Literatura académica sobre el tema "Kara (Prison)"
Crea una cita precisa en los estilos APA, MLA, Chicago, Harvard y otros
Consulte las listas temáticas de artículos, libros, tesis, actas de conferencias y otras fuentes académicas sobre el tema "Kara (Prison)".
Junto a cada fuente en la lista de referencias hay un botón "Agregar a la bibliografía". Pulsa este botón, y generaremos automáticamente la referencia bibliográfica para la obra elegida en el estilo de cita que necesites: APA, MLA, Harvard, Vancouver, Chicago, etc.
También puede descargar el texto completo de la publicación académica en formato pdf y leer en línea su resumen siempre que esté disponible en los metadatos.
Artículos de revistas sobre el tema "Kara (Prison)"
1
Talukder, Dr Kshitish Chandra, Dr Mohammad Mizanur Rahman, Dr Md Liakat Hossain, Dr Muhammad Nafees Hussain Amit, Dr A. Z. M. Ahsan Ullah, Dr Md Haidar Ali, Dr Rashedul Hasan y Dr Joya Biswas. "Prevalence and Risk Factors of Human Immunodeficiency Virus (HIV), Hepatitis B Virus (HBV) and Hepatitis C Virus (HCV) Infections among Prisoners Admitted to DMCH". SAS Journal of Medicine 8, n.º 10 (9 de octubre de 2022): 689–97. http://dx.doi.org/10.36347/sasjm.2022.v08i10.005.
Texto completoResumen
Background: There are approximately 66 thousand prisoners remained in 68 prisons in Bangladesh. (source: Kara Adhidoptar, Bangladesh). So these number of prisoners suffers from different diseases. Prisoners are associates with various high risk of infectious diseases, as a result of the possibility of transmission of infections in prisons surroundings. A high prevalence of blood borne hepatitis viruses and HIV carried out in correctional facilities around the world by investigations have shown. There are limited data on medical disorders among prison inmates in Bangladesh. The study was aimed at confirming prevalence of HIV, hepatitis B and hepatitis C as well to assess knowledge and attitudes related to HIV, HBV and HCV infections among prisoners admitted to DMCH who referred to medicine department and/ or attended out-patient department in DMCH. Objective: To determine the prevalence and risk factors of HIV, HBV and HCV infection among prisoners referred to tertiary care hospital. Methods: This cross sectional study was done with a total number of 100 inmates over a period of one year. Prisoners, imprisonment for more than six months and who gave consent voluntarily were included in the study. After taking consent from the patient’s/guardians history was taken and physical examination was done. Sample was selected from the population by purposive sampling technique. Data were analysis was done using SPSS version 22.0. Result was expressed in tables and graphs. Results: The results showed a significantly higher seroprevalence of HBV (6%) and HCV (4%) though no prisoner was found to be HIV positive compared to the seroprevalence of these virus infections reported in the general Bangladeshi population (5.8% for HBV and 0.3% for HCV). Exposure of risk factors estimated H/O foreign travels 12%, IV drug abuse 14%, extramarital sexual exposure 16%, sharing of needle 10%, H/O blood transfusion 08%, family H/O diseases 05%, immunization of hepatitis B only 8% and homo sexuality 0%. Risk factors for HBV infection was estimated-family h/o disease 20%, IV drug abuse 7.10%, sharing of needles & syringes 10%, sexual exposue12.50%, blood transfusion 12.50%. Risk factors for HCV infection was estimated -IV drug abuse 7.10%, sexual exposue6.25%, sharing of needles & syringes 20%. Risk factors for HIV infection 0% for all risk factors as no one was HIV infected. Among the IDUs 14% was HBV positive and 30% was HCV positive. Conclusion: The results indicate higher prevalence of HBV and HCV infections among prisoners which has proven that HBV and HCV are the emerging public health problem in a developing country like Bangladesh. Various risk factors contribute to raise prevalence of hepatitis B, hepatitis C and HIV in prisoners. So avoidance from these risk factors is essential to prevent transmission of infection in prison. So health education and dissemination of message about the moods of transmission of these diseases is very important in prison.
2
Joanna Klimczak y Maria Niełaczna. "Extreme criminal penalties - death penalty and life imprisonment in the Polish penal and penitentiary system: Skrajne kary kryminalne – kara śmierci i dożywotniego więzienia w polskim systemie karnym i penitencjarnym". Archives of Criminology, n.º XLII/1 (24 de abril de 2020): 225–52. http://dx.doi.org/10.7420/ak2020f.
Texto completoResumen
In the article we analysed how the introduction and application of life imprisonment in the period of transformation has impacted the development of the penitentiary system to date. We answered how and why the legislature eliminated the death penalty from the catalogue of penalties in the Polish Penal Code of 1997, and replaced it with life imprisonment. We took into account the statistics on life sentences passed in Poland. We present the evolution of the prison system, which for a quarter of a century had to cope with this difcult category of prisoners by fnding new legal solutions and applying international standards. We also discussed some conclusions of the scholarly study ‘Te best of the worst and the still evil: Prisoners serving life sentences’, which has been conducted since 2014 by our research team. Te study focuses on the management and application of this extreme punishment in Poland, the adaptation of prisoners with life sentences to the isolation and social dimension of imprisonment.
3
Vujović, Arsenije. "Prilog misli o materijalnoj pravosnažnosti građanske presude". Glasnik Advokatske komore Vojvodine 77, n.º 10 (2005): 452–56. http://dx.doi.org/10.5937/gakv0509452v.
Texto completoResumen
Pravosnažnost sudske presude ima veliki značaj za pravni poredak jedne države. Ona unosi sigurnost i izvjesnost u pravne odnose, sprečavajući da se vode parnice i u slučajevima kada su one već pravosnažno okončane. Inače, ne bi bilo kraja besmislenom parničenju stranaka, što bi dovelo do potpune nesigurnosti kada je u pitanju vršenje subjektivnih prava, a pravni položaj njihovih titulara bi bio neizvjestan.
4
Šulentić, Vladimir. "Prilog povijesti javne rasvjete i elektrifikacije Gospića". MemorabiLika 3, n.º 1 (18 de enero de 2023): 105–32. http://dx.doi.org/10.15291/ml.4117.
Texto completoResumen
U radu se prikazuje kronološki razvoj javne rasvjete i elektrifikacije naselja Gospić od sredine druge polovice 19. stoljeća, pa do kraja 1950-ih godina kada se gospićka energetska mreža uklapa u državni distribucijski sustav. Začeci gospićke javne rasvjete tehnologijom petrolejskih lampi evidentirani su u posljednjim godinama postojanja Vojne krajine, a u takvom obliku zadržali su se pola stoljeća. Analiziran je kontekst javne rasvjete u društvenom životu Gospića kao i u kompleksnim političkim situacijama uslijed kojih je Gospić u svakom, a pogotovo tehnološkom pogledu, zaostajao u odnosu na ostale krajeve. Poseban osvrt dan je razdoblju dvadesetih godina 20. stoljeća kada u Gospić napokon dolazi električna energija, a s njom i moderno svjetlo. Godine 1925. puštena je u rad Općinska munjara Gospić, a kolika je bila potreba stanovništva za strujom pokazuje i podatak da je već četiri godine poslije izvršena prva rekonstrukcija kojom su značajno povećani kapaciteti. Kao takva, centrala je bila u upotrebi sve do sredine ‘50-ih godina 20. stoljeća kada Gospić dobiva novu dizelsku termoelektranu, koja je uslijed skupe proizvodnje struje radila vrlo kratko. Osnivanjem „Elektrolike Gospić“ 1956. godine, jedinstvenog poduzeća za distribuciju struje na području Like, te dovršenjem petogodišnjeg projekta izgradnje niza dalekovoda, Gospić je napokon 1961. godine dobio moderan i siguran izvor električne energije.
