Littérature scientifique sur le sujet « Narodnai͡a duma »

Rad se bavi odnosom Nikole Tommasea i hrvatskoga jezika te slavenske književne tradicije općenito s posebnim osvrtom na prijevode slavenske narodne poezije na talijanski jezik koji su pridonijeli njezinoj afirmaciji na zapadnoj obali Jadrana. Zajednički nazivnik svih analiziranih književnih priloga objavljenih u zadarskom listu Rivista Illustrata 1894., 1895. i 1897. godine sveslavenski je junak Kraljević Marko, mitološka spona slavenskoga jedinstva. Tommaseovi prijevodi i zanimanje za slavensku narodnu poeziju kao jedinu istinsku manifestaciju duha i najveći plod slavenskoga kreativnog genija posebno su važni u kontekstu njezine afirmacije izvan granica slavenskoga svijeta gdje je zbog nedostatka prijevoda ostala neotkrivena. U drugome su dijelu članka na nekoliko primjera ilustrirane prevoditeljske tehnike korištene prilikom prijevoda narodne poezije iz čega se može izvesti zaključak da su slavenske i romanske književne i kulturne tradicije duboko prožete i ukorijenjene u otočentesknoj Dalmaciji.

<p><strong>Cilj</strong>. Ovim radom željelo se pokazati iskustva Gradske knjižnice Rijeka pri pokretanju i realizaciji usluge Poslovni kutak, usluge usmjerene na poslovne informacije i e-usluge kao potporu građanima za bolje snalaženje u svijetu rada i poduzetništva. Također se željela saznati struktura korisnika Poslovnog kutka te razina zadovoljstva navedenom uslugom.</p> <p><strong>Metodologija. </strong>U uvodnom dijelu rada opisana je motivacija za pokretanje usluge s naglaskom na međunarodne dokumente na koje se oslanja. Slijede primjeri dobre prakse u svijetu i Hrvatskoj. Usluga Poslovni kutak opisana je kroz ciljeve, ljudske, tehnološke i druge resurse, sadržaj rada i promotivne aktivnosti. Na temelju evaluacijskih listića koje ispunjavaju svi sudionici i posjetitelji događanja u Poslovnom kutku napravljena je analiza strukture korisnika, kao i procjena razine zadovoljstva uslugom.</p> <p><strong>Rezultati. </strong>Rezultati su pokazali veliku zainteresiranost građana za sadržaje koje pruža usluga Poslovni kutak u lokalnoj zajednici, a trend pokazuje da zainteresiranost stalno raste. Žene su proaktivnije od muškaraca (63 %). Nečlanovi Knjižnice čine čak 35 % korisnika. Sukladno očekivanjima, 60 % korisnika usluge u dobi je od 26 do 45 godina. Zaposlene osobe čine 55 % korisnika, a nezaposlene 17 %. Iskazano je veliko zadovoljstvo izborom tema i korisnošću informacija. Facebook je najznačajniji komunikacijski kanal za promociju usluge.</p> <p><strong>Originalnost/vrijednost. </strong>Uključujući se u procese snaženja poduzetničkog duha, Knjižnica čini iskorak iz dosadašnjih praksi, a pozitivna evaluacija usluge temeljena na ocjenama korisnika i brojnosti onih koji sudjeluju u projektu (suradnika i sudionika) to i potvrđuje. Programi narodnih knjižnica za korisnike tradicionalno se kreću unutar područja obrazovanja i kulture. Širenjem usluga na poslovni i radni aspekt života, narodna knjižnica na nov način privlači pozornost i vrednovanje od strane građana.</p>

