Academic literature on the topic 'Protektorat'

Reforma Kościoła przeprowadzona w XI w. przez papieża Grzegorza VII (1073-1085) doprowadziła do podniesienia poziomu życia religijnego i dyscyplinarnego. Współpracujący z papieżem w dziele reformy kardynał Deusdedit sporządził Collectio canonum. W dziele tym, w którym zamieścił dokumenty poświadczające terytoria oddane w protektorat Stolicy Apostolskiej, znalazł się regest dokumentu nazwanego od imienia władcy Dagome iudex. Jest to dokument poświadczający oddanie przez Mieszka I państwa polskiego w protektorat Stolicy Apostolskiej. Nakreślone w dokumencie granice państwa, od Morza Bałtyckiego do Prus, na wschodzie Ruś, na południu Morawy, na zachodzie Odra, stanowią historyczny opis piastowskich ziem. Czynność prawna określona w dokumencie przez słowo „contulisse” (przekazać) polegała na przekazaniu państwa polskiego Stolicy Apostolskiej. Za to, państwo polskie zostało przyjęte w protekcję. Spowodowało to nawiązanie pomiędzy państwem polskim i Stolicą Apostolską określonego stosunku prawnego. Protekcja Stolicy Apostolskiej stanowiła moralną ochronę przed jakimkolwiek atakiem państw na terytorium państwa polskiego. Ten akt prawny pociągał za sobą obowiązek płacenia trybutu na rzecz Stolicy Apostolskiej. Celem politycznym decyzji Mieszka I było zabezpieczenie państwa przed atakami państw sąsiednich. Celem dalekosiężnym w obszarze stosunków kościelnych, było umożliwienie budowy własnych struktur kościelnych. Poprzez ten akt prawny Polska weszła w obszar stosunków polityczno-kościelno-prawnych ze Stolicą Apostolską. Dokument Dagome iudex można więc widzieć jako prototyp przyszłych konkordatów, które regulują relacje pomiędzy państwami i Stolicą Apostolską, jak też relacje pomiędzy państwem i Kościołem w danym państwie.

Feđa Milivojević, Cezarov Ilirik, Hrvatski institut za povijest u Zagrebu - Filozofski fakultet u Rijeci, 2021, 350 str. Monografska djela čiji tematski okvir se ograničava na period kasne Rimske republike izuzetno su rijetka u regionalnoj historiografiji. Na početku treba, također napomenuti da je knjiga Cezarov Ilirik jedna od rijetkih publikacija u našoj šroj regiji iz rimske provincijalne historije, koja se temelji na analizi i kritici narativnih izvora, a ne na interpretaciji arheološkog materijala. Kada je riječ o historiji starog vijeka u većini slučajeva teško je povući jasnu granicu između arheološkog i historijskog pristupa. Imajući to u vidu s pravom se može reći da je Milivojević u ovoj knjizi napravio jedan važan iskorak u pravcu jasnog diferenciranje između rimske historije i klasične arheologije. Istinitost podataka koje su o Iliriku u doba Cezara ostavili grčko-rimski pisci, Milivojević ne utvrđuje oslanjajući se na arheološke nalaze već događaje primarno nastoji posmatrati kroz kritičku analizu i komparaciju antičkih tekstova koji prate razdoblje od propasti Ilirskog kraljevstva do prvog stoljeća nove ere. Naravno, interdisciplinarni pristup ovdje nije u potpunosti izostavljen, ali je stavljen u drugi plan. Treba imati u vidu da se u širokom opusu grčko-rimskih pisaca Ilirik rijetko spominje izravno, te je autor morao određena pitanja posmatrati u širem kontekstu rimske historije kako bi mogao doći do novih naučnih spoznaja o temi o kojoj piše.Kao što je istaknuto u predgovoru osnovicu teksta čini doktorska disertacija koju je autor odbranio 2017. godine na Sveučilištu u Zadru. Sam naslov knjige boljim poznavateljima rimske provincijalne historije ukazati će da je knjiga nastala sa ciljem da se dokaže teza da je Ilirik postao provincija za vrijeme Gaja Julija Cezara. To je svakako bio dosta hrabar zadatak za historičara