Um die anderen Arten von Veröffentlichungen zu diesem Thema anzuzeigen, folgen Sie diesem Link: Školský psychológ.
Zeitschriftenartikel zum Thema „Školský psychológ“
Geben Sie eine Quelle nach APA, MLA, Chicago, Harvard und anderen Zitierweisen an
Machen Sie sich mit Top-15 Zeitschriftenartikel für die Forschung zum Thema "Školský psychológ" bekannt.
Neben jedem Werk im Literaturverzeichnis ist die Option "Zur Bibliographie hinzufügen" verfügbar. Nutzen Sie sie, wird Ihre bibliographische Angabe des gewählten Werkes nach der nötigen Zitierweise (APA, MLA, Harvard, Chicago, Vancouver usw.) automatisch gestaltet.
Sie können auch den vollen Text der wissenschaftlichen Publikation im PDF-Format herunterladen und eine Online-Annotation der Arbeit lesen, wenn die relevanten Parameter in den Metadaten verfügbar sind.
Sehen Sie die Zeitschriftenartikel für verschiedene Spezialgebieten durch und erstellen Sie Ihre Bibliographie auf korrekte Weise.
1
Nikčević-Milković, Anela, und Sanja Tatalović Vorkapić. „Osobine ličnosti učenika, strategije samoregulacije učenja i suočavanja sa školskim neuspjehom, dob i rod kao prediktori objektivnoga i subjektivnoga školskog uspjeha“. Psihologijske teme 29, Nr. 3 (2020): 483–506. http://dx.doi.org/10.31820/pt.29.3.1.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Cijeli niz istraživanja potvrđuje povezanost između osobina ličnosti, samoregulacije učenja i školskoga postignuća, iako te povezanosti nisu jednostavne. Osobine ličnosti važni su prediktori objašnjenja samoregulacije učenja, a jedno i drugo važni su prediktori objašnjenja objektivnoga i subjektivnoga školskog uspjeha, odnosno zadovoljstva školom. Osnovni je cilj ovoga istraživanja bio ispitati u kojoj mjeri demografske karakteristike učenika (dob i rod), osobine ličnosti, (meta)kognitivne strategije učenja, strategije suočavanja sa školskim neuspjehom i strategije traženja socijalne podrške (kao prediktori) objašnjavaju objektivni i subjektivni školski uspjeh (kao kriterije). U istraživanju je sudjelovalo 457 učenika 6. i 8. razreda osnovne škole i 2. razreda srednje škole iz četiriju osnovnih i triju srednjih škola u Republici Hrvatskoj. Rezultati pokazuju da se s povećanjem dobi smanjuje objektivni školski uspjeh. Učenice imaju veći objektivni školski uspjeh, kao i savjesniji učenici te oni učenici koji manje koriste maladaptivne strategije površinskoga kognitivnog procesiranja informacija (što je i najznačajniji negativni prediktor objektivnoga školskog uspjeha). Navedeni set prediktora uspješno je objasnio 29 % objektivnoga školskog uspjeha kao kriterija. S povećanjem dobi učenika smanjuje se i subjektivni školski uspjeh. Učenici koji su viši na osobini Ugodnosti, koji manje koriste maladaptivne strategije zaštite emocija udaljavanjem prilikom suočavanja sa školskim neuspjehom, a više rabe adaptivne strategije traženja emocionalne i instrumentalne podrške od prijatelja, imaju veći subjektivni školski uspjeh. Navedeni set prediktora uspješno je objasnio 18 % subjektivnoga školskog uspjeha kao kriterija.