This article examines the biography of Konstantin Frantsevich Luchivka-Neslukhovskii, the ‘first colonel of the February Revolution,’ who welcomed the allegiance to the State Duma of both soldiers and officers from the 1st Infantry Reserve Regiment. This work draws on materials from Luchivka-Neslukhovskii’s great-granddaughter Olga, and great-great-grandson Anton, on documents from various St. Petersburg and Moscow archives, and on periodicals published in 1917. The article shows that, from a young age, Luchivka-Neslukhovskii was fascinated with revolutionary ideas: he was influenced by his aunt L.E. Vorontsova, by a member of Narodnaia vol’ia, N. Kuliabko-Koretskii, and by the circles of D.S. Bruevich and K.R. Kocharovskii. Later, he came under the strong influence of the Bolsheviks. During the revolutionary days, Luchivka–Neslukhovskii developed connections with other ‘left groups’ – the Trudoviks and the SRS. The article argues that Luchivka-Neslukhovskii played an important role in ensuring the victory of the February uprising in Petrograd in 1917. He also participated in other events of the 1917 revolution in Russia, without joining any political party.

The article provides an overview of the letters of the editors of “Ukrainskaya zhizn’” (“Ukrainian Life”) magazine (1912-1917) (Moscow) A. Salikovsky and S. Petlyura, stored in the Archive of the Russian Academy of Sciences (RAS) and federal archives. The letters contain information about the activities of the editorial, cooperation with the editors of a Moscow magazine called “Golos Minuvshego” and the newspaper “Russkie Vedomosti”, as well as the editorial activities of A. Salikovsky before moving to Moscow. Of particular interest are the letters addressed to academician V. Vernadsky, academician F. Korsh, “a friend of Ukrainians”, who collaborated with the editorial, to P. Milyukov, the chairman of the fraction in the party Narodnaya Svoboda (“People’s Freedom”) in the State Duma. The article uses both published and unpublished letters from 1908, 1910, 1912-1915. The publication introduces new documentary sources about the activities of the editors of “Ukrainskaya zhizn’” magazine into scientific circulation and may be of interest to historians, researchers of the biography of A. Salikovsky and S. Petlyura.

Na temelju građe iz ostavštine fra Bonaventure Dude i objavljenih tekstova u različitim publikacijama u radu se nastoji pokazati životni put dvojice hrvatskih franjevaca, kapucina Tomislava Janka Šagi‑Bunića i franjevca Bonevanture Dude. Poznanstvo ove dvojice redovnika i svećenika seže u vrijeme njihovog odgoja u sjemeništima u Varaždinu i školovanja u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u istom gradu. Različite naravi, različiti pristupi radu, različiti životni putovi, a u pozadini svega ostajalo je trajno prijateljstvo koje je ispreplitalo živote i rad ove dvojice prijatelja do kraja njihova života. Duda i Šagi‑Bunić ostali su zabilježeni u povijesti Crkve u Hrvata i hrvatskoj nacionalnoj povijesti kao nezaobilazna imena koncilske obnove u Hrvatskoj kao osobe koje su svaki na svoj način, usmjeravali intelektualni i pastoralni život Crkve u hrvatskom narodu u prijelomnim vremenima koncilske obnove, u socijalističkom društvu kojim je dominirao komunistički totalitarizam i otvorena ateizacija. Njihovi životi i rad jesu trajno svjedočanstvo da čovjek u otkrivanju svoga krsnog poslanja postaje locus theologicus, prostor Božje prisutnosti i djelovanja u Crkvi i svijetu, koje se ostvaruje i kroz djelovanje pojedinaca u njihovoj posvećenosti kroz određeno poslanje u Crkvi. Njihovo prijateljstvo također je svjedočanstvo kako iskreno prijateljstvo također jest locus theologicus, jer iz njega izrasta veliko dobro koje u svom vremenu pridonosi obnovi Crkve i društvene stvarnosti, odnosno čovjeka kao neizostavnog djela tih stvarnosti, a trag dobra ostaje zabilježen među generacijama koje slijede. Na ovom tragu u radu će biti proučen odnos dvaju hrvatskih teologa Tomislava J. Šagi‑Bunića i Bonaventure Dude, koje je uz obilježenost franjevačkom karizmom poslanja u hrvatskom narodu, visokim obrazovanjem te kvalitetnim znanstvenim i pastoralnim radom, obilježilo cjeloživotno prijateljstvo, koje je bilo u potpunosti uključeno u njihovo poslanje u Crkvi i narodu. Članak prati njihove živote od odgojnog razdoblja u Varaždinu do smrti Šagi‑Bunića, kroz teška i prijelomna razdoblja Crkve u Hrvata i hrvatskoga naroda.

