Academic literature on the topic 'Židovské rady'

U ovom članku autor analizira osobitu vezu koja postoji između židovskog naroda i Svete zemlje. Židovski narod preživio je brojna iseljavanja i useljavanja u svojem trajnom hodočašću prema „Obećanoj zemlji”. Ta hodočašća uspjela su izgraditi, oblikovati i održati židovski nacionalni identitet u najtežim trenutcima dugotrajnog egzila. Prvi dio članka sastoji se od općenitog uvoda, nakon kojeg slijedi glavni prikaz iseljavanja i useljavanja u povijesti židovskog naroda. U središnjem dijelu članka raspravljat će se o dvjema glavnim temama. Prva je teološko značenje iseljavanja i useljavanja Židova kao znak božanske providnosti te primjena ideja nagrade i kazne kojima se izražava ispunjenje proroštava iznesenih u Tori i knjigama židovskih proroka (težak izgon, uništenje Obećane zemlje te njezino opustošenje tijekom vremena egzila, ali i povratak izraelskog naroda u nju). Druga tema je ljubav i čežnja židovskog naroda za Cionom, gdje će autor pokazati kako su Biblija i duhovni vođe, rabini, pomogli olakšati bol naroda zbog izgona uvođenjem raznovrsnih blagdana, običaja i molitava kojima su osnažili kolektivno nacionalno pamćenje te održali nadu u okupljanje izgnanih, izgradnju Jeruzalema i Hrama te u dolazak Mesije. Posljednji dio članka obrađuje krize s kojima se židovski narod suočavao tijekom dugog i teškog puta do Ciona. Autor se u radu uz biblijske izvore služi i vrelima iz rabinske literature, od talmudskih vremena preko srednjega vijeka sve do modernog doba. Velik dio literature prvi je put na hrvatski s hebrejskoga i aramejskoga preveo upravo autor.

U ovom radu autori istražuju emocije preživjelih logoraša iz sustava logora Gospić-Jadovno-Pag u kojem su u ljeto 1941. ubijani ljudi srpskog i židovskog etniciteta te komunisti i ostali politički protivnici ustaškog režima. Pristup proučavanja emocija bazira se na svjedočanstvima koja je objavio povjesničar Đuro Zatezalo. U radu se prvo govori o analizi emocija u historiji s naročitim osvrtom na svjedočanstva preživjelih kao poseban i izuzetno važan izvor u studijama Holokausta i genocida. Autori također problematiziraju intenciju zapisivača, sjećanje i emocije kao aspekte koje povjesničar koji analizira svjedočanstva mora imati na umu. Daje se i opis djelovanja rasnih zakona Nezavisne Države Hrvatske i logora smrti Gospić-Jadovno-Pag, nakon čega se sustavno analiziraju emotivi izneseni u svjedočanstvima. Pritom se fokus istraživanja usmjerava na emocije straha, strepnje, nade i radosti. Također se problematizira odnos sjećanja i emocija te način na koji protok vremena može izmijeniti intenzitet i sadržaj emocije, što može biti vrijedan metodološki prilog proučavateljima povijesti genocida i oralne povijesti uopće.