2
Piuk, Josipa, und Ivana Macuka. „Školski uspjeh adolescenata“. Psihologijske teme 28, Nr. 3 (2019): 621–43. http://dx.doi.org/10.31820/pt.28.3.9.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
S obzirom na isticanje važnosti visokoga školskog postignuća u našem društvu, potrebno je ispitati kako djeca doživljavaju roditeljska očekivanja vezana uz školsku uspješnost i kako se to odražava na njihov školski uspjeh. Preciznije, cilj je ovog istraživanja bio ispitati u kojoj mjeri sociodemografske karakteristike (spol i dob djeteta, obrazovanje roditelja), osobne karakteristike (adaptivni i neadaptivni perfekcionizam), psihološka prilagodba (ispitna anksioznost i somatizacija) te pojedini aspekti roditeljske akademske uključenosti (nadziranje, pomoć oko zadaće, komunikacija s djetetom te akademska očekivanja) pridonose objašnjenju školskog uspjeha mlađih adolescenata. Kako bi se ispitala percepcija adolescenata o razinama akademske uključenosti svojih roditelja, u sklopu je istraživanja preveden i validiran Upitnik percipirane roditeljske akademske uključenosti (engl. Perceived Parental Educational Involvement – PPEI; Carranza, You, Chhuoni i Hudley, 2009). U istraživanju je sudjelovalo 273 mlađih adolescenata, učenika petog do osmog razreda osnovne škole iz Splita. Konfirmatornom je faktorskom analizom potvrđena četverofaktorska struktura Upitnika percipirane roditeljske akademske uključenosti. Korelacijske analize upućuju na pozitivan odnos roditeljske akademske uključenosti i školskog postignuća adolescenata, odnosno adolescenti koji percipiraju akademska očekivanja svojih roditelja višima ostvaruju bolji školski uspjeh. Rezultati hijerarhijske regresijske analize upućuju na značajan doprinos spola, neadaptivnog perfekcionizma i akademskog očekivanja roditelja u objašnjenju školskog uspjeha adolescenata. Pri tome su akademska roditeljska očekivanja najznačajniji prediktor školskog uspjeha adolescenata.
3
Velki, Tena, und Ivana Duvnjak. „Efekti socijalnoga konteksta na povezanost uporabe medija s nekim aspektima razvoja djece“. Psihologijske teme 26, Nr. 3 (2017): 481–508. http://dx.doi.org/10.31820/pt.26.3.1.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Cilj je istraživanja provjeriti povezanost učestalosti uporabe različitih medija (gledanje televizije, igranje računalnih igrica i korištenje interneta) s aspektima kognitivnog (školski uspjeh) i socijalno-emocionalnog razvoja (impulzivnost, afektivna empatija, broj prijatelja i vršnjačka prihvaćenost). Također, htjeli su se provjeriti moderatorski efekti roditeljskog prisustva i društva prijatelja na navedene povezanosti. U istraživanju je sudjelovalo 880 učenika od petog do osmog razreda. Podaci o impulzivnosti, afektivnoj empatiji i izloženosti medijima prikupljeni su samoprocjenama. Učenici su dali još podatke o broju najboljih prijatelja, osjećaju prihvaćenosti i školskom uspjehu. Povezanosti učestalosti korištenja različitih medija i aspekata kognitivnog i socijalno-emocionalnog razvoja uglavnom su niske. Najistaknutije su negativne povezanosti s afektivnom empatijom, i to osobito vrijeme provedeno igrajući igrice, te pozitivna povezanost s impulzivnošću, posebice s korištenjem interneta. Nešto je manja povezanost učestalosti korištenja medija s brojem prijatelja i vršnjačkom prihvaćenosti, dok je učestalost gledanja televizije blago negativno povezana sa školskim uspjehom. Testirani su i moderacijski efekti socijalnog konteksta na povezanosti učestalosti korištenja medija i aspekata razvoja. Dobiveni su efekti vrlo mali i uglavnom vezani za odnos gledanja televizije i školskog uspjeha te učestalosti igranja računalnih igrica i odnosa s vršnjacima. Dobivena je negativna povezanost vremena gledanja televizije i školskog uspjeha samo kod onih koji to čine u društvu (roditelja i prijatelja), dok kod onih koji gledaju sami nije značajno različita od nule. Isto tako, pozitivan odnos vremena provedenog igrajući videoigrice i broja prijatelja nešto je manji kod onih koji to čine u društvu prijatelja te su blago pozitivni efekti učestalosti igranja igrica na vršnjačku prihvaćenost kod onih koji igraju sami, dok su blago negativni kod onih koji igraju u društvu roditelja. Svi efekti socijalnog konteksta i korištenja medija na aspekte razvoja djece vrlo su slabog intenziteta, a interpretirani su okviru Modela različite podložnosti utjecaju medija (DSMM; Valkenburg i Peter, 2013).