5
Lēvalde, Vēsma. "Atskaņotājmākslas attīstība Liepājā un Otrā pasaules kara ietekme uz mūziķu likteņiem". Aktuālās problēmas literatūras un kultūras pētniecībā: rakstu krājums, n.º 26/1 (1 de marzo de 2021): 338–51. http://dx.doi.org/10.37384/aplkp.2021.26-1.338.
Texto completoResumen
The article is a cultural-historical study and a part of the project Uniting History, which aims to discover the multicultural aspect of performing art in pre-war Liepaja and summarize key facts about the history of the Liepāja Symphony Orchestra. The study also seeks to identify the performing artists whose life was associated with Liepāja and who were repressed between 1941 and 1945, because of aggression by both the Soviet Union and National Socialist Germany. Until now, the cultural life of this period in Liepāja has been studied in a fragmentary way, and materials are scattered in various archives. There are inaccurate and even contradictory testimonies of events of that time. The study marks both the cultural and historical situation of the 1920s and the 1930s in Liepāja and tracks the fates of several artists in the period between 1939 and 1945. On the eve of World War II, Liepāja has an active cultural life, especially in theatre and music. Liepāja City Drama and Opera is in operation staging both dramatic performances, operas, and ballet, employing an orchestra. The symphony orchestra also operated at the Liepāja Philharmonic, where musicians were recruited every season according to the principles of contemporary festival orchestras. Liepāja Folk Conservatory (music school) had also formed an orchestra of students and teachers. Guest concerts were held regularly. A characteristic feature of performing arts in Liepaja was its multicultural character – musicians of different nationalities with experience from different schools of the world were encountered there. World War II not only disrupted the balance in society, but it also had a very concrete and tragic impact on the fates of the people, including the performing artists. Many were killed, many repressed and placed in prisons and camps, and many went to exile to the West. Others were forced to either co-operate with the occupation forces or give up their identity and, consequently, their career as an artist. Nevertheless, some artists risked their lives to save others.
6
Gornostaev, Andrey V. "The Bashagurov Brothers: A Story of Brigandage and Mobility in the Urals, 1789–1792". Slavic Review 82, n.º 3 (2023): 668–88. http://dx.doi.org/10.1017/slr.2023.286.
Texto completoResumen
In 1789, the brothers Ivan and Stepan Bashagurov escaped from prison in Perm. Before their capture two years later, they not only robbed houses and raided boats on the Kama but also worked as wage laborers and traveled to St. Petersburg. Their story does not fit into the traditional understanding of banditry in early modern Russia as a social phenomenon reflecting resistance against the state and nobility. The brothers were neither champions of the poor nor enjoyed sympathy and support in the countryside, as is commonly assumed. Through a detailed reconstruction of their case, this article underscores the seasonal and opportunistic nature of their banditry as well as the complexity of the interactions between the bandits and other members of society, which were shaped by acquaintanceship and kinship, on the one hand, and the Russian government's punitive policies against those who harbored criminals, on the other.
7
Nikołajew, Jerzy. "A prison chaplain: a trustworthy person or a person practicing a profession of public trust? A discussion in the context of execution of a sentence". Acta Iuris Stetinensis 40 (2022): 127–46. http://dx.doi.org/10.18276/ais.2022.40-09.
Texto completoResumen
Kapelan więzienny to instytucja nieznana przepisom kodeksu karnego wykonawczego, ale występująca w przepisach wykonawczych wydanych na podstawie tej ustawy. Należy zauważyć, że kapelani więzienni mogą być ustanawiani również przez skazanych jako ich przedstawiciele będący osobami godnymi zaufania (art. 42 § 1 k.k.w.). Z drugiej strony kapelani więzienni nie są traktowani w doktrynie i orzecznictwie, zwłaszcza Trybunału Konstytucyjnego, w kategoriach osób zaufania publicznego. Ponadto status kapelana więziennego mogą uzyskać także osoby niebędące duchownymi, dotyczy to zwłaszcza tych związków wyznaniowych, w których doktrynie religijnej nie występują duchowni. Warto też podkreślić, że kapelani więzienni będący duchownymi wykonują de facto zawód zaufania publicznego, jakkolwiek nie realizują wszystkich wymogów przypisanych do tej kategorii osób. Nie zmienia to jednak możliwości uczestnictwa społeczeństwa w wykonywaniu kary izolacyjnej i realizacji zadań readaptacji społecznej przez przedstawicieli kościołów i innych związków religijnych o uregulowanej sytuacji prawnej, nawet wówczas gdy traktuje się ich wyłącznie jako osoby godne zaufania. Celem niniejszego opracowania jest odpowiedź na pytanie postawione w tytule, z uwzględnieniem obowiązujących przepisów nie tylko prawa państwowego, lecz także prawa wewnętrznego związków wyznaniowych. Problem awizowany w tytule poza walorem poznawczym implikuje również konsekwencje praktyki stosowania prawa.
8
Jacobs, Aaron. "Qualified Immunity: State Power, Vigilantism and the History of Racial Violence". Journal of the Gilded Age and Progressive Era 20, n.º 4 (octubre de 2021): 553–57. http://dx.doi.org/10.1017/s1537781421000426.
Texto completoResumen
Since the historic uprisings sparked by the murder of George Floyd, growing calls to defund the police have upended mainstream political discourse in the United States. Outrage at appalling evidence of rampant police brutality and an entrenched culture of impunity have moved to the very center of public debate what were until recently dismissed as radical demands. This dramatic shift has, among other things, opened up space for discussion of the history of policing and the prison-industrial complex more broadly. In particular, abolitionists have urged examination of the deep roots of our contemporary situation. As the organizer and educator Mariame Kaba argued in an editorial published in The New York Times, “There is not a single era in United States history in which the police were not a force of violence against black people.”1 That a statement like this would appear in the paper of record reflects a paradigm shift in popular understandings of the history of the criminal legal system.
9
Lajnert, Siniša. "Prilog poznavanju historijata Balkanske banke d.d. Zagreb (1922.-1925./1948.)". Arhivski vjesnik 63 (10 de diciembre de 2020): 207–39. http://dx.doi.org/10.36506/av.63.8.