koji je na početku svog profesionalnog bavljenja naukom, imajući u vidu da u savremenoj historiografiji i arheologiji još uvijek preovladava mišljenje da je Ilirik postao provincija tek za vrijeme princepsa Augusta. Milivojević pitanje nastanka provincije Ilirik ne ostavlja otvorenim, već na moderan način kroz različite socijalne i političke aspekte argumentira svoju tezu da je Ilirik sredinom prvog stoljeća stare ere već bio provincija.Na početku knjige nalazi se popis karata i tablica kao i pojašnjenja kratica nakon čega slijedi predgovor u kojem se naznačava na koja naučna pitanja će se pokušati odgovoriti u ovom djelu. U predgovoru se podvlači važnost Vatinijevog zakona na osnovu kojeg je jedan od najvećih Rimljana svih vremena imenovan upraviteljem Cisalpinske Galije i Ilirika. Već iz samog predgovora čitatelji mogu naslutiti da je Ilirik za Cezara nije bio samo jedna kratka epizoda u njegovoj upečataljivoj državničkoj karijeri kako se često relativizira u modernoj historiografiji. Nakon predgovora slijedi opširan uvod u kome se prezentira cilj djela, objašnjava se metodološki aparat, u osnovnim crtama prezentiraju narativni izvori, te rezultati prethodnih istraživanja.Glavni dio rada je podijeljen na šest velikih tematskih cjelina koje su naslovljene: Razdoblje prvog protektorata, Razdoblje drugog protektorata, Osnivanje provincije Ilirik, Događaji prokunzulata, Upava i organizacija provincije i Promjene za Cezarova vremena. Stiče se utisak da je Milivojević radi bolje preglednosti tekst unutar spomenutih, velikih tematskih cjelina podijelio na više podnaslova. U tom kontekstu treba svakako spomenuti da je tekst leksički vrlo usklađen i neoptrećen nepotrebnim kompleksnim izrazima kojima, nažalost često obiluju stručne publikacije. Iako je bez dileme ovo knjiga uskostručnog sadržaja način na koji je napisana razumljiv je široj čitateljskoj publici.Prvo poglavlje Razdoblje prvog protektorata započinje osvrtom na Prvi ilirski rat. Naime, Milivojević analizira svjedočanstva antičkih pisaca o sukobu Agronove udovice Teute sa Rimljanima čijim porazom Rimljani će proširiti svoj utjecaj na istočnu obalu Jadrana. Može se reći da je u ovom poglavlju akcenat na pitanju: Šta je podrazumjevao rimski protektorat koji je formiran u jednom dijelu nekadašnjeg Ilirskog kraljevstva? U tom kontekstu detaljno se analizira pozicija indigenih zajednica ko što su Partini i Atintani, ali i pozicija grčkih kolonija Korkire, Apolonije i Farosa. Na osnovu komparacije i kritike izvora definisana je svojevrsna granica protektorata. Već u Drugom ilirskom ratu pokazati će se strateška važnost novonastalog protektorata. Na osnovu izvora teško je utvrditi da li je došlo, nakon ovog kratkotrajnog sukoba iz 219. god.p.n.e, do nekih značajnih terirorijalnih promjena u protektoratu. Ipak, na osnovu savezničkog ugovora iz 215.godine autor je prepoznao određene promjene: Te promjene se mogu pratiti i na osnovu tabelarnog i kartografskog prikaza. Potom se položaj rimskog protektorata na istočnj obali Jadrana posmatra kroz prizmu tri makedonska rata, odnosno Trećeg ilirskog rata (koji se može smtrati dijelom Trećeg makedonskog rata). S pravom autor veliku pažnju posvećuje analizi Livijevog podatka da je Ilirik podjeljen na tri dijela nakon Gencijevog poraza. U ovom dijelu se može prepoznati da Milivojević ne podliježe naučnim autoritetima, već im se argumentovano suprostavlja namećući rezultate svojih istraživanja. Na temelju svojih naučnih spoznja zaključuje da su sve zajednice koje se spominjuu Acijevom proglasu od tog trenutka sačinjavale rimski protektorat. U daljnjem tekstu prvog poglavlja procjenjuju se posljedice