4
Nikčević-Milković, Anela. „Školsko postignuće i zadovoljstvo školom s obzirom na osobne značajke, strategije učenja i korištenje digitalnih medija u učenju“. Suvremena psihologija 22, Nr. 1 (10.06.2019): 5–26. http://dx.doi.org/10.21465/2019-sp-221-01.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati objektivan i subjektivan školski uspjeh učenika s obzirom na neke sociodemografske varijable učenika (dob, obrazovna razina, rod), crte ličnosti, strategije učenja te korištenje digitalnih medija (DM) u učenju i nastavi. Rezultati pokazuju da učenici 6. i 8. razreda osnovne škole imaju viši objektivan školski uspjeh u odnosu na učenike 2. razreda srednje škole te da učenici 6. razreda OŠ više koriste adaptivne strategije dubokog kognitivnog procesiranja informacija (DKP) i maladaptivne strategije površinskog kognitivnog procesiranja informacija (PKP). Učenici 6. i 8. razreda OŠ viši su na osobini Ugodnosti, a veća ugodnost znači i veće zadovoljstvo školom. Ekstravertiraniji su učenici 6. razreda OŠ i 2. razreda SŠ u odnosu na učenike 8. razreda OŠ. Učenice te učenici s višim objektivnim i subjektivnim školskim uspjehom otvoreniji su, ali su ovi potonji i neurotičniji. Učenice, učenici 6. razreda OŠ te učenici s višim objektivnim školskim uspjehom savjesniji su te više koriste adaptivne strategije (meta)kognitivne kontrole učenja (MKK) i DKP. Muški rod učenika, oni s nižim školskim uspjehom te oni koji više koriste strategije DKP i PKP lakše uče uz pomoć DM. Učenici s višim školskim uspjehom i oni većeg zadovoljstva školom, viši na dimenziji Ugodnosti te oni koji više koriste strategije MKK i DKP više koriste DM u nastavi. Stariji učenici te oni koji više koriste strategije DKP i PKP više koriste DM za učenje kod kuće. Za objektivan školski uspjeh kao prvi kriterij sve varijable, osim korištenja DM, pokazale su određeni doprinos te su uspješno objasnile 34% varijance ovog kriterija. Bolji objektivan školski uspjeh pokazuju mlađi i savjesniji učenici, učenice te oni koji više koriste adaptivne strategije MKK, a manje maladaptivne strategije PKP. Veće zadovoljstvo školom kao drugi kriterij pokazuju mlađi učenici, ugodniji i neurotičniji te oni koji više koriste adaptivne strategije MKK. Korištenje DM nije doprinijelo ni objašnjenju ovog kriterija. Postotak objašnjene varijance ovog kriterija je očekivano manji i iznosi 7%. Ključne riječi: objektivan i subjektivan školski uspjeh, sociodemografske osobine učenika, crte ličnosti, strategije učenja, korištenje digitalnih medija u učenju i nastavi
5
Mršić, Ivona. „Povezanost potpore i kontrole roditelja i nastavnika, školskog uspjeha i zadovoljstva učenika“. Suvremena psihologija 19, Nr. 1 (10.06.2016): 22–36. http://dx.doi.org/10.21465/2016-sp-191-02.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost učeničkih procjena potpore i kontrole nastavnika i roditelja, školskog uspjeha, zadovoljstva sobom kao učenikom i ispitne anksioznosti te razlike u navedenim varijablama s obzirom na spol. Ispitivanje je provedeno na 204 učenika prvih razreda triju gimnazijskih škola (141 učenice i 61 učenik). Korišteni mjerni instrumenti su: Ljestvica potpore i kontrole nastavnika konstruirana za potrebe ovog istraživanja, zatim Ljestvica potpore i kontrole roditelja (Regner, Loose i Dumas, 2009), Podljestvica ispitne anksioznosti (Vulić-Prtorić i Sorić, 2002), mjere školskog uspjeha i zadovoljstva sobom kao učenikom. Utvrđeno je kako učenice, u odnosu na učenike, imaju veću razinu ispitne anksioznosti, zadovoljnije su sobom kao učenikom, procjenjuju da dobivaju veću potporu od roditelja, te da ih nastavnici više kontroliraju. Učenici koji procjenjuju nižu razinu ispitne anksioznosti i veću potporu nastavnika i roditelja postižu bolji školski uspjeh i zadovoljniji su sobom kao učenikom. Potpora nastavnika jedini je značajan prediktor opće prosječne ocjene i zadovoljstva, uz kontrolu spola i ispitne anksioznosti. Potpora i kontrola roditelja, kao i kontrola nastavnika nisu se pokazale značajnim prediktorima školskog uspjeha i zadovoljstva učenika. Istraživanje ističe važnost socijalno-emocionalnih odnosa roditelja i nastavnika s učenicima, s ciljem osiguravanja odgojno-obrazovnih ishoda.