Texto completoResumen
U članku se daje prilog poznavanju povijesti Balkanske banke d.d. Zagreb od njezina osnutka (1922.) pa sve do formalnoga završetka njezine likvidacije (1948.). Poslovanje banke razvijalo se je u početku izuzetno povoljno. U kolovozu 1922. predsjednik banke Dušan Plavšić pozvan je na dužnost pomoćnika ministra financija. Kako je vlada kojoj je Plavšić pripadao u prosincu 1922. dala ostavku, uslijed tadašnjih političkih prilika nastala je novinska kampanja koja je bila uperena i protiv Balkanske banke. Time je taj slučaj dobio i čisto političku konotaciju. Tada je počela propast Balkanske banke. Kontinuiranim napadima novoga ministra financija, radikala Milana Stojadinovića, na Dušana Plavšića, novinskom kampanjom protiv Plavšića i Balkanske banke te katastrofalno izvedenim devizno-čekovnim transakcijama, cjelokupno poslovanje Balkanske banke došlo je u vrlo tešku financijsku situaciju. Krajem 1924. banci je odobrena prinudna nagodba. Na temelju te nagodbe banka je na svojoj izvanrednoj glavnoj skupštini 1925. zaključila likvidaciju. Banka je pravno postojala sve do 1948., kada je nakon praktično formalizirane likvidacije brisana iz trgovačkoga registra Okružnoga suda za grad Zagreb.
10
Nikbakht, Sara, Mahmoud Ghayoumzadeh, Davoud Hosienzadeh y Behzad Shoghi. "Effect of Imprisonment on Prisoners in the Light of Gabriel Tarde's Three Laws (Case Study: Prison of Qom, Arak and Karaj Cities)". Research Journal of Applied Sciences, Engineering and Technology 6, n.º 9 (15 de julio de 2013): 1573–77. http://dx.doi.org/10.19026/rjaset.6.3871.
Texto completoTesis sobre el tema "Kara (Prison)"
1
Parsons, Peter. "Constructing Karla: Exploring the media's representation of Karla Homolka when she was released from prison". Thesis, University of Ottawa (Canada), 2007. http://hdl.handle.net/10393/27901.
Texto completoResumen
Borrowing from standpoint and postmodern feminist epistemologies, this thesis proposes to deconstruct the concept "violent women" and challenge the traditional 'bad'/'mad'/'other' framework of understanding women who engage in violent behaviour. The concept decontextualizes differences between women who commit violence and the stereotypical framework hinders any alternative understanding of their individual cases. Using contextual constructionism and Best's (2001) criteria for identifying claims as a theoretical framework, a qualitative content analysis of Canadian newspaper articles between July 2004 and July 2006 explored the news media's representation of Karla Homolka when she was released from prison in July 2005. While the stereotypical concepts that this study sought to transcend (i.e. discussing Karla through the 'bad'/'mad'/'other' framework) emerged throughout the coverage, insights into how the media constructs "identities" that people come to "know"' also emerged. The media's representation of Homolka at the time of her release was concluded to be hyppereal; a simulated character named "Karla" that must Canadians are familiar with. Yet this character may or may not resemble the actual Karla who currently resides somewhere in Montreal.
2
Uddenberg, Molly. "Metafor - en metod att göra det privata personligt". Thesis, Linnéuniversitetet, Institutionen för fysik och elektroteknik (IFE), 2013. http://urn.kb.se/resolve?urn=urn:nbn:se:lnu:diva-28051.
Texto completoResumen
In this study I have met three authors in a dialogue seminar on their literary work. The discussion, starting from texts by Lacan and Socrates, revolved around the dichotomy of personal and private, and how to benefit from personal material in one’s literary work. The three authors reflected on the writer Karl Ove Knausgård and the photographer Sally Mann, who both are working with their own immediate family as a motif. In Knausgård, you can find a strong and self-dissecting writer persona as a medium of creating recognition in the readers mind. In Sally Mann the metaphorical dimensions of this family motifs transforms them to images of much more general relevance than their private settings. On the subject of truth and story I also reflect on the different approaches that the authors Primo Levi, Viktor Frankl and Imre Kertész have on their experiences of the Holocaust. Finally the importance and relevance of metaphors as a way of getting a touch of one’s own private material is starting to be investigated.I det här arbetet har jag samlat tre författare i olika genrer till ett dialogseminarium om sin arbetsprocess. Samtalet, som utgick från texter av Lacan och Sokrates, kretsade mycket kring författarens arbetsvillkor och de olika metoder som författarna använder sig av för att hitta sin frihet i förhållande till dem. I samtalet blev det uppenbart hur beroende alla författarna är av en förstående medarbetare. Okunskap och felläsning från en dramaturg eller redaktör kan bokstavligt talat bli förödande. Dialogmötet kom att kretsa kring frågeställningar om hur man skiljer privat och personligt. Vi diskuterade författaren Karl Ove Knausgård och fotografen Sally Mann, som båda jobbar med sin egen familj som motiv. Genom att Knausgård använder sig själv som en roll visar han på en möjlighet att närma sig ett eget material. Hos Sally Mann är det istället de metaforiska dimensionerna i de vardagliga motiven som gör sig tydliga. Också i Imre Kertész skildring av förintelsen förvandlas den till något större: en metafor för hur ödet och slumpen kan påverka våra liv. Hans berättelse blir på det sättet mindre beroende av vad som är sant, än skildringarna av två andra överlevare från Auschwitz: Primo Levi och Viktor Frankl. Vilket inte betyder att de andras texter saknar metaforisk styrka. Avslutningsvis går uppsatsen in på författarnas sätt att använda metaforen som ett verktyg för att berätta. Metaforen är alltid en bild av någonting annat, den skapar en fördjupning och oförväntad igenkänning hos läsaren. Den ger också möjligheter för konstnären/författaren att berätta saker som hen inte kan säga på andra sätt. Metaforen uppstår genom igenkänning i skapandet. Man kan välja att gå med den, eller aktivt gå emot den för att fördjupa textens eller filmens metaforiska dimension. En viktig aspekt för yrkeskunnande inom konsten och författarskap är att aldrig ligga före i sitt arbete genom att oroa sig för vad omgivningen ska tycka och tänka. Då finns det en risk att man blir en feg konstnär, vilket är förödande för ens skapande.
3
Leffers, Karl-Werner [Verfasser]. "Structural transitions and fibril formation of the prion protein in vitro / vorgelegt von Karl-Werner Leffers". 2004. http://d-nb.info/970141297/34.
Texto completo
4
Rozšafná, Michaela. "Mediální ohlas literární tvorby s vězeňskou tematikou Jiřího Stránského a Karla Pecky". Master's thesis, 2016. http://www.nusl.cz/ntk/nusl-344167.
Texto completoResumen
The master diploma thesis "Media response of literary work with the prison theme by Jiri Stransky and Karel Pecka" maps the beletric works of Jiri Stransky and Karel Pecka which are influenced by their time in Communist prisons. The work deals with critical reviews of these literary works and it is based on contemporary reviews published in literary and other periodicals. Qualitative and quantitative analysis of reviews is included in a practical part of the master diploma. It is preceded by a theoretical part. In the theoretical part we shortly think about the importance of literary criticism but mostly important we clarify the conditions which led to the creation of Stransky's and Pecka's works. Thanks to the preserved documents from The National Archive and from The Archive of Security Forces we can now read about Stransky's and Pecka's arrest, interrogation and imprisonment in Communist prisons in the 1950s. Jiri Stransky was imprisoned in the years 1951-1960 and Karel Pecka between 1949 and 1959. The preserved documents outline also other repressions of Karel Pecka towards the State security, which occurred after his repase from prison in the sixties. In the theoretical part of master diploma we think about literary critism and we draw from works of Ansgar Nünning, Winfried Schulz, Hans-Gregor...