U ovom se radu istražuju pretpostavke i načini na koje se može razumjeti ideja europskoga identiteta na duhovnim temeljima, odnosno konkretnije, uvjeti mogućnosti za tumačenje europskoga identiteta u kontekstu proučavanja zajedničke kulturne povijesti europskih naroda. Budući da je naša izvorišna osnova tumačenja povijesti Europe princip duha, koji se u povijesnoj sferi ponajprije utjelovljuje u domeni onoga kulturnoga, čija je reprezentacija sâm život duha u umjetnosti, no ponajprije u filozofiji i religiji, za početak istraživanja odabrali smo upravo djelo britanskoga filozofa i povjesničara kulture Christophera Dawsona, koji na jedan uzorni način demonstrira ono do čega nam je u ovom radu ponajprije stalo. Uzimajući u obzir hijerarhizaciju stupnjeva zbiljnosti – duh, kultura, religija – Dawson konstruira koncept europskoga identiteta, već po definiciji zajedničkoga svim europskim narodima kao povijesnim tvorbama, tumačeći europsku kulturu kao izraz onoga organskoga. Upravo zato smijemo govoriti o korijenima europskoga identiteta. U smislu svega prethodno rečenoga, zajednički europski identitet, koji počiva na europskoj kulturi, svoje korijene ima u kršćanskoj filozofiji i religiji koja, prema Dawsonu, nije puka idealistička činjenica, nego je izraz povijesne, političke, društvene i pravne zbiljnosti.

Deseti broj časopisa Croatica et Slavica Iadertina posvećujemo akademiku Anti Stamaću, sveučilišnom profesoru u miru, čuvaru duhovnih vrijednosti hrvatskoga naroda, organizatoru znanstvenoga i književnog života u nas, antologičaru, esejistu, kritičaru, književnom teoretičaru, uredniku, prevoditelju i pjesniku, u povodu 75. obljetnice njegova života. Rođen je 9. listopada 1939. na otoku Molatu pred Zadrom. Dugogodišnji zagrebački sveučilišni profesor, Stamać je povremeno predavao i zadarskim kroatistima, a i inače je izlagao u Zadru i na Sveučilištu i u Matici hrvatskoj, također objavljivao u Zadarskoj smotri. Tijekom duga djelovanja poglavito je radio na čuvanju i unaprjeđivanju institucija hrvatskoga jezika i hrvatske književnosti, na hrvatskoj okrenutosti prema Europi. Sve je to radio kao predsjednik Društva hrvatskih književnika, kao predsjednik Hrvatskoga filološkog društva, kao dužnosnik u Matici hrvatskoj, danas kao tajnik Razreda za književnost HAZU. Uređivao je veći broj časopisa, sve do aktualnoga uređivanja časopisa Republika i do vođenja uredništva edicije Stoljeća hrvatske književnosti. Znamo kako je radio neumorno i kako je njegova ljetina bogata, vjerujemo da će novih plodova biti još.

U ovom radu o karizmi i instituciji sa socio–religijskog zrenika u weberovskom teorijskom okviru obrađeni su epistemologija, deskripcija i interpretacija binoma “karizma i institucija” te njihov složeni međusobni odnos, imajući u vidu posebice fenomen karizmatskoga vođe. Karizmatski vođa, obdaren karizmom, osoba je iznimnih, (nad)naravnih sposobnosti koja u teškim i kriznim društvenim previranjima postaje vođom naroda, prorokom svojega vremena, a obilježavaju ga: odvažnost (hrabrost!), kritičnost (istinoljubivost!) i djelovanje za vremenito i vječno. Karizma je nezaslužen dar Duha karizmatiku, vođi, koji je u službi izgradnje zajednice. Od početka moderne pa do suvremenih (post)modernih gibanja i pokreta u društvu, karizma se sekularizira i postaje općim društvenim fenomenom te gubi gotovo svoje prvobitno religijsko značenje. Takva “sekularizirana” karizma, prema Maxu Weberu, paradigmatski se očituje u tri različita područja i to: kod proroka u području religijsko–religioznoga fenomena, kod velikih i izuzetnih vojskovođa u području vojnoga planiranja te kod demagoga u području društvenoga i političkog djelovanja.