6
Mareš, Jiří. „Morální distres školních psychologů“. Pedagogická orientace 27, Nr. 2 (14.07.2017): 308–43. http://dx.doi.org/10.5817/pedor2017-2-308.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Přehledová studie shrnuje současné domácí i zahraniční poznatky o tom, co prožívá školní psycholog ve vztahové síti školy a jak reaguje na situace, kdy je vystaven sociálním tlakům ze strany vedení školy nebo učitelského sboru či nadřízených školských orgánů. Na psychologa bývá občas vyvíjen nátlak, aby ve „vyšším zájmu“ souhlasil s rozhodnutími, která se týkají žáků, kolegů, rodičů i školy, i když takové rozhodnutí není z etického hlediska v pořádku. Přehledová studie věnovaná tomuto tématu má pět částí. První část prezentuje názory odborníků a výsledky dílčích výzkumných sond o etických problémech, s nimiž se setkávají školní psychologové v České republice. Druhá část prezentuje výsledky výzkumů těch etických problémů a etických dilemat, s nimiž se potýkají školní psychologové v USA, Kanadě a ve vybraných evropských zemích. Ve třetí části je charakterizován důležitý pojem této studie – morální distres. Čtvrtá část studie popisuje kvalitativní, kvantitativní a smíšené diagnostické přístupy ke zkoumání eticky náročných situací, i zvláštnosti školních psychologů, kteří se v těchto situacích musí rozhodovat. Pátá část shrnuje doporučení o tom, jak morálnímu distresu u školních psychologů předcházet, a pokud už se distres vyskytne, jak v takových případech cíleně intervenovat, aby se jeho negativní dopady snížily.
7
Gašpar, Andrea, Jasna Ostojić Baus und Mirjana Jakovčev. „Promiču li hrvatske čitanke socijalni model invaliditeta?“ Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja 53, Nr. 1 (06.07.2017): 76–85. http://dx.doi.org/10.31299/hrri.53.1.6.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
U formiranju ranih stavova prema osobama s invaliditetom veliki utjecaj ima škola, školski programi, kao i udžbenici. Republika Hrvatska trenutno prolazi kroz proces transformacije koncepta invaliditeta od medicinskog prema socijalnom modelu. Navedeni koncept nije na svim razinama jednak, stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi jesu li, i u kojoj mjeri, osobe s invaliditetom u hrvatskim čitankama prikazane kroz suvremeni, socijalni model. U skladu s ciljem istraživanja formirana su sljedeća pitanja: Kolika je zastupljenost tekstova u kojima se spominju osobe s invaliditetom u hrvatskim čitankama? Koja je vrsta invaliditeta najzastupljenija u tekstovima hrvatskih čitanki? Odgovara li zastupljenost pojedinih vrsti invaliditeta u čitankama stvarnom udjelu osoba s invaliditetom u Hrvatskoj? Jesu li osobe s invaliditetom u tekstovima prikazane u okviru medicinskog ili socijalnog modela? Odgovori na pitanja dobiveni su analizom sadržaja uzorka od šesnaest čitanki hrvatskog jezika za razrednu i predmetnu nastavu za školsku godinu 2016./2017., od ukupno četiri različita nakladnika izabranih metodom slučajnog odabira. Rezultati ukazuju na značajnu podzastupljenost tekstova u kojima su prisutne osobe s invaliditetom u hrvatskim čitankama. U cjelokupnom uzorku od šesnaest čitanki i 1320 analiziranih tekstova prisutno je ukupno 25 tekstova u kojima je radnja vezana uz 34 osobe s invaliditetom. U tekstovima su najzastupljenije osobe s tjelesnim invaliditetom (29,41%) i oštećenjima vida (26,47%), a ova zastupljenost djelomično odgovara stvarnim udjelima invaliditeta u populaciji. Također, osobe s invaliditetom prikazane su pretežno u okviru socijalnog modela (55,88%), najčešće kroz pozitivnu diskriminaciju (44,12%). Ovaj rad može poslužiti kao dobra polazna točka za buduća istraživanja ove tematike kako bi se pratio proces transformacije modela invaliditeta.