Libros sobre el tema "Kara (Prison)"
1
Yılmaz, Ali. Kara arşiv: 12 Eylül cezaevleri. İstanbul: Metis, 2013.
Buscar texto completo
2
Niewiadomska, Iwona y Małgorzata Kuć. Kara kryminalna: Analiza psychologiczno-prawna. Lublin: Towarzystwo Naukowe Katolickiego Uniwersytetu Lubelskiego, 2004.
Buscar texto completo
3
Kinki Bengoshikai Rengōkai. Jinken Yōgo Iinkai., ed. Keiji shisetsunai iryō o kangaeru: Keimusho kara mieru mō hitotsu no iryō mondai. Tōkyō: Gendai Jinbunsha :bHatsubaijo Daigaku Tosho, 2009.
Buscar texto completo
4
Jun, Henmi. Rāgeri kara kita isho. Tōkyō: Bungei Shunjū, 1992.
Buscar texto completo
5
Watanabe, Masami. Shinodayama kara Rāda made. Ōsaka-shi: Kansai Tosho Shuppan, 1990.
Buscar texto completo
6
Shiberia kyōsei yokuryū no jittai: Nisso ryōkoku shiryō kara no kenshō. Tōkyō: Sairyūsha, 2005.
Buscar texto completo
7
Katarikakeru Shiberia: Hitotsu no yokuryū taiken kara. Tōkyō: Sanʼichi Shobō, 1989.
Buscar texto completo
8
Baba, Yoshimitsu. Shiberia kara Nagata-chō made: Jōhō shōk ̄no sengoshi. Tōkyō: Tentensha, 1987.
Buscar texto completo
9
Azuchi, Shigeru. Keimusho no jiten: Kankan-odori kara chōbatsubō made kore ga musho no okite da! Tōkyō: Futami Shobō, 2005.
Buscar texto completo
10
Kuznet︠s︡ov, S. I. Shiberia no Nihonjin horyotachi: Roshia-gawa kara mita "Rāgeri" no kyo to jitsu = I︠A︡pont︠s︡y v sibirskom plenu. Tōkyō: Shūeisha, 1999.
Buscar texto completoCapítulos de libros sobre el tema "Kara (Prison)"
1
Christensen, Nina. "Chapter 8. Playful reading". En Children’s Literature, Culture, and Cognition, 176–97. Amsterdam: John Benjamins Publishing Company, 2023. http://dx.doi.org/10.1075/clcc.15.08chr.
Texto completoResumen
This chapter concerns the transnational character of children’s literary culture across media and genres in Danish and German homes around 1830. Furthermore, it addresses the interaction between reading and playing in and around books. German author Karl Blumauer’s Der kleine Robert und sein Steckenpferd (Little Robert and his Hobby Horse, 1833, Danish translation 1835) is the prism used to view the interaction between the market for illustrated books in Denmark and Germany; concepts of childhood and literature presented in the German and Danish prefaces; the ludic and media culture represented in texts and images; the traces of use in specific copies, and literary and ludic practices. The chapter concludes that, taken together, such combinations of sources allow a fuller insight into transnational aspects of childhood, children’s expected and actual use of children’s books, toy and media, and the book as a commodity that afforded playful as well as readerly uses.
2
"PRISON BLUES:". En Left of Karl Marx, 99–130. Duke University Press, 2008. http://dx.doi.org/10.2307/j.ctv1220q4c.9.
Texto completo
3
Davies, Carole Boyce. "Prison Blues". En Left of Karl Marx, 99–129. Duke University Press, 2008. http://dx.doi.org/10.1215/9780822390329-004.
Texto completo
4
"3. Prison Blues". En Left of Karl Marx, 99–130. Duke University Press, 2020. http://dx.doi.org/10.1515/9780822390329-007.
Texto completo
5
Coetsier, Meins G. S. "Karl Rahner on the Prison Pastorate". En Theology, Empowerment, and Prison Ministry, 49–81. BRILL, 2022. http://dx.doi.org/10.1163/9789004523364_004.
Texto completo
6
Coetsier, Meins G. S. "Karl Rahner’s Anthropology and Gaudium et Spes". En Theology, Empowerment, and Prison Ministry, 5–48. BRILL, 2022. http://dx.doi.org/10.1163/9789004523364_003.
Texto completo
7
Jal, Murzban. "In Defence of Marxism: A Reply to a Neo-Hindu's Reading of The Seductions of Karl Marx". En The Prison House of Alienation, 63–86. Routledge, 2020. http://dx.doi.org/10.4324/9781003001287-4.
Texto completo
8
Tietz, Christiane. "“In Political Respects a Dubious Will-o’-the-Wisp”". En Karl Barth, 314–61. Oxford University Press, 2021. http://dx.doi.org/10.1093/oso/9780198852469.003.0012.
Texto completoResumen
Soon after the war, Barth travelled to Germany. He was convinced that only a clear statement from the Germans that acknowledged the Germans’ guilt could make a new beginning possible. In the summer semesters of 1946 and 1947, Barth taught again at the University of Bonn. Barth unfolded his view on church and state in 1946 in a lecture on “The Christian Community and the Civic Community.” In the following years, Barth advised Christians in Communist countries to focus on proclaiming the word of God and failed to realize the impact of Communist pressures on the churches. In the West, Barth condemned Anti-Communism as a new ideology that undermined European friendship; he also protested against Germany’s rearmament and nuclear weapons. All these stands led to fierce attacks in the press. Barth held the opening talk at the constitutive full assembly of the World Council of Churches 1948 in Amsterdam and from 1954 regularly preached in the prison of Basel.
9
Fludernik, Monika. "The Cancer of Punitivity". En Metaphors of Confinement, 344–98. Oxford University Press, 2019. http://dx.doi.org/10.1093/oso/9780198840909.003.0006.
Texto completoResumen
Chapter 6 raises crucial ethical and political questions about the practice of punishment by means of the prison. It discusses the central importance of power in the carceral environment and its potential for humanitarian abuse. After a reading of Oscar Wilde’s ‘Ballad of Reading Gaol’ the chapter outlines G. B. Shaw’s and Karl Menninger’s metaphoric thesis of imprisonment as crime and goes on to present an analysis of punitivity in current penal policy and public polemic. The second half of the chapter turns to a delineation of the close affinities between penal punitivity and colonial oppression, analysing memoirs by Robben Island inmates and the Malawian Sam Mpasu, as well as poetry by Dennis Brutus and Jack Mapanje.
10
Stavans, Ilan. "3. The age of anxiety". En Jewish Literature: A Very Short Introduction, 31–39. Oxford University Press, 2021. http://dx.doi.org/10.1093/actrade/9780190076979.003.0004.