Idea słowiańska” jest terminem ogólnym, odnoszącym się do wielu politycznych, historiozoficznych i kulturowych wątków, dla których inspiracją było językowe i kulturowe pokrewieństwo między narodami słowiańskimi. Takie ruchy jak słowianofilstwo i panslawizm miały na celu kulturalne i polityczne zjednoczenie Słowian. Idea ta wywarła silny wpływ na muzykę krajów środkowej i wschodniej Europy w XIX i XX wieku (szczególnie w jego drugiej połowie). Pod jej wpływem powstała znaczna liczba utworów muzycznych. Można utwory te podzielić na kilka grup. W jednych „słowiańskość” podkreślana była poprzez tytuł (najbardziej znany przykład to Tańce słowiańskie Dworzaka). Kompozytorzy używali również typowo słowiańskich gatunków tanecznych i pieśniowych, jak polski mazurek i ukraińska dumka (np. mazurki Bałakiriewa czy Skriabina, jak również dumki wykorzystywane przez Dworzaka w jego dziełach kameralnych). Innym sposobem realizacji idei słowiańskiej były muzyczne kontakty między twórcami (znajomość Dworzaka z Czajkowskim; rola muzyków czeskich w życiu muzycznym Chorwacji i Serbii). Idea muzyki słowiańskiej pojawia się również w komentarzach muzykologicznych: słowiański „charakter” muzyczny bywał najczęściej łączony ze specyficznymi kategoriami emocjonalnymi, takimi jak smutek, tęsknota, szczególnie zaś żal, które to określenie stosowano do opisu przemożnego nastroju panującego w dziełach Chopina.

