Littérature scientifique sur le sujet « Crkvene studije »
Créez une référence correcte selon les styles APA, MLA, Chicago, Harvard et plusieurs autres
Consultez les listes thématiques d’articles de revues, de livres, de thèses, de rapports de conférences et d’autres sources académiques sur le sujet « Crkvene studije ».
À côté de chaque source dans la liste de références il y a un bouton « Ajouter à la bibliographie ». Cliquez sur ce bouton, et nous générerons automatiquement la référence bibliographique pour la source choisie selon votre style de citation préféré : APA, MLA, Harvard, Vancouver, Chicago, etc.
Vous pouvez aussi télécharger le texte intégral de la publication scolaire au format pdf et consulter son résumé en ligne lorsque ces informations sont inclues dans les métadonnées.
Articles de revues sur le sujet "Crkvene studije"
1
Košutić-Brozović, Nevenka. « Lirski prepjevi P. A. Kazalija ». Croatica et Slavica Iadertina, no 1 (18 janvier 2017) : 239. http://dx.doi.org/10.15291/csi.304.
Texte intégralRésumé :
U uvodnom dijelu studije daje se kratak osvrt na sudbinu Kazalija za života i po smrti, iznimno punu sukoba između njegove pjesničke i pomalo bohemske naravi te crkvene i činovničke sredine u kojoj se nije snalazio. Posebno se ističe njegova za ono doba vrlo solidna književna naobrazba, njegovo dobro poznavanje stranih jezika i slabo vladanje hrvatskim, što je rezultiralo djelima koja su se tematski i idejno uklapala u suvremene trendove europskog romantizma, ali izražajno nisu bila na odgovarajućoj umjetničkoj razini. Isto vrijedi i za njegove hrvatske prepjeve europske lirike, malobrojne u odnosu na njegove što hrvatske što talijanske objavljenje i neobjavljene prijevode epske i dramske poezije (Homer, Shakespeare, Milton, Byron). Istaknimo usput da bi njegovi prijevodi na talijanski, jezik kojim je nesumnjivo bolje vladao nego hrvatskim, svakako zahtijevali ozbiljniju obradu želimo li donijeti objektivan sud o Kazalijevim prevodilačkim sposobnostima. Ovdje se pak taj sud donosi samo na temelju četiriju kratkih hrvatskih lirskih prepjeva s engleskoga (Byron, Longfellow), francuskoga (Hugo) i njemačkoga (Schiller) jezika.
2
Boljat, Lucija. « Doprinos Ferdinanda Belaja razvoju kanonskopravne znanosti u Hrvatskoj ». Croatica Christiana periodica 46, no 90 (2023) : 121–33. http://dx.doi.org/10.53745/ccp.46.90.7.
Texte intégralRésumé :
Autorica u radu nastoji prikazati biografske podatke o Ferdinandu Belaju, njegovu plodnu i bogatu akademsku, znanstvenu i publicističku djelatnost prvo kao vjeroučitelja (1876. – 1882.), kasnije kao suplenta pa profesora crkvenog prava (ak. god. 1881./1882. – 1909./1910.) na Bogoslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. Njegov doprinos razvoju kanonskopravne znanosti je znatan, što se ponajviše ogleda u brojnim znanstvenim radovima, člancima i vrijednim pravnim raspravama te vjernom obnašanju povjerenih crkvenih službi u kojima pokazuje visok stupanj stručnosti i primjene kanonskog prava u životu Crkve i društva. Belaj pripada krugu istaknutih ličnosti koje su ostavile zapažen trag na crkvenom i društvenom području na kraju 19. i početku 20. stoljeća. Autorica u radu ističe da se Belaj može ubrojati među prve autore koji odvažno pišu na hrvatskom jeziku, dajući time snažan doprinos razvoju kanonskopravne znanosti i terminologije u Hrvatskoj.
3
Kurelac, Iva. « Darovnica Fausta Vrančića bratu Kazimiru iz ostavštine plemićke obitelji Draganić-Vrančić u Državnom arhivu u Rijeci ». Croatica Christiana periodica 46, no 90 (2023) : 37–50. http://dx.doi.org/10.53745/ccp.46.90.3.
