Academic literature on the topic 'Pojmový model'

Jedno je od središnjih pitanja kognitivne znanosti kako su pojmovi reprezentirani u ljudskome umu. Klasični je odgovor na to pitanje pretpostavka o odvojenome semantičkome modulu u kojemu je znanje pohranjeno putem apstraktnih simboličkih reprezentacija. Tako opisan semantički modul odvojen je od drugih sustava kao što su moduli za percepciju i motoriku. U posljednjih dvadesetak godina intenzivno se istražuje i razvija alternativni pristup poznat pod nazivom utjelovljena ili utemeljena spoznaja koji polazi od pretpostavke da je pojmovno znanje u stalnoj interakciji s percepcijom i motorikom, odnosno da je ukorijenjeno u njima putem mehanizma perceptivne simulacije. Cilj je ovoga rada dati pregled različitih teorijskih perspektiva na utjelovljenu spoznaju i evaluirati ih. Detaljno su prikazane teorija sustava perceptivnih simbola, model prožetoga iskustvenika i indeksna hipoteza te empirijski nalazi koji im idu ili ne idu u prilog. Zatim su prikazane i kritike utjelovljene spoznaje koje se odnose na razumijevanje apstraktnih pojmova, kao i odgovori na te kritike. Razmotrena je i ideja o stupnjevima ili kontinuumu utjelovljenja. Nakraju su dane smjernice za daljnja istraživanja koja bi trebala rasvijetliti točnu ulogu utjelovljenja u reprezentaciji znanja.

Cilj. Cilj istraživanja je ukazati na razliku u diskursu koji vlada u domenama informacijske pismenosti i zapošljivosti. Uvažavajući prethodne rezultate istih autora o vrlo slabom preklapanju domena informacijske pismenosti i zapošljivosti, u ovom istraživanju preko pojmova vještine i kompetencije valja utvrditi zašto ta dva vrlo izražena pojma iz konteksta zapošljivosti ne doprinose povezanosti informacijske pismenosti i problematike zapošljivosti mladih. Metodologija. Mapiranje i vizualizacija domena istraživanja provedena je bibliometrijskom analizom supojavnosti riječi nad skupovima dokumenata izdvojenih iz Scopus citatne baze. Analiza je provedena korištenjem VOSviewer softvera razvijenog na Lajdenskom sveučilišnom Centru za znanost i tehnologiju. Rezultati. Konstruiranjem modela domena informacijske pismenosti i domene zapošljivosti, vizualnim mapiranjem ključnih pojmova pokazana je razlika koja vlada u njihovom diskursu. Analiza je izvršena preko pojmova vještine i kompetencije, koji su karakteristični pojmovi vezani uz zapošljivost mladih. Iz njihovog položaja u domeni informacijske pismenosti vidljivo je da se nalaze unutar samog klastera informacijske pismenosti, u okruženju i kontekstu stjecanja vještina i kompetencija koje se odnose na informacijsku pismenost, a ne na izvanjsko okružje. U domeni zapošljivosti je, nasuprot toga, vidljivo da se nalaze u središtu klastera koji obuhvaća s jedne strane rad i zapošljivost, a s druge studente i visokoškolsko obrazovanje. Posebno je indikativno da u model informacijske pismenosti konstruiran uz minimalne restrikcije nisu uvršteni pojmovi vezani uz rad, zapošljivost ili zaposlenje, što ukazuje da cjelokupni diskurs domene informacijske pismenosti i nije usmjeren u tom pravcu. Originalnost. U znanstvenim krugovima do sada nije provedena sveobuhvatna analiza domene zapošljivosti i njenog diskursa u segmentu zapošljivosti mladih, a pogotovo ne s aspekta informacijske pismenosti. U ovom je radu prikazan specifičan aspekt koji ukazuje zašto je diskurs tih dviju domena različit, iako se u obje aktivno spominju pojmovi vještina i kompetencija vrlo upotrebljivi u diskursu zapošljivosti. Korištenjem metoda i alata vizualnog mapiranja, rezultati su predočeni vrlo intuitivno, jasno i jednostavno.