1.Kuyan I. A. Suverenitet: problemy teoriyi i praktyky: konstytutsiyno-pravovyy aspekt : monohrafiya. Kyyiv : VTS «Akademiya», 2013. 560 s. 2.Pravove zabezpechennya derzhavnoho suverenitetu Ukrayiny : monohrafiya / YU. S. Shemshuchenko, V. M. Shapoval,I. O. Kresina, V. P. Horbatenko, I. V. Alyeksyeyenko, O. V. Skrypnyuk, D. YE. Prokopov, I. A. Kuyan, O. I. Yushchyk,D. M. Luk’yanetsʹ, O. M. Kostenko, V. O. Antonov, N. M. Parkhomenko, O. V. Batanov, Z. M. Makarukha / Za zah.red. akad. NAN Ukrayiny YU. S. Shemshuchenka. Kyyiv : Vyd-vo «Yurydychna dumka», 2011. 300 s. 3.Tam samo. 4. Mamut L. S. Narod v pravovom hosudarstve. Moskva : NORMA, 1999. 150 s. 5.Rishennya Konstytutsiynoho Sudu Ukrayiny vid 5.10.2005 r., № 6-rp/2005 u spravi za konstytutsiynym podannyam 60 narodnykh deputativ Ukrayiny pro ofitsiyne tlumachennya polozhenʹ chastyny pershoyi statti 103 Konstytutsiyi Ukrayiny v konteksti polozhenʹ yiyi statey 5, 156 ta za konstytutsiynym zvernennyam hromadyan Halaychuka Vadyma Serhiyovycha, Podhornoyi Viktoriyi Valentynivny, Kysloyi Tetyany Volodymyrivny pro ofitsiyne tlumachennya polozhenʹ chastyn druhoyi, tretʹoyi, chetvertoyi statti 5 Konstytutsiyi Ukrayiny (sprava pro zdiysnennya vlady narodom). Ofitsiynyy visnyk Ukrayiny. 2005. № 41. St. 2605. 6.Konstytutsiyno-pravovi formy bezposerednʹoyi demokratiyi v Ukrayini: problemy teoriyi i praktyky. Do 10-yi rechnytsi nezalezhnosti Ukrayiny / Pohorilko V. F., Stavniychuk M. I., Ruda N. I. ta in. Kyyiv : In-t derzhavy i prava im. V.M. Koretsʹkoho NAN Ukrayiny, 2001. 356 s. 7.Vlada v Ukrayini: shlyakhy do efektyvnosti / holova red. rady O. D. Svyatotsʹkyy. Kyyiv : Zhurn. «Pravo Ukrayiny» : In Yure, 2010. 688 s. 8.Shcherbanyuk O.V. Narodnyy suverenitet i realizatsiya vladospromozhnosti demokratychnoyi derzhavy : monohrafiya. Kyyiv: Lohos, 2013. 306 s. 9.Velykyy entsyklopedychnyy yurydychnyy slovnyk / za red. akad. NAN Ukrayiny YU. S. Shemshuchenka. 2-he vyd., pererobl. i dopovn. Kyyiv : Vyd-vo «Yurydychna dumka», 2012. 1020 s. 10.Pravove zabezpechennya derzhavnoho suverenitetu Ukrayiny : monohrafiya / YU. S. Shemshuchenko, V. M. Shapoval,I. O. Kresina, V. P. Horbatenko, I. V. Alyeksyeyenko, O. V. Skrypnyuk, D. YE. Prokopov, I. A. Kuyan, O. I. Yushchyk,D. M. Luk’yanetsʹ, O. M. Kostenko, V. O. Antonov, N. M. Parkhomenko, O. V. Batanov, Z. M. Makarukha / Za zah.red. akad. NAN Ukrayiny YU. S. Shemshuchenka. Kyyiv : Vyd-vo «Yurydychna dumka», 2011. 300 s. 11.Skakun O. F. Teoryya hosudarstva y prava (éntsyklopedycheskyy kurs) : uchebnyk. Kharʹkov: Éspada, 2005. 840 s. 12. Kuyan I. A. Suverenitet: problemy teoriyi i praktyky: konstytutsiyno-pravovyy aspekt : monohrafiya. Kyyiv : VTS «Akademiya», 2013. 560 s. 13. Zhakke ZH-P. Konstytutsyonnoe pravo y polytycheskye ynstytuty / per. s fr. V. V. Maklakova. Moskva : «Yuryst», 2002. 365 s. 14. Shapoval V. M. Suchasnyy konstytutsionalizm. Kyyiv : Salkom ; Yurinkom Inter, 2005. 560 s. 15.Frytsʹkyy YU. O. Derzhavna vlada v Ukrayini: stanovlennya, orhanizatsiya, funktsionuvannya : monohrafiya. Dnipro :Dniprop. derzh. un-t vnutr. sprav; Lira LTD, 2006. 360 s. 16.Shapoval V. M. Suchasnyy konstytutsionalizm. Kyyiv : Salkom ; Yurinkom Inter, 2005. 560 s. 17.Velykyy entsyklopedychnyy yurydychnyy slovnyk / za red. akad. NAN Ukrayiny YU.S. Shemshuchenka. 2-he vyd.,pererobl. i dopovn. Kyyiv : Vyd-vo «Yurydychna dumka», 2012. 1020 s. 18.Dyuhi Leon. Konstytutsiyne pravo: Zahalʹna teoriya derzhavy. Reprynt vydannya 1908 r. Odesa : Yurydychna literatura. 2005. 1008 s. 19.Pravove zabezpechennya derzhavnoho suverenitetu Ukrayiny : monohrafiya / YU. S. Shemshuchenko, V. M. Shapoval,I. O. Kresina, V. P. Horbatenko, I. V. Alyeksyeyenko, O. V. Skrypnyuk, D. YE. Prokopov, I. A. Kuyan, O. I. Yushchyk,D. M. Luk’yanetsʹ, O. M. Kostenko, V. O. Antonov, N. M. Parkhomenko, O. V. Batanov, Z. M. Makarukha / Za zah.red. akad. NAN Ukrayiny YU. S. Shemshuchenka. Kyyiv : Vyd-vo «Yurydychna dumka», 2011. 300 s. 20.Hromadsʹka merezha publichnoho prava ta administratsiyi UPLAN (Ukrainian Public Law and Administration Network). URL: https://uplan.org.ua/news/naikrashcha-forma-pravlinnia-dlia-ukrainy-parlamentsko-prezydentskarespublika-eksperty (data zvernennya: 24.05.2021 r.).