ratovanja protiv Histra (178.god.p.n.e) i Delmata (156 / 155. god.p.n.e) na teritoriju rimskog protektorata. Na kraju prvog poglavlja autor se fokusirao na nastanak provincije Makedonije i posljedica koje je taj događaj ostavio na rimski protektorat na istočnoj obali Jadrana.Drugo poglavlje je Razdoblje drugog protektorata. Iz samog naslova čitatelj može da nasluti da će na temelju istog metodološkog pristupa kao i u prvom poglavlju biti analizirana opstojnost rimskog vojno-političkog utjecaja na istočnoj obali jadrana. U knjizi je ovaj period prepoznat kao intervencijsko razdoblje u kojem je Rim slao istaknute vojskovođe da bi ponovo uspostavili vlast na područjima gdje je usljed napada Ardijejaca, Plereja, Delmata, Liburna i Japoda ona dovedena u pitanje. Za raziliku od razdoblja prvog protektorata drugi protektorat je obilježilo umirenje buntovnih inidigenih zajednica. Naravno, Rimljani nisu bili u potpunosti uspješni u realizaciji ovog cilja, jer Delmate i Japode nisu uspjeli staviti pod svoju kontrolu, odnosno nisu uspjeli da oslabe njihov utjecaj na najvitalnije dijelove protektorata. U skladu sa shvatanjima savremene arhelogije/historiografije, Milivojević prihvata tezu o postojanju dvije Salone odnosno naglašava da treba razlikovati grčku koloniju od delmatske Salone. Postojanje dvije Salone se problematizira kroz Metelov pohod koji je ima za cilj slabljenje delmatskog saveza radi očuvanja protektorata. S istim ciljem i Tuditan je pokrenuo kampanju protiv Japoda. Kada je riječ o Japodima u vrijeme Tuditanovog pohoda njih autor s pravom tretira kao politički savez koji je bio pod hegemonijom najjače zajednice. Potom na primjeru vojne kampanje Gaja Koskonija protiv Delmata ističe se da je Promona bila delmatsko naselje koje politički pripalo Liburnima kao vjernim rimskim saveznicima. Ovo su samo neki od primjera novog posmatranja određenih događaja, sa kojima će se čitatelj moći susresti u drugom poglavlju.Ukoliko bi se trebalo izdvojiti najvažnije poglavlje ove monografije to bi zasigurno bilo Osnivanje provincije Ilirik. Prethodna poglavlja nas hronloški uvode u događaje koji će dovesti do formiranja provincije Ilirik za vrijeme Gaja Julija Cezara. Na samom početku dat je pregled historijskih oklonosti koje će rezultirati nastankom provnicije. To je jedan najturbulentijih perioda rimske historije, u kome su Sula i Marije potkopali temelje Republike i stvorili osnovu na kojoj će kasnije Cezar i August izgraditi neki sasvim novi Rim. Pišući o procesu stvaranja provincije autor na početku daje važno objašnjenje da je pojam lex provinciae konstrukt historiografije 19. stoljeća stoga povlači da je neophodno da moderna historiografija novostvorenim legalnim terminima objasni stvarnu primjenu rimskog zakona i historijskih procesa. Jedna digresija u ovom tekstu mogla bi biti da bi u budućnosti isto trebalo postupiti prema pojmu romanizacija. S ciljem da se što bolje razumije proces nastanka provincije Ilirik u ovom djelu pribjegava se analogiji sa nastankom drugih provincija posebno Transalpinske Galije. Nastanak provincije Ilirik je dosta kompikovano pitanje, jer je u rimskom svijetu je bilo vrlo malo područja koja su bila slična Iliriku, pošto su na jugu živjele zajednice naviknute na monarhijski centralizirani sistem, a na sjeveru zajednice sa monarhičkog uređenja sličnog habitusa kao npr. u Galiji. Na osnovu Vatinijevog zakona iz 58.god.p.n.e Cezar je na upravu dobio Cisalipinsku Galiju i Ilirik, čime je prema Milivojevićevom mišljenju postao prvi upravitelj reorganiziranog protektorata. Argumentovano i bez okolišanja autor kroz cio daljnji tekst brani svoju tezu da je spomenutim zakonom definisana