8
Krapić, Nada, und Patricija Kuljanić. „Inteligencija, crte ličnosti i profesionalni interesi kao prediktori školskog postignuća“. Psihologijske teme 26, Nr. 2 (2017): 431–50. http://dx.doi.org/10.31820/pt.26.2.9.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Cilj je provedenog istraživanja bio ispitati u kojoj mjeri inteligencija, crte ličnosti i profesionalni interesi pridonose objašnjenju varijance općega školskog postignuća učenika višeg razreda osnovne škole te postignuća u specifičnim skupinama predmeta (jezično-komunikacijskoj, prirodoslovnoj, društveno-humanističkoj, tehničkoj i umjetničkoj skupini). Pored toga, ispitana je i inkrementalna valjanost crta ličnosti i profesionalnih interesa povrh efekata sposobnosti. U istraživanju je sudjelovalo 263 učenika školskog uzrasta, polaznika osmih razreda jedne riječke osnovne škole, od kojih je 128 ženskog, a 135 muškog spola. Kako bi se ispitala prediktivna snaga inteligencije, crta ličnosti i profesionalnih interesa za predviđanje općega školskog postignuća učenika i postignuća u specifičnim skupinama predmeta kao kriterijskim varijablama, proveden je niz hijerarhijskih regresijskih analiza u kojima je inteligencija uključena u prvom, crte ličnosti u drugom, a profesionalni interesi u trećem koraku. Dobiveni rezultati pokazuju da su verbalne i numeričke sposobnosti, istraživački interesi i savjesnost najvažniji prediktori općega školskog postignuća kao i postignuća u većini specifičnih skupina predmeta pri čemu se količina objašnjene varijance kreće između 9% i 35%. Pored toga, pokazalo se da crte ličnosti povrh inteligencije, a profesionalni interesi povrh inteligencije i crta značajno dodatno objašnjavaju varijancu svih kriterijskih varijabli osim uspješnosti u tehničkoj skupini predmeta. Pri tome dimenzije ličnosti i interesi objašnjavaju zajedno u prosjeku još oko 11% varijance kriterija (ličnost 5%; profesionalni interesi 6%). Dobiveni rezultati upućuju na važnost ispitivanih varijabli u razumijevanju i predviđanju osnovnoškolskog postignuća.
9
Đurišić, Maša, und Vesna Žunić-Pavlović. „School climate and adaptive characteristics of younger primary school students“. Specijalna edukacija i rehabilitacija 20, Nr. 2 (2021): 93–108. http://dx.doi.org/10.5937/specedreh20-32979.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Introduction. It has long been established that school climate can influence the course and outcomes of education, but the findings of previous research are inconsistent as to which elements of school climate are crucial for positive outcomes. This paper provides a more detailed insight into the individual contribution of the dimensions and determinants of school climate for adaptive functioning of students. Objective. The objective of the research was to consider the patterns of the relationship between the quality of school climate and its determinants (program, process and material) and adaptive characteristics of students. Methods. The research was conducted in five primary schools in Belgrade. The Charles F. Kettering, Ltd. - CFK School Climate Profile was used to assess school climate, and the TRF Adaptive Functioning Profile was used to assess adaptive characteristics of students. Both questionnaires were completed by primary school teachers. Results. Positive correlations were found between the quality of school climate, program, process and material determinants, on the one hand and, on the other hand, adaptive characteristics of students. Based on the results of regression analysis, the program determinants of school climate were singled out as the only significant predictor. Conclusion. The results of this research confirm that a good school climate, and especially school programs and practices in the domain of learning and teaching, can contribute to adaptive characteristics of students. Based on the obtained results, the paper describes the implications for future research and practice in this field.