Texte intégralRésumé :
U radu se s paleografskog, diplomatičkog i sadržajnog aspekta analizira neobjavljena darovnica Fausta Vrančića bratu Kazimiru, sastavljena 6. ožujka 1609. u Cremoni, pohranjena unutar fonda Obitelj Draganić-Vrančić (1552. – 1971.) u Državnom arhivu u Rijeci. Darovnica je posve autentičan dokument, koji donosi nove podatke o razmjerno slabo istraženom tzv. Barnabitskom razdoblju života Fausta Vrančića, o njegovom redovništvu i crkvenom djelovanju, a iz nje doznajemo gdje je Faust živio tijekom boravka u Cremoni, koje je crkveno ime ze sebe odabrao, s kime je iz crkvenog kruga bio u kontaktu te na koji je način nastavio održavati veze s rodnim Šibenikom. Dokument, osim toga, nadopunja dosadašnja saznanja o imovinsko-pravnim odnosima između članova Faustove najuže obitelji. U prilogu rada objavljena je cjelovita transkripcija teksta darovnice na latinskom jeziku.
4
Matulić, Tonči. « Je li papa Franjo katolik ? » Nova prisutnost XIX, no 2 (16 juillet 2021) : 255–86. http://dx.doi.org/10.31192/np.19.2.3.
Texte intégralRésumé :
Članak je prošireno te izvorima i literaturom opremljeno predavanje pod naslovom »Je li papa Franjo katolik?«, održano 21. travnja 2021. godine na društvenim mrežama Hrvatskoga nadzemlja, službenog projekta Ureda za mlade Splitsko-makarske nadbiskupije. Autor u članku pokazuje i dokazuje da pitanje »Je li papa Frano katolik?« boluje od medijskog senzacionalizma, s jedne strane, i neutemeljenog i pretjeranog žara za obranom crkvenoga nauka i discipline od, ipak, etički opravdanoga, teološki neupitnoga i ekleziološki prihvatljivoga drukčijeg katoličkog stila i mentaliteta pape Franje, s druge strane. U tom smislu autor u članku predstavlja neke povijesne primjere, upućuje na crkvene učiteljske izvore, posebno na nauk Drugoga vatikanskog koncila, iznosi kritičke teološke analize i nudi prikladne teološke argumente pomoću kojih se razabiru prava narav i motivi zabrinutosti crkvenih kritičara pape Franje. Volja za »osvajanjem prostora Crkve« i čuvanjem statusa quo, ustrajavanje na plitkom uvjerenju »da se tako uvijek radilo«, okamenjeni mentalitet koji odbija poziv na obraćenje i misijsku preobrazbu crkvenih struktura i pastoralnog djelovanja otkrivaju se kao glavne zapreke u prihvaćanju drukčijeg stila, novih gestâ i nekih izjava pape Franje koji ga nedvosmisleno potvrđuju zrelim plodom koncilske obnove Crkve i istinskim darom Duha Svetoga Crkvi koja »u vlastitom krilu obuhvaća grješnike te je u isti mah i sveta i potrebna čišćenja – neprestano kroči putem pokore i obnove« (Lumen gentium, 8).
5
Matulić, Tonči. « Fenomen seksualnog zlostavljanja u Crkvi ». Nova prisutnost XXII, no 1 (15 mars 2024) : 5–27. http://dx.doi.org/10.31192/np.22.1.1.
Texte intégralRésumé :
Autor u ovom radu donosi analize i promišljanja o fenomenu seksualnog zlostavljanja djece i maloljetnika od strane katoličkoga klera, dakle u okrilju i u ustanovama Katoličke crkve. U uvodu predstavlja začetke fenomena seksualnog zlostavljanja u Crkvi, a to su događaji koji su seksualno zlostavljanje od strane katoličkoga klera nepovratno stavili pod reflektore šire crkvene i svjetovne javnosti. Nakon toga, u prvom dijelu rada autor kratko predstavlja i analizira neka poznatija službena izvješća o razmjerima seksualnog zlostavljanja u pojedinim mjesnim Crkvama, biskupijama i zajednicama. U drugom dijelu promišlja o službenom crkvenom držanju spram fenomena seksualnog zlostavljanja, a koji je desetljećima bio zarobljen kulturom sustavnog zataškavanja, zaštite zlostavljača i posramljivanja žrtava. Ovu činjenicu u trećem dijelu rada autor analizira i kritički propituje u svjetlu dominantne kulture hijerarhizma hranjene institucionalnom moći kao glavnom uzroku prokazane i osuđene kulture klerikalizma, a koja je već prije prepoznata kao jedan od glavnih izvora zala u Crkvi, uključujući i seksualno zlostavljanje. Upravo kad je kruta kultura hijerarhizma prepoznata kao glavni uzrok crkvene krize izazvane seksualnim skandalima, došlo je radikalnog zaokreta u crkvenom odnosu prema žrtvama koje su deklarativno i stvarno stavljene u središte zauzimanja tijekom rješavanja konkretnih slučajeva seksualnog zlostavljanja i kanonskih kaznenih postupaka protiv klerika zlostavljača, a o čemu autor kritički promišlja u četvrtom dijelu rada. U posljednjem, petom dijelu rada autor analizira doprinose koje je tom radikalnom zaokretu dao kardinal Ratzinger i kasnije kao papa Benedikt XVI., a u nastavku ukazuje na ključne i odlučujuće doprinose pape Franje s brojnim odlukama, dokumentima i izmjenama kanonskoga kaznenog zakonodavstva. Na kraju, umjesto zaključka, autor donosi promišljanja u obliku nekoliko važnih napomena o ovoj mučnoj i bremenitoj temi.