Upotreba pojmova učenik i učeništvo vrlo je uobičajena u evanđeoskom kršćanstvu, a značenje tih pojmova smatra se samo po sebi razumljivim. Međutim, iako je u tim krugovima došlo do svojevrsnog usvajanja ovih pojmova, oni su već ranije postojali i u židovskoj kulturi Isusova vremena. Svrha i cilj ovog je članka proučiti značenje koncepta učeništva u njegovu originalnom kontekstu i vidjeti koliko to značenje odudara od značenja koje ovi pojmovi imaju danas. Ovu ćemo temu obraditi u dva dijela. U prvome poglavlju proučava se starozavjetni korijen koncepta učeništva, a u drugome poglavlju sagledava se židovski sustav obrazovanja u Isusovu vremenu. U trećem poglavlju razmatra se je li i sam Isus, i u kojoj mjeri, prošao židovski sustav obrazovanja te kako i na koji je način primjenjivao taj model u poučavanju svojih učenika. U drugome dijelu članka prvo ćemo razmotriti praksu učeništva u prvoj Crkvi, a nakon toga ponuditi smjernice za primjenu Isusova koncepta učeništva danas u Crkvi. Ključan je fokus ovog članka na problematici prenošenja principa učeništva shvaćenih unutar konteksta židovske kulture na Crkvu danas budući da istraživanje otkriva kako razumijevanje tog pojma danas ne odgovara sasvim načinu na koji se shvaćalo učeništvo Isusova doba. Naime, premda je učeništvo i tada sadržavalo prenošenje informacija, važnije od toga je bilo slijediti učitelja (rabina) i učiti od njega u bliskom odnosu. U članku se zaključuje da moguće rješenje za ovaj izazov treba potražiti prvo u promjeni razmišljanja o tome što učeništvo uistinu jest (promjena fokusa), a onda u praksi kroz mentorstvo i male grupe ciljano izložiti obje strane (i „učitelja“ i „učenika“) iskustvu poučavanja primjerom.

Upotreba pojmova „učenik“ i „učeništvo“ vrlo je uobičajena u evanđeoskom kršćanstvu, a značenje tih pojmova smatra se samo po sebi razumljivim. Međutim, iako je u tim krugovima došlo do svojevrsnog usvajanja ovih pojmova, oni su već ranije postojali i u židovskoj kulturi Isusova vremena. Svrha i cilj ovog je članka proučiti značenje koncepta učeništva u njegovu originalnom kontekstu i vidjeti koliko to značenje odudara od značenja koje ovi pojmovi imaju danas. Ovu ćemo temu obraditi u dva dijela. U prvome dijelu članka proučili smo starozavjetni korijen koncepta učeništva, sagledali židovski sustav obrazovanja u Isusovu vremenu, razmotrili smo je li i sam Isus, i u kojoj mjeri, prošao židovski sustav obrazovanja te kako i na koji je način primjenjivao taj model u poučavanju svojih učenika. U drugome dijelu članka prvo ćemo razmotriti praksu učeništva u prvoj Crkvi, a nakon toga ponuditi smjernice za primjenu Isusova koncepta učeništva danas u Crkvi. Ključan je fokus ovog članka na problematici prenošenja principa učeništva shvaćenih unutar konteksta židovske kulture na Crkvu danas budući da istraživanje otkriva kako suvremeno razumijevanje tog pojma ne odgovara načinu na koji se shvaćalo učeništvo Isusova doba. Naime, premda je učeništvo i tada sadržavalo prenošenje informacija, važnije od toga je bilo slijediti učitelja (rabina) i učiti od njega u bliskom odnosu. U članku se zaključuje da moguće rješenje za ovaj izazov treba potražiti prvo u promjeni razmišljanja o tome što učeništvo uistinu jest (promjena fokusa), a onda u praksi kroz mentorstvo i male grupe ciljano izložiti obje strane (i „učitelja“ i „učenika“) iskustvu poučavanja primjerom.

Cilj ovoga rada jest objasniti i razgraničiti pojmove koji se odnose na organizaciju, departmentalizaciju, organizacijsku strukturu, njezine elemente i dimenzije, unutarnje i vanjske čimbenike koji na nju utječu. Nadalje, cilj mu je pridonijeti boljem razumijevanju organizacijske strukture knjižnice kao okvira upravljačkih i rukovodnih funkcija. Time se postavljaju osnove za operativno oblikovanje, odnosno poboljšanje organizacijske strukture knjižnice. Pristup/metodologija/oblikovanje. Nakon uvodnog objašnjenja pojmova iz područja organizacije, slijede dvije razine klasifikacije djelatnosti u knjižnici; prva, na knjižnične i neknjižnične, a druga razina na opće i posebne djelatnosti. Rasprava o organizacijskoj strukturi knjižnice započinje s objašnjenjem elemenata organizacijske strukture, zatim departmentalizacijom poslova i radnih zadatka, dimenzijama organizacijske strukture, čimbenicima koji utječu na izbor i oblikovanje organizacijskih struktura knjižnice, a završava razmatranjem vrsta organizacijskih struktura koje su primjerene poslovanju knjižnica. U nastavku teksta opisana su dva modela organizacijske strukture knjižnice. Prvi modele ima tradicijska obilježja, a drugi suvremenija, odnosno poboljšana obilježja organizacijske strukture. U radu je korištenja metoda promatranja i analize postojećih organizacijskih struktura knjižnica, njihova usporedba s organizacijskim strukturama pravnih osoba sličnih djelatnosti. Rezultati rada pridonose boljem razumijevanju elemenata i dimenzija organizacijske strukture te čimbenika koji utječu na njen izbor oblikovanje i prilagođavanje suvremenim zahtjevima unutarnjeg i vanjskog okruženja knjižnice. Praktična primjena. Sadržaj ovoga članka može pomoći knjižničarima i njima srodnim profesijama u razumijevanju organizacijske strukture knjižnica te im olakšati pripremu i provođenje potrebnih organizacijskih promjena i prilagodbi novim društvenim okolnostima i tehnologijama, osobito informacijskim i komunikacijskim. Društveni značaj ovog članka implicira bolje razumijevanje i funkcionalnu primjenu spoznaja organizacijske znanosti u organizacijskom ponašanju knjižnice kao javne ustanove od posebnog društvenog interesa, osobito u kulturi, odgoju, obrazovanju, znanosti, informiranju, gospodarstvu i provođenju slobodnog vremena. Originalnost i vrijednost ovog rada ogleda se u povezivanju teorijskih razmatranja organizacijskih struktura s praktičnom primjenom organizacijskog oblikovanja knjižnica u Republici Hrvatskoj.