10
Veliki, Tena, und Ksenija Romstein. „Povezanost samoprocijenjenih simptoma ADHD-a s agresivnim ponašanjem i sudjelovanjem u vršnjačkom nasilju učenika osnovnoškolske dobi“. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja 52, Nr. 2 (27.12.2016): 30–41. http://dx.doi.org/10.31299/hrri.52.2.4.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Brojna istraživanja potvrdila su povezanost ADHD-a s vršnjačkim nasiljem i agresivnim ponašanjem. Cilj istraživanja bio je provjeriti povezanost različitih samoprocijenjenih simptoma ADHD-a (hiperaktivnost, impulzivnost i nepažnja) s različitim aspektima vršnjačkog nasilja (tjelesno, verbalno i elektroničko) i agresivnim ponašanjem (reaktivna i proaktivna agresija). U istraživanju je sudjelovao 501 učenik 4., 6. i 8. razreda, 50,7% dječaka i 49,3% djevojčica prosječne dobi M=12,72 (sd=1,62). Učenici su tijekom jednog školskog sata ispunili Upitnik o nasilju među školskom djecom (Velki i Kuterovac Jagodić, 2012), Upitnik reaktivno-proaktivne agresije (RPQ; Raine i sur., 2006) i Skalu hiperaktivnosti-impulzivnosti-pažnje (Vulić-Prtorić, 2006). Provedena je korelacijska analiza (Pearsonov koefi cijent korelacije), a značajnost razlika u korelacijama testirana je Fisherovim z testom. Dobivene su statističke značajne povezanosti sve tri mjere vršnjačkog nasilja, verbalno, tjelesno i elektroničko sa sve tri skupine simptoma ADHD-a, impulzivnost, hiperaktivnost, nepažnja (r=0,151-0,411, p<0,01), kao i povezanost svih simptoma ADHD-a s reaktivnom i proaktivnom agresijom (r=0,318-0,486, p<0,01). Razlike u značajnosti korelacija ovisno o simptomu ADHD-a dobivene su za povezanosti s verbalnim vršnjačkim nasiljem i proaktivnom agresijom, gdje je dobivena jača povezanost impulzivnosti i verbalnog vršnjačkog nasilja u odnosu na povezanost s hiperaktivnosti (z=2,20, p<0,05) i u odnosu na povezanost s nepažnjom (z=1,95, p<0,05) te jača povezanost impulzivnosti i proaktivne agresije u odnosu na povezanost s hiperaktivnosti (z=2,42, p<0,05) i u odnosu na povezanost s nepažnjom (z=2,63, p<0,01).Razlike u povezanosti vršnjačkog nasilja i agresivnog ponašanja sa simptomima nepažnje i hiperaktivnosti nije bilo. Rezultati su potvrdili prijašnje nalaze koji govori u prilog o povezanosti ADHD-a s vršnjačkim nasiljem i agresivnim ponašanjem, a posebice da je ta povezanost jača kada se radi o impulzivnosti. Iz navedenog možemo zaključiti da simptomi impulzivnosti predstavljaju rizik za razvoj vršnjačkog nasilja i agresivnog ponašanja, te da bi bilo dobro djecu koja pokazuju simptome impulzivnosti uključiti u prevencijske programe za sprječavanje razvoja vršnjačkog nasilja i agresije.
11
Šverko, Iva, und Toni Babarović. „Zaštitni i rizični faktori u razvoju karijere te moguće intervencije u školskom kontekstu“. Psihologijske teme 29, Nr. 2 (2020): 355–77. http://dx.doi.org/10.31820/pt.29.2.8.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
U ovom radu opisuju se i sistematiziraju zaštitni i rizični faktori koji mogu djelovati na profesionalni razvoj pojedinca. Ponuđena je konceptualizacija zaštitnih i rizičnih faktora unutar tri domene – osobne, relacijske i situacijske. Osobni su faktori psihološke osobine za koje je u literaturi potvrđeno da imaju utjecaja na profesionalni razvoj, poput ekstraverzije, savjesnosti, orijentacije prema budućnosti, optimizma, fleksibilnosti, otpornosti na stres, samoefikasnosti, kognitivnih kapaciteta ili pak zdravlja pojedinca. Relacijski faktori obuhvaćaju socijalne utjecaje koji mogu djelovati pozitivno ili negativno na profesionalni razvoj, počevši od utjecaja roditelja, vršnjaka te društva u cjelini, primjerice kroz socijalnu podršku za razvoj karijere, ali i roditeljske i odgojne stilove. Situacijski faktori predstavljaju različite vanjske utjecaje koji mogu djelovati na razvoj karijere, od kojih su u literaturi jasno prepoznati socioekonomski status te prilike u mjestu stanovanja pojedinca. U radu se razmatraju utjecaji zaštitnih i rizičnih faktora na razvoj karijere i prikazuju se dosadašnja istraživanja u tom području. Također, u radu se upućuje na dostupne alate za profesionalno usmjeravanje adolescenata koji mogu ublažiti neželjeno djelovanje rizičnih faktora.