Već zbog svoje konstitutivne funkcije unutar kategorije povijesti vrijeme je u židovsko-kršćanskoj tradiciji, pa onda i u kršćanskoj teologiji uvijek bilo veoma značajna i često promišljana tema, dok je kategorija prostora u toj istoj teologiji ostajala više na periferiji interesa. Međutim u suvremenoj kršćanskoj teologiji primjećuje se probuđeni interes za tu kategoriju i nastojanje da ju se pokaže kao imanentno teološku kategoriju jer se u njoj prepoznaje egzistencijalno vjerničko pitanje ljudskoga traganja za Božjom nazočnošću i blizinom. Riječ je o pristupu u kojem se prostor promišlja kao relativnu veličinu u odnosu na Boga i čovjeka te s druge strane kao moguću oznaku samoga Božjega bića. S tom je argumentacijom pitanje prostora našlo svoje mjesto i u teološkim traganjima Jürgena Moltmanna. On se pita kako se prostor dade misliti unutar bogoiskustva, odnosno kako misliti i razumjeti Boga ako pokušamo promišljati prostor u Bogu i Boga u prostoru. S tim se pitanjem suočava kroz svoju vjerničko-teološku otvorenost svijetu (izrazito vidljivo unutar njegove teologije stvaranja), ali prije svega kroz dosljedan unutarnji razvoj svoje cjelokupne teološke misli koja svoje središte i temelj nalazi u trinitarnoj teologiji, što se prepoznaje i prati u ovome radu. Neke polazne elemente za teološko promišljanje prostora naći će Moltmann u starozavjetnom razumijevanju Boga (»šekinah«, »makom« i »zimzum«), što je predstavljeno u prvom dijelu ovoga rada, dok će temeljna uporišta za teološku interpretaciju kategorije prostora pronaći i razviti tek unutar trinitarnoga kršćanskoga nauka, što je izloženo u drugom, središnjem dijelu. Ovdje je pokazano kako Moltmann u otačkom nauku o perihorezi pronalazi glavno uporište za pozorno usredotočenje na kategoriju prostora kao teološku kategoriju, što je prepoznato kao temeljni zaokret unutar njegove teologije. Konačno, u trećem su dijelu iznesene dosljednosti koje iz Moltmannovih trinitarnih promišljanja prelaze u njegovu teologiju stvaranja, a kasnije i kršćansku eshatologiju, a u kojima izuzetnu važnost zauzima upravo promišljanje kategorije prostora. Ta se kategorija na neki način pokazala nosivom kategorijom njegove teologije, ali i crvenom niti koja u toj teologiji uvijek iznova izranja, iznutra je povezuje i u potpunosti prožima i određuje.

Katolička crkva u Hrvatskoj financira se iz državnog proračuna temeljem međunarodnih ugovora koje je Republika Hrvatska potpisala sa Svetom Stolicom (tzv. Vatikanski ugovori), a druge vjerske zajednice na temelju Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, ako su s Republikom Hrvatskom potpisale posebne ugovore o pitanjima od zajedničkog interesa. Osnovni cilj rada je na temelju deskriptivne i komparativne analize javno dostupnih podataka iz 2016. o isplatama iz državnog proračuna, provjeriti pretpostavku da Katolička crkva u Hrvatskoj, u odnosu na druge vjerske zajednice, nominalno, i u odnosu na broj vjernika, dobiva najviše sredstava. Analiza je pokazala da su, iako nominalno najviše sredstava dobije Katolička crkva u Hrvatskoj, po službeno objavljenom broju vjernika najviše sredstava dobile dvije židovske vjerske zajednice (1.792 kn na temelju ugovora o pitanjima od zajedničkog interesa, tj. 5.042 kn ako se pribroje i druga sredstva državnog proračuna), dok je Katolička crkva u Hrvatskoj na temelju Vatikanskih ugovora dobila 182 kn po vjerniku. U narednom bi razdoblju trebalo odgovoriti na otvorena pitanja u pogledu neujednačenosti pravnoga i financijskog statusa vjerskih zajednica, a, u cilju što veće transparentnosti, bilo bi i poželjno podatke o financiranju vjerskih zajednica iz državnog proračuna na godišnjoj razini javno objaviti na jednome mjestu.

