409. http://dx.doi.org/10.15291/csi.2784.
Pełny tekst źródłaStreszczenie:
Cilj je ovoga rada prikazati adventske običaje u narodnoj kulturi stanovnika Makarskoga primorja, kako one koji su se zadržali do današnjega vremena, tako i one koji su na žalost nestali. Proučavanjem adventskih običaja stanovnika Makarskoga primorja doznat ćemo više o načinu života stanovništva toga područja tijekom priprema i za vrijeme velikoga blagdana Božića. Riječ je o običajima koji su se u najvećoj mjeri prenosili s koljena na koljeno i tako ostali zapisani u kolektivnoj svijesti zajednice. Rad donosi pregled do sada objavljene literature o adventskim običajima u narodnoj kulturi Makarskoga primorja, pregled relevantnih zapisa objavljenih u listovima župa Makarskoga primorja. Dodatnu autentičnost prikaza adventskih običaja Makarskoga primorja daje terensko istraživanje, provedeno u razdoblju od 10. ožujka do 9. travnja 2018. godine, tijekom kojeg su prikupljeni i zapisani iskazi 12 kazivača (6 žena i 6 muškaraca).
4
Banjic, Amira. "Usmena tradicija- Primjeri iz Klokotnice". Bastina sjeveroistocne Bosne 12, nr 12 (7.10.2020): 115–28. http://dx.doi.org/10.55258/2232-7665.2020.12.115.
Pełny tekst źródłaStreszczenie:
Osnovna tema ovog rada jeste usmeno stvaralaštvo Klokotnice. Prikupljeni podaci odgovaraju vremenu iz 20. stoljeća, tačnije od davne 1940. godine. Usmena književnost se na ovom prostoru izrazito njegovala u gotovo svim oblastima života: od jutarnjih razgovora i molitve, preko priča za vrijeme ispaše stoke na livadama ili priča i pjesama za vrijem rada na njivama, prilikom ašikovanja do noćnih uspavanki. Usmene pjesme i predaje koje govore o prošlim vremenima i običajima očuvale su se i u Klokotnici prenošenjem sa koljena na koljeno i na taj način čine dio tradicije i kulture ovog mjesta. Osim usmenog stvaralaštva, tema ovog rada su i običaji Klokotnice. Proučavanjem običaja saznajemo mnogo o načinu života, svakodnevnicama koje su učestvovale na usmeno stvaralaštvo. Kazivanja kojima ću se baviti u ovom radu zabilježena su od stanovnika Klokotnice koji su usmene priče i pjesme slušali u djetinjstvu i mladosti od svojih starijih ukućana ili su ih sami stvarali i usmeno prenosili mlađoj i starijoj generaciji. Klučne riječi: usmena tradicija,običaji,sevdalinka, pjevači,epska pjesma.
5
Dragić, Marko. "Badnje jutro i dan u kršćanskoj tradicijskoj kulturi". Croatica et Slavica Iadertina 10, nr 10 (7.02.2017): 399. http://dx.doi.org/10.15291/csi.1042.
Pełny tekst źródłaStreszczenie:
Navedenih dvjestotinjak primjera ophoda, običaja, obreda i divinacija imaju izniman socijalni i estetski značaj. Od tih primjera je oko stotinu sedamdeset zapisanih u prošlih desetak godina u stotinjak mjesta u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Dječji jutarnji čestitarski ophodi imaju simpatički i panspermijski karakter. Obredi vezani uz drvo badnjak; kićenje zelenilom, gobinjanje, imaju apotropejski i panspermijski karakter. Post, glorijani; škropljenje blagoslovljenom vodom vjerskoga su karaktera. Blagoslov ovaca sadrži apotropejski i vjerski karakter. Badnje koledanje u novije je vrijeme poprimilo humanitarni karakter. Neki od navedenih obreda, običaja i divinacija pretkršćanskoga su postanja. Neki su se ophodi, obredi i običaji sačuvali do naših dana, neki su se modificirali, a neki su ostali samo u sjećanju starijih osoba.
6
Bašić, Marijana, i Sanja Baričević. "Predodžba nacionalnoga identiteta u Leksikonu hrvatskih tradicija Joanne Rapacke". Croatica et Slavica Iadertina 18, nr 2 (3.01.2023): 353–81. http://dx.doi.org/10.15291/csi.4051.