6
Mikić, Anto. « OBJEKTIVNO IZVJEŠTAVANJE I KRIZNO KOMUNICIRANJE KAO DRUŠTVENO ODGOVORNO PONAŠANJE. STUDIJA SLUČAJA : GLAS KONCILA O „HERCEGOVAČKOM SLUČAJU“ 1968. – 1971. GODINE ». South Eastern European Journal of Communication 1, no 2 (10 décembre 2019) : 7–15. http://dx.doi.org/10.47960/2712-0457.2019.2.1.7.
Texte intégralRésumé :
U godinama nakon održavanja Drugoga vatikanskog koncila (1962. – 1965.) život Katoličke Crkve u svijetu, pa tako i na području tadašnje Jugoslavije, bio je obilježen brojnim napetostima i sukobima među predstavnicima crkvene hijerarhije te pojedinih svećeničkih i vjerničkih krugova. Od kraja 1967. i početka 1968. g. katolički list Glas Koncila o tim tzv. „slučajevima“ sve je češće i otvorenije izvještavao: najprije o onima u zemljama zapadne Europe, a od kraja 1968. g., upravo s tzv. „Hercegovačkim slučajem“, počeo je otvoreno pisati i o slučajevima u domaćoj Crkvi, odnosno u Crkvi u hrvatskome narodu („Đakovački slučaj“, „Riječki slučaj“, „Zadarski slučaj“). To je nailazilo na različite reakcije, kako pozitivne tako i negativne, dijela čitatelja i predstavnika crkvenih vlasti. U svome radu/izlaganju, na temelju provedene kvalitativne analize sadržaja članaka Glasa Koncila o „Hercegovačkom slučaju“ od 1968. do 1971. g., autor prikazuje kako je tadašnje uredništvo lista svoju odluku da otvoreno izvještava o svim, pa i „skandaloznim“ događajima u Crkvi, argumentiralo i danas vrlo aktualnim načelima novinarske struke, ali i kriznoga komuniciranja: prava (opće, ali i crkvene) javnosti na informaciju, preuzimanja kontrole i komuniciranja u krizi, jasnoga prezentiranja informacija itd. Kako se u radu zaključuje, vjerojatno je (i) takvim pristupom prema događajima u vlastitoj organizaciji (Crkvi) list stekao vjerodostojnost i velik utjecaj u tadašnjoj javnosti, jer je upravo u tim godinama, krajem 1960- ih i početkom 1970-ih, dosegao i najveće naklade u svojoj povijesti.
7
Vitković, Zrinka. « Glagoljički zapisi u Drugom novljanskom brevijaru (1495.) ». Obnovljeni život 77, no 4 (5 octobre 2022) : 495–506. http://dx.doi.org/10.31337/oz.77.4.5.
Texte intégralRésumé :
U radu su prikazani pojedini rezultati kodikološke analize Drugoga novljanskoga brevijara, kasnosrednjovjekovnoga hrvatskoglagoljičkoga liturgijskoga kodeksa. Provedena je sadržajna analiza njegovih kolofona i mlađih zapisa iz kalendara. Saznanja su dopunjena analizom glagoljičkih zapisa još triju crkvenih kodeksa (Blagdanara popa Andrija, Prvoga novljanskoga brevijara i Novljanskoga misala) novljanske župe da bi se potvrdila njihova ukupna važnost u izučavanju kasnosrednjovjekovne kulturno–crkvene povijesti.
8
Ljubicic, Radojko. « ULOGA RUSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U SPREČAVANjU MEĐUNARODNE AFIRMACIJE (PROJEKTA) NEZAVISNOSTI KOSOVA I METOHIJE DO 2008. GODINE ». Nacionalni interes 40, no 3/2021 (24 janvier 2022) : 239–56. http://dx.doi.org/10.22182/ni.4032021.10.