Texto completoResumen
“The age of anxiety” surveys Jewish thought and literature from the end of the nineteenth century to the Second World War, starting with Karl Marx, Sigmund Freud, and Albert Einstein. The works of Marcel Proust, Franz Kafka, Isaac Babel, and Bruno Schulz are worthy of examination. In particular, Kafka’s The Metamorphosis is an invaluable prism through which to understand diaspora Jewish life in the first third of the twentieth century, illustrating the perception of alienation and monstrosity. The works of these writers manifest the anxiety experienced by Jews as they realized how vulnerable their status was in secular European culture. Such anxiety was prescient, foreshadowing the Holocaust.
Actas de conferencias sobre el tema "Kara (Prison)"
1
Lovrečič, Mercedes. "Demenca in umetna inteligenca: uporaba asistenčnih socialnih robotov". En 43rd International Conference on Organizational Science Development. University of Maribor Press, 2024. http://dx.doi.org/10.18690/um.fov.3.2024.42.
Texto completoResumen
Ozadje: Pri svetovnem prebivalstvu se podaljšuje življenjska doba, z naraščanjem starosti se povečuje tveganje za demenco. Po napovedih bomo do leta 2050 imeli na svetu več kot 150 milijonov oseb z demenco, ki so z napredovanjem bolezni vse bolj odvisne od pomoči drugih in socialnovarstvene namestitve. Trenutno v svetu potekajo raziskave uporabnosti umetne inteligence (UI) na področju demence. Metode: V skladu z metodologijo PRISMA smo pregledali obstoječo literaturo v podatkovni bazi PubMed na podlagi izbranih ključnih besed. Rezultati: Možnosti uporabe UI in asistenčnih socialnih robotov (ASR) na področju demence so obetavne. UI lahko pomembno pripomore na področju diagnosticiranja bolezni, spremljanja napredovanja bolezni in pri oskrbi ter podpori oseb z demenco na domu, kar predstavlja možnost daljšega bivanja v domačem okolju in daljšo samostojnost oseb z demenco. Zaključek: Ob naraščajočih potrebah oseb z demenco, ki so vse bolj odvisne od pomoči drugih, in ob pomanjkanju strokovnega kadra v sistemu zdravstva in sociale lahko predstavlja UI pomemben doprinos k zdravstvenemu in socialnem varstvu ter k boljši kvaliteti življenja.
2
Lovrečič, Mercedes y Barbara Lovrečič. "Telemedicina in druge podporne tehnologije pri osebah z demenco na domu: Poročane izkušnje oseb z demenco in njihove ocene uporabnosti". En 43rd International Conference on Organizational Science Development. University of Maribor Press, 2024. http://dx.doi.org/10.18690/um.fov.3.2024.41.
Texto completoResumen
Uvod: Po ocenah bo do leta 2050 v svetu 151 milijonov oseb z demenco. Demenca je med najpogostejšimi vzroki odvisnosti od pomoči drugih. Vzporedno z naraščanjem pogostosti demence narašča povpraševanje po storitvah zdravstvenega in socialnovarstvenega varstva, značilnost Slovenije je neenaka dostopnost do teh storitev, hkrati se soočamo s kritičnim pomanjkanjem strokovnega kadra zato so potrebne alternativne rešitve. Metode: Izvedli smo pregled literature v podatkovni bazi PubMed po metodologiji PRISMA. Osredotočili smo se na tiste prispevke, ki so vsebovali poročane izkušnje in ocene uporabnosti s strani oseb z demenco, ki so moderne tehnologije predhodno uporabile. Rezultati: V času pandemije covid-19 se je razširila uporaba modernih tehnologij, še posebej v času popolnega zaprtja družbe (lockdown), kar je omogočalo osebam z demenco in njihovim oskrbovalcem vzdrževanje socialnega stika, pomoč pri aktivnostih ter stika s službami zdravstvenega varstva. Zaključek: Telemedicina in druge podporne tehnologije pripomorejo k premostitvi vrzeli med potrebami in dostopnostjo storitev zdravstvenega varstva, pa tudi na drugih področjih v kolikor so osnovane in prilagojene potrebam oseb z demenco.
3
Ungur, Marian. "New classical — a trend of the musical-cultural industry". En Valorificarea și conservarea prin digitizare a colecțiilor de muzică academică și tradițională din Republica Moldova. Academy of Music, Theatre and Fine Arts, Republic of Moldova, 2023. http://dx.doi.org/10.55383/digimuz2023.21.
Texto completoResumen
The modern sound environment is characterized by stylistic diversity. The article discusses some aspects of the current musical phenomenon New Classical or New Classics which is deciphered as "accessible" classical music, reflecting a certain trend in the field of music consumption. The author approaches the phenomenon in question from a postmodernist perspective, considering it a manifestation of certain postmodern tendencies and, at the same time, a sign of the transformation of the modern music industry in the direction of bringing classical music closer to listeners — consumers of musical products. The activity of the Japanese musician Nobuo Uematsu and especially of the Welsh composer Karl Jenkins was chosen as a case study.
4
Sarač-Rujanac, Dženita. "PRILOG POLITIČKOJ BIOGRAFIJI AVDE HUME – VIJEĆNIKA TREĆEG ZASJEDANJA ZEMALJSKOG ANTIFAŠISTIČKOG VIJEĆA NARODNOG OSLOBOĐENJA BOSNE I HERCEGOVINE". En 75. godišnjica Trećeg zasjedanja ZAVNOBiH-a: uloga Trećeg zasjedanja ZAVNOBiH-a u društvenom i političkom razvoju Bosne i Hercegovine. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2020. http://dx.doi.org/10.5644/pi2020.193.09.
Texto completoResumen
Jedan od vijećnika Trećeg zasjedanja ZAVNOBiH-a (26, 27. i 28. april 1945, Sarajevo) koji je učestvovao u pripremi i radu i prethodna dva, u Mrkonjić Gradu (1943) i Sanskom Mostu (1944), bio je Avdo Humo, književnik iz Mostara, ilegalac i profesionalni revolucionar. Donosimo ključne biografske podatke Avde Hume, hronološki ukazujući gdje je i kada ovaj istaknuti intelektualac i političar bio angažiran. Još kao student Beogradskog univerziteta Humo postaje aktivan član, tada ilegalne Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), a tokom Drugog svjetskog rata bio je organizator i učesnik antifašističkog otpora. Imao je veliku zaslugu u sazrijevanju ideje o posebnosti tj. priznanju Bosne i Hercegovine kao jedne od šest ravnopravnih republika u Federativnoj Jugoslaviji. Poslije rata obnašao je brojne političke i društvene funkcije, kako u Republici tako i u saveznom centru. Međutim, u kontekstu snažnog vala tzv. samokritike unutar Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) početkom 1970-ih godina, rekonstrukcije republičkih rukovodstava, smjene tzv. proljećara i liberala i značajne restaljinizacije sistema, Avdo Humo je politički marginaliziran i moralno diskvalificiran. U ovom radu posvetili smo posebnu pažnju partijskom razlazu s Humom. Koristeći građu Arhiva Bosne i Hercegovine, ličnog fonda Avde Hume kao i objavljene radove nešto podrobnije smo se osvrnuli na njegovu glasnu kritiku, ukazali na pitanja koja je, u kontekstu permanentne promjene, smatrao izuzetno važnim za aktuelni proces razbijanja postojećeg federalnog centralizma i unitarizma.