Pełny tekst źródłaStreszczenie:
Identitet je imaginacija i predodžba o tome tko smo i što smo. Pojmom kulturni identitet opisuje se autentičnost i jedinstvenost neke kulture, a na temelju kulturnih se osobitosti i vrijednosti određuje neka društvena zajednica odnosno utvrđuje pripadnost pojedinca ili društvene skupine određenoj kulturi. “Poznavati neku kulturu i njezin identitet”, ističe D. Oraić Tolić (2003: 453), “znači znati se služiti rječnikom njezinih kulturnih termina, prepoznavati nevidljive konotacije i narativne modele, znati slušati i pričati priče svojstvene nekom jeziku i kulturi, riječju – vladati imaginarijem njezinih stereotipa”. Leksikon hrvatskih tradicija (2002) Joanne Rapacke, izvorno objavljen na poljskome jeziku 1997. godine, obuhvaća 64 natuknice kojima “opisuje i objašnjava genezu najznačajnijih mitotvornih fenomena i simbola hrvatske povijesti, kulture i književnosti, onih fenomena koji su ispunjavali integracijsku i identifikacijsku funkciju u hrvatskoj etničkoj i nacionalnoj zajednici” (Fališevac 2002: 249). Promatrajući tradiciju kao “prenošenje znanja, spoznaja, vjerovanja, legendi, običaja, kulturnih vrijednosti itd. s naraštaja na naraštaj u zajednici, bilo usmenom ili pismenom predajom, odgojem i dr.; stalan i kreativan proces reinterpretacije kulturnoga nasljeđa” (VRHSJ 2015: 1567), u radu se raščlanjuju sastavnice hrvatskoga nacionalnog identiteta i konceptualne metafore ključne u njegovu razumijevanju, zastupljene u Leksikonu hrvatskih tradicija Joanne Rapacke.
7
Baran, Tanja. "Antropološko–folkloristički i vjerski aspekti usmenoknjiževnih zapisa Marice Križe". Obnovljeni život 76, nr 2 (29.04.2021): 247–58. http://dx.doi.org/10.31337/oz.76.2.7.
Pełny tekst źródłaStreszczenie:
Kontekstualizacijom i analizom usmenoknjiževnih zapisa Marice Križe u križevačkom selu Dubovcu dobiva se uvid u obilje antropološko–folklorističkih i vjerskih sadržaja koji su u 19. stoljeću bili izuzetno bogati i snažni u identitetu hrvatskoga čovjeka. Ovim se radom želi istražiti žanrovski raznolik sadržaj dvaju rukopisa Marice Križe s kraja 19. i početka 20. stoljeća, kako bi se prikazala praktična, življena vjera, i u običajima i u sakramentalnom životu seljaka u potkalničkom Prigorju. Marica Križe jedina je zapisivačica usmene književnosti u križevačkom kraju i jedna od desetak žena u Hrvatskoj koje su bilježile narodni život i običaje prema knjizi Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu Antuna Radića pri Akademijinu Odboru na narodni život i običaje. Iako ona Radićeve naputke o zapisivanju gradiva nije usvojila cjelovito kao normu, nego više kao predložak, prema njima je zapisala tradicijske i usmenoknjiževne stvarnosti te time zabilježila življenu kulturu i vjerske sadržaje na jednom lokalitetu.
8
Šarolić, Mladenka, Marina Torić, Boris Dorbić, Žana Delić, Emilija Friganović i Josip Roguljić. "Poljički soparnik". Glasilo Future 2, nr 1-2 (30.06.2019): 59–66. http://dx.doi.org/10.32779/gf.2.1-2.5.
Pełny tekst źródłaStreszczenie:
U današnjem vremenu brzog razvoja te gotovo svakodnevnih promjena i napretka stari običaji i tradicijske vrijednosti padaju u zaborav te se javlja potreba za zaštitom tradicijske i nematerijalne kulturne baštine. Turizam u našem kraju kontinuirano napreduje i postaje glavnim motorom našeg gospodarstva. Cilj ovog rada je predstaviti vrijedan tradicijski hrvatski prehrambeni proizvod – Poljički soparnik, pekarski proizvod izrađen od mekog pšeničnog brašna, blitve, crvenog luka, maslinovog ulja, češnjaka, soli i vode. U prošlosti je soparnik bio jedno od osnovnih jela i poznat samo u krajevima Poljica, a danas kao zaštićen proizvod svjedoči o nekadašnjem načinu života na selu te uopće o kulturi stola kao neizostavnom dijelu ukupne nacionalne kulture. Od proizvoda za siromašne postao je prepoznatljivi brend, te se nudi na svim kulturnim ili gastronomskim događanjima širom Dalmacije i Lijepe naše
9
Kelava, Josipa. "Božićno razdoblje u tradicijskoj baštini posuškoga kraja". Croatica et Slavica Iadertina 13, nr 1 (22.02.2018): 157. http://dx.doi.org/10.15291/csi.1432.