Rad je prikaz priprave i izvođenja nastavne jedinice Ispravak školske zadaće u okviru nastavnog predmeta hrvatski jezik u nastavnom programu gimnazija. Nastavna tema nalazi se u predmetnom području jezično izražavanje. Priprava i izvedba nastavne jedinice sadrži sljedeće elemente – nastavna tema, nastavna jedinica, broj sati, ključni pojmovi; obrazovna postignuća; tip, ciljevi i zadaće (obrazovne, odgojne, funkcionalne, komunikacijske) nastavnog sata; metodički sustav; nastavna sredstva, pomagala, oblici, postupci i metode;unutarpredmetna i međupredmetna korelacija te struktura i trajanje pojedinog dijela nastavnog sata. Prikaz izvedbenog dijela nastavne jedinice sadrži pjesmu nekadašnjeg učenika gimnazije o školskoj zadaći, elemente po kojima je trebalo napisati esej, esej jednog učenika i analizu eseja, jezične i stilske pogreške iz školskih zadaća (školskih eseja) cjelokupnog razrednog odjela s rješenjima, značajke uspješno napisanog eseja i zadatak za domaću zadaću. Nastavni sat, osmišljen različitim oblicima i metodama, potaknuo je zainteresiranost učenika na aktivan rad. Jezična naobrazba učenika (poznavanje pravopisne norme i gramatike) bila je povezana s pisanim izražavanjem – oblikovanjem eseja kao tekstovne vrste.

Kazneni zakon ubrojivost određuje kao jedan od sastojaka krivnje. Taj pojam zakon ne definira, ali zato definira neubrojivost (čl. 24.), samoskrivljenu ubrojivost (čl. 25.) i bitno smanjenu ubrojivost (čl. 26.). U radu se prvo obrađuje pojam neubrojivosti, osobito njegova „biopsihološka“ i „normativna“ sastavnica. Raspravlja se i o odnosu suca i psihijatra pri utvrđivanju ubrojivosti. Nakon toga se analiziraju pojmovi bitno smanjene ubrojivosti i samoskrivljene neubrojivosti, pri čemu se razmatraju „model iznimke“ i „model bića djela“. U završnom dijelu rada raspravlja se o mogućnosti izricanja sigurnosnih mjera neubrojivim osobama de lege lata i de lege ferenda. U cijelom se radu kritički analiziraju sudske odluke vezane uz navedene zakonske i teorijske institute.

Janek Musek je slovenski javnosti že poznan kot avtor strokovnih in znanstvenih del iz psihologije (naj omenim samo nekatere: Teorije osebnosti, Znanstvena podoba osebnosti, Psihološki portret Slovencev, Neznanke duha, Ljubezen, družina, vrednote, Psihološki modeli in teorije osebnosti). Njegovo zadnje delo Uvod v psihologijo je izšlo na Oddelku za psihologijo Filozofske fakultete v Ljubljani v letošnjem letu. Knjiga je poglobljen učbenik osnovnih psiholoških tem. Razdeljena je na tri dele in ima tudi obsežen seznam literature, pomembnejših psiholoških del slovenskih avtorjev ter indeks pojmov in imen.