Texte intégralRésumé :
Istraživanjima političkih stavova verskih organizacija nije pridat dovoljan značaj u političkim naukama, srazmerno realnom uticaju na političke procese. Studije slučaja ove vrste pomažu nam da otkrijemo kako se obrazuju političke i društvene pozicije, stavovi, vrednosti i kriterijumi religioznih organizacija, koji moraju biti u skladu sa teološkim normama, ali se postepeno i fokus tematike pomera ka aktuelnim problemima. Za rešavanje statusa Kosova i Metohije ključna činjenica je veto Ruske Federacije u SB OUN koji sprečava prijem KiM-a u zajednicu suverenih država OUN, a iza tog veta stoji, između ostalog, principijelna i dosledna pozicija Ruske pravoslavne crkve. Državno-crkveni uticaji su dvosmerni, ali sfera kanona (u Pravoslavlju) je izvan opsega adaptacije vremenu, što izaziva različite reakcije. Izvedena je kratka analiza zvaničnog Crkvenog strateškog dokumenta: “Osnov društvene koncepcije Ruske pravoslavne crkve“. Uzet je u obzir kulturološko-civilizacijski pristup razumevanju motiva i uzroka događaja, pitanje očuvanja kulturne baštine od svetskog značaja, itd. Korišćeni su pojmovi, kategorije, termini, definicije političkih nauka i bogoslovije (teologije). Ruska pravoslavna crkva se trenutno svrstava među najmoćnije organizacije sveta (prema različitim kriterijumima), a njen stav prema statusu Kosova i Metohije je veoma stabilan.
9
Aračić, Pero. « Uočiti, pratiti i liječiti najslabije u zajednici prema Amoris laetitia ». Diacovensia 28, no 3 (2020) : 385–405. http://dx.doi.org/10.31823/d.28.3.5.
Texte intégralRésumé :
Rad iznosi činjenično stanje pošasti rastava i razvoda u Hrvatskoj te na temelju razgovora koji su objavljeni u autorovoj studiji o tim procesima na poseban način obrađuje utjecaj istih na supružnike i na poseban način na djecu iz takvih slomljenih brakova i obitelji. Donose se i istraživanja o prenošenju kulture rastave i razvoda na sljedeće generacije. Rad se zajedno s Amoris laetitia pita što činiti i traži od zajednice da pomogne tom silnom broju traumatiziranih, i to procesima opraštanja i pomirenja, kao i integracijom u zajednice te velikom solidarnošću da im budu blizu i od pomoći. Naravno, tu su na raspolaganju i crkvene stručne pravne službe s kojima treba provesti analizu o bračnoj i obiteljskoj situaciji i što crkveno zakonodavstvo preporučuje. U svim tim procesima, koji su često dugotrajni, preostaje im vjernička bliskost i solidarnost.
10
Dukić, Josip. « Đuro Kokša (vice)rektor zavoda sv. Jeronima u Rimu (1957. - 1980.) ». Crkva u svijetu 58, no 1 (17 mars 2023) : 77–90. http://dx.doi.org/10.34075/cs.58.1.4.
Texte intégralRésumé :
Đuro Kokša (Molve, 17. svibnja 1922. – Zagreb, 26. studenog 1998.) bio je vicerektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu od 11. rujna 1957. do 15. rujna 1959., kada je preuzeo službu rektora. Papa Pavao VI. imenovao ga je 20. travnja 1978. naslovnim biskupom Grumenta i pomoćnim zagrebačkim biskupom. Zavodom je upravljao sve do 8. veljače 1980., kada je na njegovo mjesto došao mostarsko-duvanjski svećenik Ratko Perić. Vrijeme Kokšina upravljanja Zavodom obilježili su vrlo složeni crkveno-politički odnosi u Jugoslaviji, odnosno u Hrvatskoj, dok je stanje u cijeloj Crkvi bilo vrlo izazovno. Kokša je kao upravitelj Zavoda ponekad mimo svoje volje morao izvršavati odluke koje su dolazile s viših crkvenih razina, a s kojima se nije uvijek slagao, zbog čega je bio meta napada od strane hrvatskih emigrantskih skupina. S druge strane, bio je pod stalnom pratnjom komunističke vlasti. Usprkos svemu ostavio je trag u povijesti Zavoda. Uz pomoć crkvenog vodstva otvorio je Zavod za svećenike studente iz domovine, a papa Pavao VI. je na molbu kardinala Franje Šepera u srpnju 1971. dotadašnji naziv „Ilirski zavod sv. Jeronima” promijenio u „Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima”. Dok je Kokša bio rektor Zavoda, Jozo Kljaković je dovršio dva pokrajnja mozaika na sjevernom pročelju zavodske zgrade, a Ivan Meštrović mu je 1960. dao dopuštenje za odljev u gipsu njegove Pietà. Ovaj rad je nastao na temelju prethodnih istraživanja i Kokšine arhivske građe, koja se čuva u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu i u Zavodu sv. Jeronima u Rimu. Rimsku je ostavštinu godine 2017. složio . i inventar sastavio splitski arhivist Ivan Balta.