Pełny tekst źródłaStreszczenie:
Na temelju prikupljenih suvremenih terenskih zapisa koji su nastali 2011. godine i u travnju 2016. godine na području Posušja u radu su prikazani običaji, obredi i ophodi vezani uz razdoblje od Božića do Sveta tri kralja. Interpretacija je nadopunjena korištenjem književnoteorijske literature. Uz razdoblje dvanaestodnevnice vezani su običaji apotropejskoga i panspermijskoga karaktera kao i razne divinacije. Vrhunac je božićnih blagdana sam Božić, koji je trebalo dočekati u miru sa samim sobom, ali i sa svima ostalima. Božićno vrijeme obuhvaća i blagdane sv. Stjepana, sv. Ivana, Mladence, blagdan sv. Silvestra, Novu godinu te Sveta tri kralja, kojim završava božićno razdoblje. Zapisani obredi, ophodi i običaji svjedoče o bogatoj tradicijskoj kulturi na ovom području, no ti običaji sve brže nestaju, većina ih je ostala samo u sjećanjima starijih osoba, stoga ih je nužno zapisivati.
10
Dragić, Marko. "Apotropejski obredi, običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi". Croatica et Slavica Iadertina, nr 3 (7.02.2017): 369. http://dx.doi.org/10.15291/csi.381.
Pełny tekst źródłaStreszczenie:
Autor donosi i interpretira drevne apotropejske obrede i pjesme koje su poznate u Hrvata. Apotropejsko uglavnom prepleće drevni mitski i kršćanski svijet. Neki su apotropejski hrvatski obredi autohtoni, a neki baština arhaičnih obreda i vjerovanja. Hrvatski su apotropejski obredi komplementarni s obredima drugih slavenskih naroda.Odabrani su se obredi najčešće izvodili za vrijeme kršćanskih blagdana, a svrha im je tjeranje demonskih sila, pravodobno sprječavanje bolest. U njima se ogledaju vjerovanja i praznovjerja Hrvata, a simbolika im je raznovrsna.Motivski svijet pjesama koje su pratile apotropejske obrede raznovrstan je i varira od mitske, ljubavne lirike do usmeno-retoričkih oblika. U sačuvanim je apotropejskim pjesmama znatno etnološko, antropološko, usmeno-književno i lingvističko blago.
Książki na temat "Kultura i običaji"
1
Hrvatske, Kulturno-prosvjetni sabor, red. Narodni plesni običaji južne Dalmacije: Narodna plesna kultura v Hrvata. Varaždin: Nišro "Varaždin", 1985.
Znajdź pełny tekst źródła
2
Brod za Issu. Zagreb, Hrvatska: Sandorf, 2022.
Znajdź pełny tekst źródła
3
Narodni plesni običaji južne Dalmacije: Narodna plesna kultura u Hrvata. Zagreb: Kulturno-prosvjetni sabor hrvatske, 1985.
Znajdź pełny tekst źródła
4
Černelić, Milana, Marijeta Rajković Iveta i Tihana Rubić, red. Živjeti na Krivom Putu: Sv. 2, Etnološka monografija o primorskim Bunjevcima. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - FF Press, 2009. http://dx.doi.org/10.17234/9789531753432.
Pełny tekst źródłaStreszczenie:
Monografija se sastoji od osam cjelina ponajviše iz duhovne i društvene kulture primorskih Bunjevaca na prostoru mikroregije Krivi Put u senjskome zaleđu. Prva cjelina pod nazivom: Obitelj i lokalna zajednica sastoji se od pet priloga (demografski razvoj, obiteljski život odnosi i vrijednosti, podaci iz Stališa duša, život zadružne obitelji, prezimena, osobna imena, obiteljski i osobni nadimci Krivopućana), zatim slijede cjeline: odijevanje, prehrana, medicina, pučka pobožnost, godišnji običaji te vjerovanja. Monografija završava poglavljem kroz koji se daju smjernice o mogućnosti korištenja i prezentacije tradicijske baštine krivoputskoga područja.