12
Biševac, Emir, Elvis Mahmutović, Raid Mekić und Zana Dolićanin. „Effect of corrective exercises on functional spinal deformities in preschool and school-aged children“. Specijalna edukacija i rehabilitacija 20, Nr. 1 (2021): 51–63. http://dx.doi.org/10.5937/specedreh20-30895.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Introduction. Poor muscle development, accompanied by insuffcient physical activity and non-physiological forces which act on the bone and joint system, often causes improper body posture. Objectives. To examine whether performing corrective exercises which stretch shortened and strengthen weakened muscles regularly can improve body posture in preschool and school-aged children. Methods. The prospective study included 110 children, 63 (57.2%) boys and 47 (42.8%) girls (the average age being 6.6 ± 2.4). Corrective exercises were performed four times a week for six months, in periods of 90 minutes. We used somatoscopy and somatometry methods to assess body posture. Results. On the initial checkup it was found that 18 children (16.4%) had some kind of spine deformity; 11 of them (10%) had scoliosis, six (5.5%) had kyphosis and 1(0.9%) had lordotic body posture. The first follow-up checkup was performed 3 months later when we found a decrease in the number of children with a bad body posture. The second follow-up checkup was repeated 6 months later. Out of 18 children (16.4%) who had been registered at the beginning, 4 (3.6%) had scoliotic, 2 (1.8%) had kyphotic and 1 (0.9%) had lordotic posture 6 months later. Conclusion. Based on the obtained results, it can be said that regular performance of corrective exercises (strengthening weakened and stretching shortened muscles) for six months had a positive effect on certain spine deformities. Kyphosis correction was visible after only three months, scoliosis correction was visible after six months, while lordosis correction was not achieved by corrective exercises in the only registered case.
13
Vučković, Josipa, und Koraljka Modić Stanke. „Implicitni stavovi prema posvojenoj djeci – treba li budućim stručnjacima (dodatna) edukacija o temi posvojenja?“ Suvremena psihologija 19, Nr. 2 (12.12.2016): 135–48. http://dx.doi.org/10.21465/2016-sp-192-01.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Prema National Adoption Attitudes Survey (2002) polovina Amerikanaca za posvojenu djecu smatra da će vjerojatnije imati probleme u ponašanju i školovanju, a trećina da će vjerojatnije imati medicinske probleme i probleme s drogom/alkoholom te manje vjerojatno biti sretna, samopouzdana i dobro prilagođena. Slični rezultati dobiveni su i na stručnjacima – školskim savjetnicima, socijalnim radnicima i obiteljskim terapeutima, što upozorava na mogućnost stigmatizacije posvojene djece, čak i kod profesionalaca koji (im) pružaju podršku i pomoć. S ciljem istraživanja te teme u Hrvatskoj ispitivali smo implicitne stavove prema posvojenoj djeci kod budućih stručnjakinja (psihologinja, socijalnih radnica i učiteljica) te ispitali njihovu informiranost i potrebu za edukacijom o posvojenju. Studentice (N = 255) su po slučaju pridijeljene jednoj od četiri skupine. Nakon čitanja jedne od četiri vinjete (biološko/posvojeno dijete × 1/2 roditelja) trebale su procijeniti osobine, potrebu za stručnom pomoći te potencijalne buduće probleme opisanog djeteta. Studentice su osobine i buduće probleme djeteta procjenjivale neovisno o načinu formiranja obitelji, ali su ipak potrebu za stručnom pomoći u slučaju posvojenog djeteta procijenile većom. Vlastitu informiranost buduće stručnjakinje procjenjuju slabijom – pri čemu kao glavne izvore informacija o posvojenju uglavnom navode televiziju/dnevne novine, internet te obitelj i prijatelje, dok istovremeno takve sadržaje smatraju dosta korisnima za buduću profesiju. Rezultati sugeriraju potrebu za dodatnom edukacijom na temu posvojenja u sklopu fakultetskog obrazovanja – u svrhu osiguravanja većeg znanja i osviještenosti budućih stručnjaka te prevencije stigmatizacije posvojene djece. Ključne riječi: implicitni stavovi, informiranost o posvojenju, posvojena djeca, posvojiteljske obitelji, studenti pomagačkih struka
14