provincija Ilirik. Primarno to čini kroz vanjsku i unutranju kritiku izvora, a sekundarno kroz kritiku i kompraciju. Ovdje se jasno podvlači da je Ilirik, Vatinijevim zakonom osnovan kao zasebna provincija s upraviteljem čija su zaduženja uključivala i upravu nad Cisalpinskom Galijom, a naknadno i Transalpinskom.U narednom poglavlju Događaji prokunzulata analizira se značaj Ilirika za njegovog prvog prokonzula Cezara. Sam Cezar je u jednom kratkom izvještaju napisao da je nakon smirivanja situacije u Galiji 57/56. godinu krenuo prema Iliriku da posjeti tamošnje zajednice i upozna područje. Općepoznato je da je cijelu Cezarevu karijeru obilježilo ratovanje pa je tako i njegov kratki boravak u Iliriku obilježio sukob sa Pirustima o čemu se detaljno govori u ovoj knjizi. Ovom pitanju je posvećena značajna pažnja, jer je to situacija zbog koje je Cezar prvi put obratio pažnju na Ilirik. Epizoda sa Pirustima ujedno je zadnji podatak koji dokumentuje događaje u Iliriku za vrijeme Cezarovog prokonzulata. Nedostak više informacija o Iliriku za vrijeme Cezarovog porokonzulata, Milivojević pripisuje velikoj količni podataka koji dokumentuju galske ratove i građanske ratove u Rimu, te sustoga događaji iz Ilirika bili na periferiji interesa rimskih pisaca. Ilirik svoje mjesto u djelima antičkih historiografa nalazi tek kada se građanski rat koji se vodi između Cezarovih i Pompejevih pristalica proširio i na istočnu obalu Jadrana. Kroz vizuru Cezarovog prokonzulata prate se događaji vezani za japodski napad na Tergeste i Akvileju, te delmatski napad na Promonu.U poglavlju Uprava i organizacija provincije autor se detaljno osvrće na problem teritorijalno – administrativnog urđenja provincije Ilirik za vrijeme Cezara. Argumentovano odbacuje tezu koja preovladava u savremenoj historijografiji o tome da je Kvint Numerije Ruf zamjenika upravitelja u Iliriku. Drugo važno pitanje na koje se u ovom poglavlju nastoji odgovoriti jeste kada nastaju sudbeni konventi (conventus iuridicus) u Iliriku? Budući da nema podataka o ovom važnom pitanju u kasnorepubličkom periodu autor zaključak donosi na osnovu analogije sa provincijama Hispanija i Azija, odnosno na podacima iz perioda ranog principata. Na osnovu kompracije i krtike izvora autor zaključuje da takve strukture postojale i u ranocarskodoba, a da je njihov kontinuitet vidljiv u Plinijevom tekstu. Shodno tome, zaključuje da je Narona bilo središte prvog konventa u Iliriku koji je osnovao Cezar. Mora se priznati da autor iznosi dosta uvjerljive argumente koji idu prilog toj tezi.Posljednja tematska cjelina u okviru glavnog dijela knjige jeste Promjene za Cezarova vremena. Kao i u prethodnom poglavlju autor ovdje nastavlja da se bavi problemom conventus iuridicus. Prepoznaje dva tipa konventa : prvi koji nastaje u peregrinskom gradu i peregrinskoj zemlji, te drugi koji je nastao izvan gradskog teritorija na javnoj zemlji (ager publicus). Zatim se nastoji dokučiti kakva je uprava bila u ovim konventima u kasnoj republici. Postoji također jaka sprega između ilirskog konventa i doseljenika o čemu se u knjizi diskutuje kroz problematiziranje doseljavanja Rimljana. Unutar ovog poglavlja posebna se pažnja posvećuje Histri i Liburnima u vrijeme Cezarovog prokonzulata. Krtički pristupajući podacima koje su ostavili rimski pisci sagledava se administrativno-pravni položaj prostora između Krke i Cetine. U tom kontekstu posebnu važnost ima Salona, što se jasno vidi i u ovoj monografiji. Raspravu o Cezarovom Iliriku autor okončava analizom fraze oppida civitum Romanorum. U ovom dijelu teksta možemo slikovito, kroz kartografski prikaz spoznati kako je izgledao Cezarov