5
Miletić, Danilo. "ETNOGRAFSKA KARTA MILOŠA St. MILOJEVIĆA I NjENA VAŽNOST U 21. VEKU". En Nacionalna konferencija sa međunarodnim učešćem Ispisana i iscrtana istorija Miloša S. Milojevića. Udruženje Miloš Milojević, 2023. http://dx.doi.org/10.46793/81364-27-7.027m.
Texto completoResumen
Miloš St. Milojević je pored poznavanja istorije i je- zika, bio je izvrstan kartograf. Karta koju je sastavio jedna je od važnih parametara sagledavanja prostora srpskog Tropolja koji je zauzimao srpski narod pre tek 149 godina (1873) i sledeće godine bliži se 150 godina od njenog nastanka što svakako treba obeležiti na određen način. Ova karta ide u prilog istraživanja dr Zorana Miloševića i potvrđuje tezu o nestajanju Srba koju Milojević pripoveda u ,,Odlomcima istorije Srba”. Šta se od onda desilo? Desilo se mnogo toga od Hercegovačke bune i Berlinskog kongresa, pa Majskog prevrata i konačno Velikog rata 1914. Posle toga dolazi period Jugoslavije i skretanja sa srpskog puta, na koji se tek postepeno vraćamo. Analizu ove karte usmerićemo u tri pravca. Prvi pravac pozabaviće se (anglo)germanskom tezom o doseljavanju Srba na Balkan i etničkim sastavom, drugi uspostavljanjem paralela između dva sveta cara Svevlada Prvog i Dušana Silnog, a treći pravac na geopolitiku karte iz (p)ogleda dr Milana Mladenovića. Na os- novu svega priloženog iznećemo zaključak o karti kao tapiji za sve srpske prostore i za sva vremena
6
Krstić, Miloš, Nemanja Ćuk, Brankica Babec, Siniša Jocić, Sandra Cvejić, Jelena Ovuka, Dragana Miladinović et al. "Adaptabilnost, stabilnost i visok prinos - NS hibridi suncokreta nove generacije za nove izazove". En Savetovanje agronoma i poljoprivrednika Srbije (SAPS) i Savetovanje agronoma Srbije i Republike Srpske. Institute of Field and Vegetable Crops, Novi Sad, 2024. http://dx.doi.org/10.5937/saps24003k.
Texto completoResumen
Suncokret je sve više izložen negativnim uticajima klimatskih promena, posebno visokim temperaturama i sušnim periodima, što neretko uzrokuje značajne varijacije i smanjenje prinosa semena. S obzirom na to da se klimatske promene ne mogu zaustaviti, neophodno je identifikovati promene u biljci koje omogućavaju prilagođavanje na ekstremne klimatske uslove i primeniti ova saznanja u procesu oplemenjivanja. Stvaranje novih genotipova tolerantnih na sušu i sve vrste stresa je prioritet u sadašnjem ali i budućem procesu oplemenjivanja biljaka. Postizanje ovog cilja zahteva ispitivanje performansi hibrida na više lokaliteta i u različitim godinama, osiguravajući tako pouzdane rezultate i prilagodljivost u promenljivim okolnostima. Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Institut od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju, Novi Sad sprovodi svake godine multi lokacijske mikro i proizvodne ogleda širom zemlje, testirajući i adaptabilnost i stabilnost novih i već raširenih hibrida suncokreta u različitim mikroklimatskim uslovima. Tokom 2023. godine hibridi nove generacije, odnosno dva konvencionalna hibrida (NS Kruna i NS Ronin) i dva Express (SUMO) hibrida (NS H 8002 i NS H 8005) posejani su u osam regiona tj. okruga, kod četiri poljoprivredna proizvođača u svakom okrugu. Imajući u vidu da je u 2023. godini, prosečan prinos semena suncokreta u Republici Srbiji prema procenama iznosio 2,7 -2,9 t/ha, a kada uporedimo ovu vrednost sa prosečnim prinosima u mreži proizvodnih ogleda osam okruga, jasno se ističe visok kvalitet NS hibrida suncokreta nove generacije. NS Ronin je ostvario izuzetan prinos od 4,2 t/ha, prati ga NS Kruna sa 4 t/ha, dok su SUMO hibridi NS H 8002 i NS H 8005 postigli prinose od 3,7 t/ha i 3,8 t/ha. Rezultati AMMI analize pokazuju da je za prinos semena tokom 2023. godine u prošeku kroz sve okruge najstabilniji bio hibrid NS H 8002, sa vrednošću IPČ1 najbližoj nuli. Hibridi NS Kruna, NS Ronin i NS H 8005 su pokazali manju stabilnost, jer su bili udaljeniji od linije stabilnosti u odnosu na hibrid NS H 8002, ali su ovi hibridi u prošeku ostvarili veće prinose u svim okruzima. Ovi rezultati potvrđuju da novosadski hibridi nove generacije poseduju izuzetnu adaptabilnost, stabilnost, a pored toga i visok potencijal za prinos u različitim agroekološkim uslovima širom Republike Srbije.
7
Shishkov, Aleksandr y Stevanče Nikoloski. "Sprotna analiza slik vozil z metodami globokega učenja v ogrodju Flutter". En Strokovna konferenca ROSUS 2024: Računalniška obdelava slik in njena uporaba v Sloveniji 2024. Univerza v Mariboru, Univerzitetna založba, 2024. http://dx.doi.org/10.18690/um.feri.1.2024.7.
Texto completoResumen
V članku raziskujemo integracijo modela MobileNetV3 v ogrodju Flutter, osredotočajoč se na napredno klasifikacijo slik avtomobilov. Preučujemo večplasten pristop, ki vključuje uporabo raznolikih podatkovnih zbirk, fino prilagajanje modela ter njegovo brezhibno implementacijo v mobilno aplikacijo. S poudarkom na izboljšanju uporabniške izkušnje smo ustvarili tri specializirane modele z visoko stopnjo natančnosti (97%), ki prepoznajo ustrezne slike, klasificirajo tip slike (vozilo, armaturna plošča ali dokument) ter določajo stran avtomobila (spredaj, levo, desno, zadaj). Rezultati kažejo izjemno hitrost in odzivnost aplikacije, pri čemer MobileNetV3 zagotavlja natančno klasifikacijo v le 60 ms, kar prispeva k izjemni učinkovitosti celotnega sistema.
8
Colarič–Jakše, Lea–Marija, Julija Lazar y Kristina Kovač. "Vpliv epidemije na konzumacijo vin in vinski turizem Slovenije kot Evropske gastronomske regije 2021". En XV. International Conference on Logistics in Agriculture 2021. University of Maribor Press, 2021. http://dx.doi.org/10.18690/978-961-286-538-2.7.