Stupin, Mia, Tamara Mohorić und Ivana Ilijašić Veršić. „Upitnik emocionalne kompetentnosti za djecu (UEK-D) – Preliminarni rezultati prilagodbe i validacije“. Suvremena psihologija 20, Nr. 2 (11.12.2017): 137–49. http://dx.doi.org/10.21465/2017-sp-202-02.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Upitnik emocionalne kompetentnosti (UEK-45, Takšić, 1998, 2002) temelji se na hijerarhijskom modelu emocionalne inteligencije (EI), koji EI definira kao sposobnost percepcije i izražavanja emocija, integracije emocija u procese mišljenja, razumijevanja emocija te sposobnost upravljanja emocijama. Do sada je korišten u velikom broju istraživanja i preveden na više od 10 svjetskih jezika, međutim, ne postoji prilagođena i provjerena verzija upitnika koja bi bila primjerena djeci osnovnoškolske dobi. S obzirom na važnost istraživanja emocionalnih aspekata dječjeg razvoja, nužno je imati provjerene mjere na temelju kojih se mogu donositi valjani zaključci. Ovo je istraživanje prvi korak u prilagodbi Upitnika emocionalne kompetentnosti za djecu. U istraživanju je sudjelovao 171 ispitanik, učenici viših razreda osnovne škole, u dobi od 11 do 15 godina te 277 ispitanika 5. i 6. razreda, iz osnovnih škola iz Rijeke i Rovinja. Upitnik emocionalne kompetentnosti za djecu zadržao je originalnu trofaktorsku strukturu uz dobru sadržajnu valjanost i pouzdanost (koja je jedino nešto niža za podljestvicu Regulacije i upravljanja emocijama). Dobivene su očekivane umjerene korelacije s osobinama ličnosti iz modela velikih pet. Što se tiče kriterijske valjanosti, emocionalna kompetentnost značajno je povezana s altruističnim ponašanjem te sa školskim uspjehom (iako vrlo nisko), a nije dobivena povezanost s agresivnim ponašanjem iako se prema dosadašnjim istraživanjima ona očekuje. Upitnik je jezično i brojem čestica prilagođen djeci. U daljnjim istraživanjima potrebno je sadržajno prilagoditi upitnik kako bi se obuhvatilo što više aspekata emocionalne inteligencije te dodatno provjeriti strukturu upitnika. Ključne riječi: emocionalna kompetentnost, UEK-D, rana adolescencija, osobine ličnosti velikih pet
15
Kozjak Mikić, Zlatka, Mirna Šaban und Vesna Ivasović. „Senzibiliziranje učenika srednje škole za specifične potrebe gluhih i nagluhih vršnjaka“. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja 53, Nr. 2 (30.12.2017): 47–60. http://dx.doi.org/10.31299/hrri.53.2.4.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Iako je prilagodba potrebama svakog učenika s teškoćama obaveza školskih ustanova, inkluzija gluhih i nagluhih učenika (G/NGL) koji se obrazuju u redovnim školama nije potpuna. Manjak iskustva, stereotipi i nedostatna stručna potpora mogu nepovoljno utjecati na njihovu prihvaćenost te njihov ukupni osobni i socijalni razvoj. Svrha istraživanja bila je prikupiti podatke o stavovima srednjoškolaca prema G/NGL vršnjacima te kreirati i evaluirati program senzibiliziranja za njihove specifičnosti. Prevedenim i adaptiranim Inventarom inkluzije gluhih i nagluhih učenika (Hung, 2005) prikupljeni su podatci povezani s kontaktima: podatci o percipiranoj bliskosti s G/NGL vršnjacima, učestalosti prethodnih dobrovoljnih kontakata s njima te o percepciji razrednog ozračja povezanog s njihovom integracijom. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 200 učenika u dobi od 15,5-16,5 godina. Posebno kreiranim programom obuhvaćeno je 105 učenika. Od tog broja, 46 sudionika je pohađalo dva razreda u kojima su bili integrirani G/NGL učenici, a 59 sudionika je bilo u dva razreda bez integracije. S 95 učenika program nije proveden i oni su u istraživanju bili kontrolna skupina. Podatci su prikupljeni u dvije vremenske točke; prije i nakon provedbe programa i statistički obrađeni t-testovima, analizom varijance i standardnom regresijskom analizom. Rezultati su pokazali da je percipirana bliskost s G/NGL vršnjacima relativno visoka, odnosno, da su stavovi prema njima pozitivni. Najmanje pozitivne stavove imali su učenici u razredima koji imaju G/NGL učenika. Provedeni program nije pridonio promjeni stavova. Za predviđanje stavova pokazao se značajnim doprinos prethodnog češćeg dobrovoljnog kontakta s G/NGL učenicima, pozitivnija percepcija razrednog ozračja u odnosu na njihovu integraciju i prisustvo G/NGL učenika u razredu. Rezultati se komentiraju u kontekstu sličnih istraživanja, učinkovitosti provedenog programa te se donose preporuke koje bi mogle pridonijeti inkluziji G/NGL učenika.