5
Barbara, Pavlakovič, Koščak Marko, Ožbolt Zoran i Čeligoj Vladimir. Program održivog razvoja Gorskog kotara. University of Maribor, University Press, 2021. http://dx.doi.org/10.18690/978-961-286-529-0.
Pełny tekst źródłaStreszczenie:
Monografija „Program održivog razvoja Gorskog kotara“ predstavlja zbirku rezultata projekta s kojim smo željeli promovirati održivo poslovanje i strateški razvoj hrvatskog pograničnog područja Gorskog kotara od Prezida do Gerova. Područje je daleko od glavnih hrvatskih cesta, ali istodobno smješteno između tri države (Hrvatska, Slovenija i Italija), koje su mještanima uvijek bile izvor zaposlenja, informiranja i društvenog života. Ispreplitanje različitih tradicija omogućilo je stvaranje autohtone kulture koja kombinira zanimljive priče, običaje, zanate, jela i upotrebu prirodnih resursa iz netaknute prirode u kojoj leži odredište. Sve je to izvrsna osnova za razvoj turizma, koji kao nova industrija može omogućiti razvoj gospodarstva, preokrenuti demografsku sliku i potaknuti cjelokupni razvoj područja. Tijekom dvije godine mentori i studenti magistarskog programa Turizam na Fakultetu za turizam Sveučilišta u Mariboru razgovarali su o strateškom izazovu razvoja turizma uz participativno sudjelovanje lokalnog stanovništva. Nakon analize stanja pripremili su viziju razvoja i utvrdili prioritetna područja rada, definirali mjere i utvrdili pokazatelje i način njihovog praćenja. Sam akcijski plan temelji se na teoriji procjene nosivosti okoliša.
Części książek na temat "Kultura i običaji"
1
Voršič, Ines, i Dragica Haramija. "Slovenske pripojedke – motivacija za učenje slovenščine kot drugega in tujega jezika na razredni stopnji". W Slavistična prepletanja 5, 145–60. Univerza v Mariboru, Univerzitetna založba, 2024. http://dx.doi.org/10.18690/um.ff.2.2024.8.
Pełny tekst źródłaStreszczenie:
Prispevek na primeru knjige Slovenske pripojedke predstavlja vpetost gradnikov bralne pismenosti v pouk slovenščine kot drugega in tujega jezika na razredni stopnji, pri tem pa se osredotoča zlasti na gradnika besedišče in razumevanje besedila. Slovenske pripojedke v povezovanju umetnostnega (ljudska pravljica/pripovedka) in neumetnostnega besedila (kuharski recept) ter različnih zanimivosti (običaji, vraže, pregovori …) omogočajo usvajanje slovenščine kot drugega in tujega jezika v tesnem prepletu s spoznavanjem slovenske kulturne dediščine na treh ravneh: (1) z vidika jezika in prehranskega besedišča; (2) z vidika slovenskih praznikov, običajev in navad; (3) z vidika slovenske ljudske mladinske književnosti.
2
Ciglenečki, Marjeta. "Kultura in umetnost v obdobju zrelosti". W Center za zaslužne profesorje in upokojene visokošolske učitelje Univerze v Mariboru: 2019–2023, 237–46. Univerza v Mariboru, Univerzitetna založba, 2023. http://dx.doi.org/10.18690/um.3.2023.20.