Texto completoResumen
Vino je končni produkt fermentacije grozdnega soka, ki ga človeštvo prideluje že od Antike. V naše kraje je vinska trta našla pot preko Rimljanov, z njimi pa se je širila po celotnem Sredozemlju. Vinogradništvo in vinarstvo sta v Sloveniji nadvse pomembni panogi, o tem priča tudi dejstvo, da Slovenci gojimo kar 48 sort vinske trte. Kar se tiče vina v povezavi s turizmom, se lahko navežemo na pojem vinski turizem. Obiskovanje kleti, prireditev in degustacij je način, kako kulturo vina predstaviti turistu. Razvoj vinskega turizma zahteva celostni pristop in pa nujno medsektorsko povezovanje ter sodelovanje. Vinski turizem je tesno povezan tudi z drugimi oblikami turizma, predvsem gastronomskega. V Sloveniji je razvoj vinskega turizma šele na začetku, vendar pa imamo zelo dobre predispozicije za njegov razcvet. Vino je v deželah z visoko razvito kulinariko nadvse cenjeno in predvsem nepogrešljivo ob kulinariki. Glede na vrsto delimo vina na bela in rdeča, po sladkorni stopnji pa poznamo štiri stopnje – suho, polsuho, polsladko in sladko vino. Slovensko vinogradništvo je zelo razširjeno v Podravju, Primorju in Posavju. Pridelovalci fermentirajo grozdni sok, nato pa ga pustijo zoreti v sodih ali cisternah.
9
Kremsar, Sara y Tomaž Kern. "Uporaba metode primerjalne analize pri transformaciji podjetja iz mikro v malo podjetje". En Organizations at Innovation and Digital Transformation Roundabout: Conference Proceedings. University of Maribor Press, 2020. http://dx.doi.org/10.18690/978-961-286-388-3.29.
Texto completoResumen
Prispevek obravnava študij primera transformacije mikro podjetja v malo podjetje, pri čemer je bila uporabljena metoda primerjalne analize. Izziv tovrstnih transformacij je vselej pomanjkanje organizacijskih izkušenj in znanja v rastočem podjetju, kar je mogoče rešiti z uporabo izkušenj drugih podjetij. V obravnavanem projektu smo zato kot osnovo za primerjalno analizo uporabili poslovni repozitorij virtualnega malega podjetja (LIPPS – Laboratorij za inženiring poslovnih in produkcijskih sistemov). Prenovo smo simulirali na realnem mikro podjetju, ki je v procesu rasti. Rezultat študije primerja je pokazal, da je mogoče modele procesov, struktur in informacijske podpore v poslovnem repozitoriju obstoječega podjetja koristno uporabiti pri oblikovanju organizacije rastočega podjetja. Ugotovili smo, da je pristop lahko dobra osnova za druga podjetja, ki bi se lotila tovrstne transformacije.
10
Šola, Ivica. "ETIKA ARTIFICIJELNOG. BIOMOĆ I UMJETNA PROKREACIJA S KATOLIČKOG GLEDIŠTA". En Europski realiteti. Academy of Arts and Culture of the J. J. Strossmayer University in Osijek, 2023. http://dx.doi.org/10.59014/jtrz9798.
Texto completoResumen
Cilj je ovog rada propitivanje odnosa etičkoga i tehničkoga u kontekstu biomoći, odnosno zahvata tehnike u ljudski biološki život u kontekstu prokreacije, ali i drugih upliva tehničkoga/artificijelnoga u ljudskost u kontekstu prihvatljivoga ili dvojbenoga. Služeći se komparativnom metodom, sučeljavajući tehnički i znanstveno moguće te etički prihvatljivo, te metodom analize sadržaja dokumenata Učiteljstva Katoličke crkve, u radu nastojimo odgovoriti na pitanje o granicama biomoći u kontekstu antropotehnike. Rad razmatra promijenjenu narav etike u doba eksplozije tehnike te upućuje na aposteriornost i inferiornost etičkoga u odnosu na tehničko. Moralnu neutralnost tehnike teško je opravdati jer se, kada je u pitanju odnos čovjeka, prirode i tehnike, taj odnos promijenio u smislu zamjene svrhe i sredstva – Heideggerova dilema: „Je li hidrocentrala na Rajni ili je Rajna na hidrocentrali? Problem biomoći vrednuje se na primjeru prokreacije pri čemu se to vrednovanje provodi sa stajališta dokumenata Katoličke crkve koji se bave bioetičkom problematikom. U zaključku se razmatra prinos dokumenata Učiteljstva tim prijeporima u etičkom smislu reguliranja biotehničke znanstvene moći te njezinih zloporaba suprotnih etici i dostojanstvu ljudske osobe.
Informes sobre el tema "Kara (Prison)"
1
Laroche, Hervé y Véronique Steyer. L’apport des théories du sensemaking à la compréhension des risques et des crises. Fondation pour une culture de sécurité industrielle, octubre de 2012. http://dx.doi.org/10.57071/208snv.
Texto completoResumen
Les théories du sensemaking, ou fabrication de sens, analysent la manière dont ceux qui participent à une action, et qui sont confrontés à une interruption, répondent à deux questions: Que se passe-t-il? Que faut-il faire maintenant? Les personnes plongées dans l’action ont souvent des difficultés à rester au contact du monde, et cette faillite de la fabrication du sens peut avoir des conséquences dramatiques. En s’appuyant sur de nombreuses études de cas, les auteurs présentent les fondements de la théorie du sensemaking — due au célèbre psychosociologue américain Karl Weick — et ses principaux apports. Le document s’intéresse aux différents facteurs et éléments influençant la capacité des participants à une action à rester en «contact» avec ce qu’il se passe dans «le monde». Notamment, il examine les difficultés à détecter des signes de dégradations de la sécurité, à signaler des anomalies, à adapter son action et à improviser de façon appropriée face à des situations imprévues. Il souligne notamment l’importance de la qualité des interactions entre membres d’un collectif de travail, à adapter les processus de décision pour que expertise et expérience priment sur hiérarchie (et permettre que les décisions à fort impact soient prises par les personnes disposant de la meilleure connaissance de la situation), ainsi que la manière dont le cadre et la culture organisationnels peuvent faciliter ou entraver la fabrication d’un sens menant à une action adaptée. Les facteurs pouvant influer sur le sensemaking sont analysés selon quatre axes: les facteurs individuels, les caractéristiques de la situation de travail, les facteurs liés au collectif de travail, et l’impact des processus d’organisation. En fin de document, cinq principes d’organisation visant à contrer les différents phénomènes négatifs liés à la perte de sens face à une situation risquée sont exposés.
2
Greisman, Polina. Ruska propaganda u Srbiji i na Zapadnom Balkanu: kanali na mreži Telegram. Beogradski centar za bezbednosnu politiku, marzo de 2024. http://dx.doi.org/10.55042/xnps2236.