Ilirik.Umjesto zaključka na kraju knjige dat je sažet pregled svih rezultata istraživanja koja su predstavljena u ovoj knjizi. Iz vizure struke poglavlja kao što je ovo pod naslovom Sažetak za kraj su vrlo korisna. Naime, u nekim djelovima teksta se stiče utisak da određena pitanja ostaju otvorena. S druge strane ovom poglavlju iskristalizirali zaključci do kojih je autor došao nakon višegodišnjeg studioznog istraživanja. U okviru Bibliografije nalazi se popis skraćenica, popis korištenih izdanja izvora i popis citiranih djela. Na kraju knjige se nalazi indeks pojmova. Ostaje mali žal što knjiga nije zaključena tekstom recezija ili izvod iz istih, jer bi zasigurno bilo zanimljivo pročitati viđenje ovog djela kroz pero emintnih hrvatskih naučnika Borisa Olujića i Roberta Matijašića.Kada se sagleda cjelokupan sadržaj ove knjige ne može se oteti utisku da ona predstavlja prekretnicu za razumijevanje krupnog problema savremene antičke historiografije, a to je problem datiranja nastanka provincije Ilirik. Autor čvrsto stoji pri svom stavu da je Cezar bio prokonzul provinicije Ilirik. Slagali se mi sa tim ili ne moramo priznati da je argumentacija koju je Milivojević ponudio u ovoj knjizi razrađena do najsitnijih detalja i odlično faktografski postavljena. Istina, postoji još uvijek prostor za određene rasprave što je svako dobro, jer je savremena regionalna historiografija postala letargična kada je riječ o problemu nastanka provincije Ilirik. U svim narednim istraživanjima koja se bave problem administrativnog uređenja Ilirika ova knjiga će zasigurno zauzimati važno mjesto kao jedno od kapitalnih djela. Shodno tome, nadati se da će knjiga u skorijoj budućnosti doživjeti i englesko izdanje kako bi se njen sadržaj približio i naučnim zajednicama van jugoistočne Europe.Amra Šačić Beća

Artykuł dotyczy problemów wielokrotnie traconej i odzyskiwanej niepodległości Dominikany. Część pierwsza analizuje wiodącą rolę Hispanioli (późniejszej Dominikany) w tworzeniu hiszpańskiego systemu kolonialnego. Następnie w artykule omówiona została polityka Hiszpanii wobec serj kolonii karaibskiej od wieku XVI do początków wieku XIX. Część trzecia prezentuje dzieje kruchej niepodległości Dominikany. W tym czasie republika karaibska była przedmiotem częstych agresji ze strony Haiti, licznych starań o protektorat, aneksji i okupacji. Ostatnia część dotyczy roli USA w historii kraju. Miejsce Dominikany w polityce amerykańskiej wynikało ze strategicznego położenia wyspy, tradycji ekspansjonizmu w regionie oraz uwarunkować zimnowojennych. W artykule przedstawiono też długie tradycje walk z obcą interwencją i stałe dążenia do odbudowy niepodległości narodowej

AbstractAuf den ersten Blick mag es ungewöhnlich erscheinen, dass auch eine jüdische Institution untersuchen muss, ob sie im Besitz von NS-Raubgut ist. Doch die Bibliothek der 1979 gegründeten Hochschule für Jüdische Studien (HfJS) Heidelberg erwarb 1988 den Nachlass des zwei Jahre zuvor verstorbenen westfälischen Landesrabbiners Emil Davidovic, der als Auschwitzüberlebender für seine Bibliothek zunächst Bücher in Prag und dann in Westfalen erworben hatte. Das Provenienzprojekt an der Hochschule für Jüdische Studien Heidelberg (HfJS) untersucht seinen Nachlass auf raubgutverdächtige Bücher. Als ehemalige Eigentümer konnten bisher vor allem Jüdinnen und Juden aus dem von den Nationalsozialisten eingerichteten „Protektorat Böhmen und Mähren“ wie auch westfälische Provenienzen ermittelt werden. Im Folgenden werden die ersten Forschungsergebnisse erläutert, die Art der Dokumentation beschrieben und die angestrebte Restitution der als NS-Raubgut identifizierten Bücher erörtert.