Pripadnici LGBTIQ zajednice, njihovi aktivisti i aktivistkinje nakon dekriminalizacije homoseksualnosti i uklanjanja sa spiska poremećaja nastavili su borbu za svoja posebna, specijalna prava, izlazak u javnost i zakonsko izjednačavanje s heteroseksualnom zajednicom. To uključuje zaštitu ljudskih prava homoseksualaca, zakonsko priznavanje istospolnih parova, priznavanje seksualne orijentacije i rodnog identiteta kao osnove po kojima diskriminacija nije dozvoljena, uključujući tu i sva druga prava kojima se koristi društvena zajednica. U našoj zemlji, pod utjecajem međunarodne zajednice, a ne kao plod unutrašnjeg djelovanja bilo kojih aktivističkih subjekata ili “sazrijevanja” demokratskog društva, zabranjena je diskriminacija kroz Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o zabrani diskriminacije. Pošto se ovdje radi o kompletnoj alternativnoj kulturi oprečnoj nebeskim, objavljenim, vjerama, apsolutna većina svjetske populacije protivi se homoseksualnoj ideologiji, bez obzira na zakonska rješenja, deklaracije i pravni status koji je LGBT populacija izborila. Ljudi zdravog razuma, tradicije, lijepih, prihvatljivih običaja užasavaju se teških, pa i apokaliptičnih posljedica koje bi ova populacija mogla prouzročiti (pokušaj rušenja porodice i temeljnih univerzalnih moralnih vrijednosti, raznih novih oboljenja nepoznatih u prošlim vremenima koja prate ovu populaciju, depopulacija i bijela kuga i slično). Sigurno je da iza društvene, političke i pravne afirmacije ove populacije stoje neke svjetske 'elite' i određeni vrlo utjecajni lobiji i centri moći (masonski, židovski, porno, farmaceutski, satanistički, džender i drugi). Coming outom i prajd/paradama ponosa, homoseksualne /gey osobe ostvaruju svoju društvenu angažiranost, specifične aktivnosti, ideologiju i javna istupanja, grade sebi svojstvenu supkulturu, tj. kontrakulturu ili alternativnu koja pruža otpor prema dominantnoj heteroseksualnoj kulturi. U posljednje vrijeme na našim prostorima došlo je do značajnih pomaka u usvajanju zakonodavstva nametnuto vanjskim faktorima i društvenopravnim pritiscima koje bi trebalo da štiti ovu populaciju od homofobičnog ponašanja. Tako je posljednjih godina, stav prema homoseksualcima ublažen i kod nas kao što se to ranije već desilo globalno, na Zapadu. Njihova supkultura nameće se i na našim prostorima u različitim oblastima i sferama društvenog života kroz umjetnost (književnost, kulturu, muziku, pozorište, film, slikarstvo, fotografiju, festivale, strip...), djelovanje sve većeg broja LGBT organizacija, njihovog aktivizma, uz obilno korištenje medija, posebno interneta, ali isto tako prava i politike, preko jakog stranog lobija i utjecaja svjetskih centara moći. Njihova kampanja za zakonska prava i ravnopravnost u društvu, pod krinkom tolerancije i zaštite ljudskih prava, borbe protiv diskriminacije, stereotipa i homofobije, uz primjenu ultimatuma od određenih vanjskih centara moći dovela je do usvajanja pravnih akata, deklaracija, rezolucije o zaštiti prava LGBT osoba kako na svjetskom tako i na državnom i regionalnom nivou. Pošto se radi o posebnoj ciljnoj grupi, specijalnim pravima, osobenoj kulturi i pokretu, u radu smo se posebno kritički osvrnuli na Istanbulsku konvenciju i dva modela njihove javne borbe za priznavanje i nediskriminaciju (Coming out i prajd/parade ponosa) jer su to trenutne aktualnosti koje se pokušavaju sprovesti na našim prostorima uz pomoć koja dolazi izvan naše zemlje.