Texto completoResumen
Tokom poslednjih nekoliko godina Rusija se više puta mešala u unutrašnje stvari drugih zemalja – na primer, tokom izbora u Sjedinjenim Državama 2016. i u Ujedinjenom Kraljevstvu 2019. godine. Postoje bezbrojni primeri njenog uplitanja u tuđe poslove, kao i propagande koja se odvija putem interneta. Ruski propagandni arsenal obuhvata alatke kao što su državni mediji koji emituju program namenjen publici u drugim zemljama (Russia Today, Sputnjik i drugi), zvanični državni nalozi na društvenim mrežama, kao i čitave armije lažnih naloga koji su u više navrata uočeni u kampanjama dezinformisanja i mešanja u politiku drugih država. One su se mnogo puta našle među razlozima za uvođenje sankcija pojedincima bliskim ruskoj vladi, ali i predsedniku Vladimiru Putinu lično. Upečatljiv primer nekoga ko je organizovao ovakvu vrstu mešanja i zbog toga se našao na meti sankcija je Jevgenij Prigožin, koga su nazivali „Putinovim ličnim kuvarom“ i koji je bio povezan sa Agencijom za istraživanje interneta poznatom kao „Fabrika trolova“ ili „Prigožinovi trolovi“. Iako je sam Prigožin poginuo u avionskoj nesreći, njegova „fabrika trolova“ i dalje radi. Srbija nije izuzetak kada je reč o državama čiji su se unutrašnji poslovi našli na udaru mešanja ruske vlade. To se, međutim, zbog prijateljskih odnosa Rusije i Srbije, retko iznosi u javnost. Takođe, takve radnje nisu očigledne, i nije ih lako na prvi pogled okarakterisati kao propagandu i uplitanje. Zbog toga ćemo u ovoj studiji razmotriti ovo pitanje i na primeru Srbije pokazati kojim se metodama propagande i intervenisanja Rusija koristi u zemljama koja se mogu nazvati „prijateljskim“. Posmatrano sa istorijskog stanovišta i u poređenju sa drugim zemljama na Balkanu, odnos Rusije i Srbije je verovatno jedan od najdubljih i najzanimljivijih. Ova vrsta odnosa ne može se nazvati isključivo političkim ili ekonomskim, jer prijateljstvo ovih država počiva na temeljima istorije, religije i etno-jezičke zajednice. Međutim, uprkos tim naizgled čvrstim odnosima, Rusija tokom poslednjih dvadeset godina Srbiju koristi kao platformu za svoju propagandu, držeći se pritom prilično uhodanih metoda . Uz to, Rusija u Srbiji i regionu koristi i svoju meku moć.
3
Vuksanović, Vuk y Srđan Hercigonja. Između emocija i realizma: Dva lica turske spoljne politike na Balkanu. Belgrade Centre for Security Policy, junio de 2013. http://dx.doi.org/10.55042/dvvy2324.
Texto completoResumen
U poređenju sa komentarima o delovanju Rusije i Kine, prodornijem odnosu Turske prema Balkanu se ne poklanja dovoljno pažnje. Kako bi se ova praznina popunila, istraživački tim Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) sproveo je istraživanje zasnovano na analizi sekundarnog izvornog materijala ali, što je još važnije, i na razgovorima koji su sa šesnaest istraživača i pripadnika akademiske zajednice obavljeni u Istanbulu i Ankari. Iako konsultovani izvori imaju različite biografije i političke simpatije, istraživanjem je utvrđeno da su im određene teme svima zajedničke. Turska spoljna politika na Balkanu, naime, ima dva aspekta. Prvi je zasnovan na emocijama, i tu je spoljna politika države definisana njenim posebnim vezama sa tom oblašću, odnosno zajedničkom istorijom, društvenim vezama, faktorima identiteta i nasleđem Otomanskog carstva. S obzirom na društveno-kulturne veze i činjenicu da je Bosna i Hercegovina država u kojoj je to nasleđe najprisutnije, ona se u kontekstu posebnih veza sa Turskom pominje najčešće. Drugi pristup je ukorenjen u tradicionalnom spoljnopolitičkom realizmu koji proizlazi iz objektivne i proračunate procene regionalnog odnosa snaga i sopstvenih interesa. U okviru tog pristupa, Turska iz bezbednosnih i strateških razloga nastoji da deluje pragmatično i ostvaruje svoje namere na Balkanu, a da se pritom ne uplete u krize koje bi mogle da joj ometaju uticaj u regionu. Ovaj pristup Tursku vodi ka aktivnim odnosima sa Srbijom, koja je u strateškom smislu značajna zemlja u regionu, jer je Ankara duboko uverena da, ukoliko želi da bude delotvorna na Balkanu, mora da ima partnerski odnos sa Beogradom. Pri tome, mora da uspostavi ravnotežu između emocija i realizma. Mora pažljivo da neguje odnose sa zajednicama sa kojima ima kulturne i verske veze, kao što su Bošnjačke i Albanske, ali i da istovremeno pazi da od sebe ne odgurne države poput Srbije, čije joj je partnerstvo neophodno ukoliko želi da postigne uspeh na Balkanu. Turska spoljna politika u regionu prošla je kroz dve faze. U prvoj joj je politika prema Balkanu bila previše fokusirana na istoriju i faktore identiteta. Ta praksa je posebno došla do izražaja u fazi koju kritičari vole da nazivaju „neoosmanizmom“, a koja se najčešće povezuje sa Ahmetom Davutogluom, nekadašnjim ministrom inostranih poslova Turske (2009-2014) i kasnije premijerom (2014–2016). Treba naglasiti da je Redžep Tajip Ergodan i tada bio na vlasti, ali je za politiku prema Balkanu bio zadužen prvenstveno Davutoglu. Međutim, upravo zbog retorike kojom se akcenat stavljao na emocije, istoriju i kulturu, spoljna politika Ankare u regionu je tokom tog perioda doživljavala neuspehe jer su lokalni hrišćanski narodi Tursku doživljavali kao ekspanzionističku silu koja se poziva na ranije imperijalno nasleđe, i kao pristrasnog posrednika koji favorizuje muslimanske zajednice kakva je npr. bošnjačka. Realistički impulsi turske spoljne politike su na površinu izbili u drugoj fazi. Ona je započela odlaskom Ahmeta Davutoglua, kada je predsednik Redžep Tajip Erdogan preuzeo čvršću kontrolu nad spoljnom politikom zemlje, pa i prema Balkanu. Ankara od tada stavlja veći naglasak na realizam i pragmatizam, za razliku od ranijeg insistiranja na strastvenoj, istorijskoj retorici. Ovu transformaciju simbolizuju bliže veze sa Srbijom koje balkanskoj politici Ankare daju veću slobodu. Pre nego što se pojavila vest o Erdoganovoj pobedi, tokom predsedničkih i parlamentarnih izbora koji su u Turskoj održani u maju 2023. godine vodila se žestoka debata o budućem smeru spoljne politike zemlje. Dok su neki tvrdili da ona mora da ostane nepromenjena bez obzira na ishod izbora , drugi su verovali u potencijalne promene u sveukupnom odnosu zemlje sa akterima kao što su EU, SAD i Rusija . Međutim, ni pre ni nakon izbora nije bilo naznaka da će se spoljna politika Turske prema Balkanu bitno promeniti. Naprotiv, može da se očekuje da će upornost međunarodnih i domaćih faktora koji su u igri dovesti do dosledne balkanske politike Turske, te da će tamošnje spoljnopolitičke elite, kada se angažuju na Balkanu, i dalje biti prinuđene da balansiraju između emocija i realizma.