Pełny tekst źródłaStreszczenie:
Umetnost in kultura sta nepogrešljivi spremljevalki življenja, v zreli dobi, ko se vsakodnevni ritem nekoliko umiri, pa se potreba po uživanju umetnosti običajno poveča. Starejši predstavljajo znaten delež obiskovalcev kulturnih ustanov, kjer vedno bolj skrbijo za neovirano dostopnost in starejšim ponujajo vse več posebej zanje prilagojenih programov. Prispevek se osredotoča na vprašanje, kakšni so delovni pogoji za umetnike in preučevalce umetnosti v poznem življenjskem obdobju, saj ti ob upokojitvi skorajda po pravilu ne prekinejo z delom. O tovrstnih vprašanjih pri nas bolj malo razpravljamo. Pri izboljšanju njihovega položaja bi lahko pomembno vlogo odigrale univerze z izkazano pozornostjo za upokojene znanstvenike in umetnike iz lastnih profesorskih vrst. Avtorica v nadaljevanju predstavi znanstvenika in umetnika, ki sta tesno povezana z Univerzo v Mariboru: umetnostnega zgodovinarja in teologa dr. Avguština Stegenška (1875–1920) ter grafika in risarja, zaslužnega profesorja Bojana Golijo (1932–2014). Oba sta v zadnjem obdobju svojega življenja dosegla vrhunske rezultate.
Streszczenia konferencji na temat "Kultura i običaji"
1
Periš, Lucija. "MOĆ KULTURNOGA KONTEKSTA: MARASOVA ADAPTACIJA DRAME VESELE ŽENE WINDSORSKE ILI ČITANJE SHAKESPEAREA KROZ IMOTSKE NAOČALE". W Europski realiteti. Academy of Arts and Culture of the J. J. Strossmayer University in Osijek, 2023. http://dx.doi.org/10.59014/edli4155.
Pełny tekst źródłaStreszczenie:
Rad proučava postupak adaptacije dramskoga izvornika u novi dramski tekst na primjeru zavičajnih igrokaza Vesele žene windsorske (1602) Williama Shakespearea i Vesele žene imotske (2010) Mate Marasa. Budući da su dvije drame napisane na dva političko, društveno i kulturno drugačija područja, jedna u elizabetinskoj Engleskoj, a druga u Hrvatskoj u dvadeset i prvome stoljeću, rad promatra način na koji milje u kojemu autor stvara utječe na oblikovanje teksta. Premda je smjestio radnju svoje drame u Hrvatsku u osvit suvremenoga doba, Maras je zadržao osnovnu ideju Shakespeareova predloška, ali i prilagodio brojne elemente drame novome kontekstu. Likovi u drami regionalno su obojeni, pričaju dijalektom karakterističnim za imotsko podneblje, a drama obiluje prikazima imotskih kulturnih običaja. Oslanjajući se na teorijska promišljanja Linde Hutcheon, radom se nastoji dokazati da je svaka adaptacija određena kontekstom stvaranja i stoga pruža uvid u povijest određene države, društvene odnose i običaje nekoga naroda. Radom se dolazi do zaključka da, iako se Maras poziva na Shakespearea kao inspiraciju za pisanje svojega djela, dvije drame predstavljaju dva različita umjetnička djela s obzirom na društveno-političko-kulturni kontekst, likove i jezik.
2
Guzovski, Marina, Andreja Rudančić i Marko Akmačić. "ZNAČAJ PROMOCIJE ZA POZICIONIRANJE TURISTIČKIH DESTINACIJA KONTINENTALNOG TURIZMA". W 4th International Scientific Conference – EMAN 2020 – Economics and Management: How to Cope With Disrupted Times. Association of Economists and Managers of the Balkans, Belgrade, Serbia, 2020. http://dx.doi.org/10.31410/eman.2020.449.
Pełny tekst źródłaStreszczenie:
Promicanje tradicije, običaja, lokalnih događanja, gastronomije, kulturne baštine, autohtonih sela, obiteljskih gospodarstava, prikaza tradicionalnog života na selu, održivog korištenja prirodnih resursa kao i očuvanje lokalnog identiteta okosnica su razvoja turizma u kontinentalnom dijelu. Promotivne aktivnosti imaju ključnu ulogu u stvaranju prepoznatljivog imidža određene destinacije, a jedna od glavnih zadaća je informirati i utjecati na stvaranje pozitivnih preferencija te utjecati na potražnju za određenom destinacijom odnosno uslugom. Uz samu ponudu određene destinacije ključnu ulogu na stvaranje doživljaja imaju ljudi odnosno pružena usluga koja je temelj za izgradnju emotivne (doživljajne) komponente putovanja i pozicioniranje određene turističke ponude na turističkom tržištu. U radu su prikazani rezultati istraživanja u Republici Hrvatskoj o motivima odabira odmora u kontinentalnom dijelu, načinu dobivanja informacija, dužini boravka kao i zadovoljstvu posjetitelja turističkom ponudom i uslugom.