The diploma thesis deals with the Jewish Council of Elders in Prague, whose existence is defined in the years 1943-1945. The administrative body, which was formally established by renaming the wartime Jewish Community of Prague in February 1943, was obliged to carry out orders from superior authorities and act as an intermediary between the Nazi leadership and the persecuted Jewish population. Earlier emigration, retraining and care activities were replaced by the liquidation tasks and the management of other activities, which in consequence were to lead to the complete destruction of Jewish life in the occupied Bohemia and Moravia. The diploma thesis focuses on the historical and organizational development of the above-mentioned Jewish council from its inception to liquidation in the post-war period, as well as on the activities of departments and the fates of some employees. The organization is set in the context of the final phase of Jewish persecution, which in the period under review focused mainly on so-called Mischlinge and Jews from mixed marriages, and the Nazi policy of liquidation of Jewish communities and establish of Jewish councils. The thesis is based on the use and comparison of archival sources, periodicals, source editions or memories of contemporary witnesses. The main part of...

Master Thesis "Benjamin Murmelstein" introduces life and work of the last Jewish Elder of Terezin Ghetto who survived. The Thesis describes a formation of Jewish Councils during World War II and their tasks in general. In concrete it describes historical conditions of work of Benjamin Murmelstein before and during the War and also his life after the end of the War and aftermath of his work. Also different perspectives on work of Jewish Councils and Benjamin Murmelstein are introduced.

Author of the thesis focuses on the Jewish associations and organizations in Slovakia, particularly Bratislava, in the period 1919 to 1939. Jewish associations existed already in Austria-Hungary. In 1867, resulting from the approval of the Austrian constitution in February 1861, a federal law was adopted that developed and clarified some of the general constitutional principles. In Hungary, after the Austria - Hungarian Settlement, Law of 2 May 1875 No 1508/1875 was in force - with minor adjustments - until the end of 1951. Activities of Jewish societies further developed during the first Czechoslovak Republic. The majority of societies existed in Prague, Brno and Bratislava. Being university cities, their activities attracted number of students, particularly lawyers and medics. The volume of voluntary activities multiplied during 1920's. Bratislava had registered 676 organization and societies in 1931, which was nearly tenfold compared to 1900. In years 1919 - 1939 there were about 30 to 40 Jewish associations in the city. With regard to their activities the Jewish organizations were divided as follows: religious organizations, charitable societies, mutual help and burial assistance societies, student and community based organizations, gymnastics and sporting clubs, professional associations and...

Religijska samoidentifikacija stanovnika Bosne i Hercegovine (popis 2013.). U Bosni i Hercegovini se ne susreću različite religije, već građani s različitim religijskim identitetima. Nakon rata 1991.-1995. trebalo je obnoviti međusobno porušene mostove. Zato je potrebno znanje i o sebi i svom religijskom identitetu, ali i o drugima i njihovim religijskim identitetima. U radu će biti riječi o tome koliko studenti katolici u Bosni i Hercegovini imaju znanja o svojoj religiji (katoličanstvu) i o religiji svojih susjeda (muslimana, pravoslavnih, židova). Da li se više razumijemo ili mrzimo, što se više poznajemo? O uzorku. Kako stoji s religioznošću studenata katolika (vjerska naobrazba; poznavanje abrahamskih religija; poznavanje najrasprostranjenije kršćanske molitve, najpoznatijeg kršćanskog blagdana; poznavanje simbola svoje religije). Analiza podataka o tome koliko studenti katolici poznaju svoju religiju. Može li se religioznost studenata mjeriti odlaskom u crkvu? Posjeduju li Bibliju; je li im poznato kako se nazivaju dva dijela Biblije; vjerovanje u Boga, dušu, zagrobni život, raj … Što znaju o Jeruzalemu, Deset zapovijedi, evanđeljima, franjevcima u BiH, religijskim vođama. Drugi dio rada analizira kako studenti katolici poznaju religiju svojih susjeda: poznavanje židovske religije, islama, pravoslavlja i ostalih religija u BiH. Što studenti katolici misle o ateistima? Pokazatelji (ne)uvažavanja različitosti. Iskustvo života s pripadnicima drugih religija. Kako katolike doživljavaju studenti muslimani, a kako studenti pravoslavci. Zaključak.