U radu se nudi pregled istraživanja funkcionisanja porodica sa darovitim detetom, u aspektu porodične podrške/stimulacije i porodične kohezivnosti/adaptabilnosti. Ovi pojmovi su pojašnjeni u okviru Čiksentmihaljijevog Modela kompleksnosti porodice, te Olsonovog Cirkumpleks modela braka i porodice, koji su u istraživanjima predstavljali najčešće referentne okvire za operacionalizaciju pomenutih konstrukata. Istraživanja u oba segmenta daju prilično nekonzistentne nalaze, što komplikuje pokušaje izvođenja opštijih zaključaka. No, ukoliko porodičnu podršku stavimo u kontekst konkretnog domena manifestovanja darovitosti, otvaraju se mogućnosti za jasniju sistematizaciju nalaza istraživanja ovog problema. Sa druge strane, kad je reč o porodičnoj kohezivnosti i adaptabilnosti, pokušaji uopštavanja empirijskih nalaza u ovom segmentu su više spekulativne naravi i mogu se smatrati smernicama za dalja istraživanja.

Iako je pristanak oštećenika pojam koji je materijalno identičan u građanskom i kaznenom pravu, njegov je učinak različit. Dok u hrvatskom odštetnom pravu pravno valjan pristanak pacijenta kao oštećenika isključuje protupravnost medicinske intervencije, to nije slučaj u kaznenom pravu. Zbog složenosti ove problematike autorica obrađuju pojmove različitih vrsta pristanka pacijenta, od pretpostavljenog pristanka, zamjenskog ili surogat-pristanka do anticipirane naredbe/punomoći za slučaj nesposobnosti te posebno analizira sve uvjete potrebne za njegovu valjanost. Budući da u kaznenom pravu postoje različita stajališta o učinku pristanka oštećenika uopće, u radu su posebno prikazana dva suprotna stajališta zastupljena u komparativnom pravu u pogledu učinka pristanka pacijenta na medicinski zahvat. Autorica prikazuje normativni model ekskulpacijskog učinka pristanka prema kojemu nanošenje teške ili osobito teške tjelesne ozljede u liječenju ili djelatnosti u svrhu liječenja nije protupravno ako je pacijent dao pristanak u obliku i pod uvjetima predviđenima zakonom, te model prema kojemu je pristanak oštećenika bitan samo za biće djela.

The aim of the diploma thesis is to design of a new concept of material handling from the automatic warehouse to the manufacturing area and comparison with the original concept using computer simulation. The simulation model is created in Plant Simulation software from PLM Software. Part of the thesis is to compile a matric of experiments and perform simulation experiments in order to compare both concepts.

Cieľom učebnice je priblížiť študentom rozdiely medzi regionálnym rastom a regionálnym rozvojom, aby pochopili rôzne interpretácie ekonomického rastu a rozvoja v rôznych teoretických konceptoch a ako sa vyvíjali v priebehu času a ako boli tieto teoretické koncepty premietané do konkrétnych politických opatrení (a prečo niektoré z nich zlyhávajú). Obsahovo ju tvoria tri logické celky. Prvý celok je venovaný vysvetleniu základných pojmov ako je regionálny rast a rozvoj, konceptu regionálnej konkurencieschopnosti a faktorom, ktoré ju ovplyvňujú a príčinám a dôsledkom regionálnych disparít. Druhý najrozsiahlejší celok zase zahŕňa vybrané teoretické a koncepčné prístupy, ktoré vysvetľujú vzájomné pôsobenie faktorov rozvoja a ich súvislosť s regionálnym rozvojom a regionálnymi disparitami. Regionálny rast a rozvoj vysvetľuje z pohľadu neoklasického prístupu, ktorého nedostatky neskôr vyústili do dominancie keynesiánskeho a polarizačného prístupu k regionálnemu rastu a rozvoju. Riešenie nedostatkov týchto zase priniesli neoliberálne a inštitucionálne prístupy, ktoré majú dominantný vplyv na charakter regionálnej politiky aj v súčasnosti. Prečo práve teórie? Lebo svet sám o sebe (a tým aj ekonomický systém), bez toho, aby sme sa naň pozreli, je chaotický. Až naša schopnosť modelového zmýšľania, teda identifikácie opakujúcich sa vzorov, nám umožňuje orientovať sa v ňom. Tieto vzorce sú abstrakciou reality, ktorá nám pomáha zorientovať sa vo svete a ekonomickom systéme tak, aby sme pochopili príčinno-dôsledkové súvislosti prevládajúce v tomto systéme, čo nám umožní vyhnúť sa krokom (napr. politickým rozhodnutiam), ktoré by mohli viesť k nežiaducim dôsledkom a pomôže nastaviť také opatrenia, aby sme zabezpečili spoločensky prijateľný výsledok. Okrem toho, že vysvetľujú „ako funguje svet“, nám teórie rozvoja zároveň poskytujú „recepty“ na tvorbu politík a konkrétnych opatrení na jeho ovplyvňovanie s cieľom dosiahnuť spoločensky žiaduce efekty. Práve tretí celok prináša historický priebeh aplikácie týchto teoretických a koncepčných prístupov v praxi, konkrétne v regionálnej politike Európskej únie. Okrem pojmu teória v učebnici používame aj pojmy koncepcia a model s porovnateľným významom.