Livres sur le sujet "Crkvene studije"
1
Crnogorac, Vesna. Bibliografija Centra za crkvene studije. Niš : Centar za Crkvene studije, 2009.
Trouver le texte intégral
2
Crnogorac, Vesna. Bibliografija Centra za crkvene studije. Niš : Centar za Crkvene studije, 2009.
Trouver le texte intégral
3
Bojović, Dragiša, et Aleksandar Naumov. Božidar Vuković i srpska knjiga u Veneciji : Tematski blok iz 15. broja časopisa Crkvene studije. Niš : Centar za vizantijsko-slovenske studije Univerziteta u Nišu, 2018.
Trouver le texte intégral
4
Popović, Radomir V. Hrišćanstvo u istoriji : (Zbornik studija iz Crkvene istorije). Beograd : Akademija Srpske pravoslavne crkve za umetnosti i konservaciju, 2011.
Trouver le texte intégral
5
Srbi i Sinajska Gora : Tematski blok iz 19. broja časopisa Crkvene studije. Niš : Centar za crkvene studije, 2022.
Trouver le texte intégralChapitres de livres sur le sujet "Crkvene studije"
1
Sahni, Sanjeev P. « A behavioral science perspective over the growing religious intolerance in cyber space ». Dans Savremeno državno-crkveno pravo : uporednopravni izazovi i nacionalne perspektive, 941–58. Institut za uporedno pravo, 2023. http://dx.doi.org/10.56461/zr_23.sdcp.42.
Texte intégralRésumé :
Social media has become an integral part of our lives, providing a platform for communication, sharing, and networking. However, with the increasing use of social media, we have also witnessed a rise in religion-based hate crimes and church vandalism in cyberspace. This paper aims to explore these issues from a behavioral science perspective. The paper provides an overview of the current state of religion-based hate crimes and church vandalism in cyberspace. It will delve into the various types of attacks that occur, including hate speech, harassment, and vandalism. The paper examines the different platforms used for these attacks, including social media, messaging apps, and forums. It analyses the psychological and social factors that contribute to religion-based hate crimes and church vandalism in cyberspace. This includes the influence of group dynamics, the effects of anonymity, and the impact of confirmation bias. The paper discusses the role of social media companies in mitigating these issues. This includes examining the effectiveness of current policies, as well as exploring potential solutions, such as algorithmic interventions and community-based approaches. The paper draws on a range of case studies and examples from around the world, highlighting the global nature of this problem. It will also explore the challenges of addressing religion-based hate crime and church vandalism in cyberspace, including the difficulties in regulating social media platforms and holding perpetrators accountable. The paper examines some of the strategies that can be employed to prevent and combat these crimes, including education, awareness-raising, and community-based initiatives. Finally, it provides recommendations for individuals and organizations to prevent and respond to religion-based hate crimes and church vandalism in cyberspace. This includes strategies for promoting tolerance, combating confirmation bias, and fostering positive online behavior.
Actes de conférences sur le sujet "Crkvene studije"
1
Bartulović, Željko, et Naum Milković. « O SPECIFIČNOSTI PREDMETA PRAVNA POVIJEST RELIGIJSKIH ZAJEDNICA NA PRAVNOM FAKULTETU SVEUČILIŠTA U RIJECI ». Dans MEĐUNARODNI naučni skup Državno-crkveno pravo. University of Kragujevac, Faculty of law, 2023. http://dx.doi.org/10.46793/dcp23.061b.
Texte intégralRésumé :
In the paper, the authors analyze the need to carry out a legal course that deals with the organization and legal regulations of religious communities, especially those operating in the territory of the Republic of Croatia, in the legal study program. In their practice, lawyers encounter religious communities and their legal acts, and there is a need to become familiar with basic terms, legal institutes, norms that regulate this matter, and legal practices, including international ones. The question arises whether should be studied only one religious community and its canonical, legal regulations or several religious communities within the framework of the state. The "Rijeka" program includes several communities important for the Republic of Croatia according to numerical and traditional criteria (Catholic, Orthodox, Protestant-Evangelical, Islamic and Jewish), combining a legal-historical, comparative and positive legal approach. Guest lecturers are prominent members of religious communities, including the Serbian Orthodox Church. In this way, the inter- and multi-religious, humanistic and cultural approach to religion that is characteristic of Rijeka stands out.