Diplomová práce Exploatace českých zemí v období protektorátu pojednává o důsledcích šesti let nacistické nadvlády na naše hospodářství. Časově začíná na konci září 1938 konferencí v Mnichově, kde velmoci rozhodly o tom, že Československo musí vydat pohraničí. Následovaly vnitropolitické změny k totalitárnímu režimu spolu s hospodářskými těžkostmi. Tuto krátkou etapu našich dějin vystřídala šestiletá okupace. Za tu dobu se Německo snažilo maximálně využít možností exploatace hospodářského potenciálu naší vlasti pro svoji válečnou expanzi do Evropy, Asie a Afriky. K dosažení svého cíle u nás zavedli příkazové hospodářství. Zaměstnavatelé i zaměstnanci ztratili schopnost rozhodování, dělaly to za ně úřady. Za okupace došlo k obrovským majetkovým přesunům ve prospěch německých koncernů a velkobank. Týkalo se to hlavně židovského, ale v menší míře i českého kapitálu. Nacisté naše hospodářství během své nadvlády hodně poškodily a trvalo nějakou dobu než se podařilo exploatovanou českou ekonomiku znovu obnovit. Podle mého názoru cíle práce shrnout škody způsobené okupací se podařilo dosáhnout.

The master thesis called "Antisemitism in the Protectorate of Bohemia and Moravia" is describing, based on historical events, progress of solution of the Jewish question in the occupied Czech lands during the Second world war. In the first chapter the author describes the main events of the Jewish minority life in the protectorate. Jews had lost all their personal rights and discrimination in this regard was almost unbearable. German Nazism developed and at the same time realized "final solution" of the Jewish question. This term signified euphemistic name for the physical extermination of the Jewish nation. The second chapter devotes to the analysis of the press. The most important part of the whole thesis introduces three collaborationist periodicals from protectorate, which were chosen by author. They are called: Zteč (Assault), Árijský boj (Arya fight) and Národní politika (National politics). Construction of the Terezin concentration camp and subsequent life in it describes the last and the third chapter. This ghetto meant an important part of the whole Jewish question and its solution. Although the transports to eastern areas took place here, some Jews arranged better life through cultural activities and illegal educational activities. One of the specifics of Terezín was also the role that the camp played in the Nazi propaganda.

The dissertation deals with economic situation of The Protectorate of Bohemia and Moravia with a view to banking system. The first chapter is dedicated to the brief characteristic of the era of the Second Czechoslovak Republic to explain the situation when Germany affects progress on our territory. The second chapter is concentrated to succeeding era -- occupying of Czech countries, origin of The Protectorate of Bohemia and Moravia and integration to big German economy system. The next chapter is heart of the dissertation. It is about organisation of bank system in The Protectorate of Bohemia and Moravia and it's detention to German economy, about activities of central bank and commercial banks and monetary policy, about Germany interest in Czech bank's shares in industrial companies and in central bank's gold reserve and about origin of customs union. The part of dissertation is also dedicated to exile government in London and it's task in preparations of monetary system reform.

Significant changes occurred in economic realm by declaration of Protectorate of Bohemia and Moravia on March 16, 1939, and its integration into German economic sphere. The aim of the diploma thesis is to analyze the response of then society, primarily professional public (economists, lawyers, and politicians), and its appraisal and reception of the situation. The investigation is conducted on the basis of selected articles published in magazine 'Obzor národohospodářský' (Economic horizon) from 1938, 1939, 1940 and 1941, when the publishing was interrupted. The thesis should contribute to a depiction of protectoral economy in the subjective perception of the authors of the magazine.

In my masters thesis named Classical Music in the period of the Protektorate of Bohemia and Moravia / Theatre/, I am trying to describe the atmosphere of those days - the routine as well cultural life of the people. I am also focusing od the sense of the classical music and its influence on Czechs in this period. Most of all, I am describing individual seasons and important moments of the two Prague theatres during the Protectorate.

Controlled dispatch of selected staff to factories abroad in the years 1938--1941 played an important role in the history of Bata Shoe Company. Due to that fact the company man-aged to preserve civilian character of the production despite the on-going Second World War. The organizing of the whole process was not a simple task, it was necessary to harmonize actions of several organizational units. The selection of certain employees eligible for the transfers to foreign countries was conducted by sophisticated methodology, but still some of the top manager's decisions were quite controversial. First of all it involved the transfers of Jewish employees, because Chairman of the Board Jan Antonin Bata considered himself to be the rescuer of the Jews. Nevertheless top managers of the group were strictly pragmatic even in this matter and it is difficult to deduce that one of the objectives of the controlled staff transfers was the protection of this national minority. We can see the same rational approach to employees of the German origin. One of the unexplained questions is the Jan Antonin Bata's unclear relationship with Nazi leaders. I tried to deal with all of these questions in this thesis and I tried to contribute to the current debate about the Bata Group's activities during the Second World War.