The thesis analyses and evaluates a marketing strategy of the Grandhotel Pupp in comparison with its direct competitor, the Ambassador Grandhotel Narodni dum. The thesis focuses mainly on evaluating the online atributes of the marketing strategy including the online presentation of the hotel on all distribution channels the hotel uses. The main emphasis is put on current trends, because in marketing, these play the crucial role. First part of the thesis defines accommodation services, hospitality business specifics and specifics of marketing in hospitality. Second part evaluates the marketing techniques used on hotel s various distribution chanels. The second part then also compares all the activities used in marketing strategy of both above mentioned hotels.

Svedoci smo renesanse alternativnog rešavanja sporova. U ovom radu autorka istražuje duboko religijske korene alternativnih načina rešavanja sporova, sa posebnim osvrtom na medijaciju. Istorija medijacije, ali i drugih alternativa sudskom postupku, starija je od istorije monoteističkih religija. Ovi načini reša- vanja sporova imaju jake religijske korene u hrišćanstvu, judaizmu i islamu. Istorijski posmatrano, hrišćanska kultura ima snažnu, bogatu tradiciju rešavanja sporova zasnovanu na veri i ohrabrivanju svojih sledbenika da reše sukobe na načine koji podrazumevaju izbegavanje sudskog postupka. Biblija ima nekoliko odlomaka i u Starom i u Novom zavetu u kojima se podstiče ili prikazuje mirno reša- vanje sporova. Duga, bogata istorija jevrejskog naroda data u Bibliji i Talmudu, kao i u praksi, za rešavanje sporova prihvata koncept šaloma (shalom – mir). Talmud, jedna od najsvetijih knjiga judaizma, ističe prednosti medijacije i kompromisa u odnosu na sudsku odluku. Najsvetija knjiga islama, Kuran, uči muslimane da uvek treba da preuzmu inicijativu za mir, pomirenje i dijalog.

Jugoslavenska politička emi-gracija nakon 1945. strukturno se može podijeliti na “ratnu” i “poratnu”, a u ideološkom smislu na “nacionalističku”, “komunističku” i “demokratsku”. Istraživanje ovog složenog političko-sociološkog fenomena, osvjetljavanje šireg konteksta, pozadine niza pratećih pojava i događaja, te dočaravanje duha vremena otvara brojna pitanja vezana za heterogenost emigracije, oblike njenog organiziranja i djelovanja, međusobne odnose, različite političke vizije, kritičko stajalište prema Jugoslaviji, kao i za stav te države prema njoj. Malobrojnoj demokratskoj emigraciji pripadao je Adil Zulfikarpašić, “emigrant među emigrantima”, čije je društveno i političko angažiranje, zbog raznih povoda i perspektiva, bilo u pozornosti različitih emigrantskih krugova, ali i jugoslavenskih sigurnosnih službi, predmet različitih ocjena i pokušaja diskreditacije. Ideja sporazumijevanja, poštovanja i približavanja različitosti, promatrana u višedimenzionalnim perspektivama, bila je osnova njegovog političkog angažiranja i ponašanja. Njegov rad također je obilježen idejama bošnjaštva i liberalne demokratije. Zulfikarpašić je isticao da pripada ljudima koji “imaju potrebu da svojim osobnim angažiranjem doprinesu procesu samorealizacije vlastitog naroda”. Svaki bolji historiografski rad o bilo kojoj historijskoj ličnosti, navode historičari, “udubljivanjem u složeni splet okolnosti u kojima je živela i radila” teži da “preraste u priču o ljudima, vremenima, idejama, procesima, problemima, događajima”. Značajne historijske ličnosti sažimaju epohu.