Inhaltsverzeichnis
Auswahl der wissenschaftlichen Literatur zum Thema „Školský psychológ“
Geben Sie eine Quelle nach APA, MLA, Chicago, Harvard und anderen Zitierweisen an
Machen Sie sich mit den Listen der aktuellen Artikel, Bücher, Dissertationen, Berichten und anderer wissenschaftlichen Quellen zum Thema "Školský psychológ" bekannt.
Neben jedem Werk im Literaturverzeichnis ist die Option "Zur Bibliographie hinzufügen" verfügbar. Nutzen Sie sie, wird Ihre bibliographische Angabe des gewählten Werkes nach der nötigen Zitierweise (APA, MLA, Harvard, Chicago, Vancouver usw.) automatisch gestaltet.
Sie können auch den vollen Text der wissenschaftlichen Publikation im PDF-Format herunterladen und eine Online-Annotation der Arbeit lesen, wenn die relevanten Parameter in den Metadaten verfügbar sind.
Zeitschriftenartikel zum Thema "Školský psychológ"
1
Nikčević-Milković, Anela, und Sanja Tatalović Vorkapić. „Osobine ličnosti učenika, strategije samoregulacije učenja i suočavanja sa školskim neuspjehom, dob i rod kao prediktori objektivnoga i subjektivnoga školskog uspjeha“. Psihologijske teme 29, Nr. 3 (2020): 483–506. http://dx.doi.org/10.31820/pt.29.3.1.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Cijeli niz istraživanja potvrđuje povezanost između osobina ličnosti, samoregulacije učenja i školskoga postignuća, iako te povezanosti nisu jednostavne. Osobine ličnosti važni su prediktori objašnjenja samoregulacije učenja, a jedno i drugo važni su prediktori objašnjenja objektivnoga i subjektivnoga školskog uspjeha, odnosno zadovoljstva školom. Osnovni je cilj ovoga istraživanja bio ispitati u kojoj mjeri demografske karakteristike učenika (dob i rod), osobine ličnosti, (meta)kognitivne strategije učenja, strategije suočavanja sa školskim neuspjehom i strategije traženja socijalne podrške (kao prediktori) objašnjavaju objektivni i subjektivni školski uspjeh (kao kriterije). U istraživanju je sudjelovalo 457 učenika 6. i 8. razreda osnovne škole i 2. razreda srednje škole iz četiriju osnovnih i triju srednjih škola u Republici Hrvatskoj. Rezultati pokazuju da se s povećanjem dobi smanjuje objektivni školski uspjeh. Učenice imaju veći objektivni školski uspjeh, kao i savjesniji učenici te oni učenici koji manje koriste maladaptivne strategije površinskoga kognitivnog procesiranja informacija (što je i najznačajniji negativni prediktor objektivnoga školskog uspjeha). Navedeni set prediktora uspješno je objasnio 29 % objektivnoga školskog uspjeha kao kriterija. S povećanjem dobi učenika smanjuje se i subjektivni školski uspjeh. Učenici koji su viši na osobini Ugodnosti, koji manje koriste maladaptivne strategije zaštite emocija udaljavanjem prilikom suočavanja sa školskim neuspjehom, a više rabe adaptivne strategije traženja emocionalne i instrumentalne podrške od prijatelja, imaju veći subjektivni školski uspjeh. Navedeni set prediktora uspješno je objasnio 18 % subjektivnoga školskog uspjeha kao kriterija.
2
Piuk, Josipa, und Ivana Macuka. „Školski uspjeh adolescenata“. Psihologijske teme 28, Nr. 3 (2019): 621–43. http://dx.doi.org/10.31820/pt.28.3.9.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
S obzirom na isticanje važnosti visokoga školskog postignuća u našem društvu, potrebno je ispitati kako djeca doživljavaju roditeljska očekivanja vezana uz školsku uspješnost i kako se to odražava na njihov školski uspjeh. Preciznije, cilj je ovog istraživanja bio ispitati u kojoj mjeri sociodemografske karakteristike (spol i dob djeteta, obrazovanje roditelja), osobne karakteristike (adaptivni i neadaptivni perfekcionizam), psihološka prilagodba (ispitna anksioznost i somatizacija) te pojedini aspekti roditeljske akademske uključenosti (nadziranje, pomoć oko zadaće, komunikacija s djetetom te akademska očekivanja) pridonose objašnjenju školskog uspjeha mlađih adolescenata. Kako bi se ispitala percepcija adolescenata o razinama akademske uključenosti svojih roditelja, u sklopu je istraživanja preveden i validiran Upitnik percipirane roditeljske akademske uključenosti (engl. Perceived Parental Educational Involvement – PPEI; Carranza, You, Chhuoni i Hudley, 2009). U istraživanju je sudjelovalo 273 mlađih adolescenata, učenika petog do osmog razreda osnovne škole iz Splita. Konfirmatornom je faktorskom analizom potvrđena četverofaktorska struktura Upitnika percipirane roditeljske akademske uključenosti. Korelacijske analize upućuju na pozitivan odnos roditeljske akademske uključenosti i školskog postignuća adolescenata, odnosno adolescenti koji percipiraju akademska očekivanja svojih roditelja višima ostvaruju bolji školski uspjeh. Rezultati hijerarhijske regresijske analize upućuju na značajan doprinos spola, neadaptivnog perfekcionizma i akademskog očekivanja roditelja u objašnjenju školskog uspjeha adolescenata. Pri tome su akademska roditeljska očekivanja najznačajniji prediktor školskog uspjeha adolescenata.
3
Velki, Tena, und Ivana Duvnjak. „Efekti socijalnoga konteksta na povezanost uporabe medija s nekim aspektima razvoja djece“. Psihologijske teme 26, Nr. 3 (2017): 481–508. http://dx.doi.org/10.31820/pt.26.3.1.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Cilj je istraživanja provjeriti povezanost učestalosti uporabe različitih medija (gledanje televizije, igranje računalnih igrica i korištenje interneta) s aspektima kognitivnog (školski uspjeh) i socijalno-emocionalnog razvoja (impulzivnost, afektivna empatija, broj prijatelja i vršnjačka prihvaćenost). Također, htjeli su se provjeriti moderatorski efekti roditeljskog prisustva i društva prijatelja na navedene povezanosti. U istraživanju je sudjelovalo 880 učenika od petog do osmog razreda. Podaci o impulzivnosti, afektivnoj empatiji i izloženosti medijima prikupljeni su samoprocjenama. Učenici su dali još podatke o broju najboljih prijatelja, osjećaju prihvaćenosti i školskom uspjehu. Povezanosti učestalosti korištenja različitih medija i aspekata kognitivnog i socijalno-emocionalnog razvoja uglavnom su niske. Najistaknutije su negativne povezanosti s afektivnom empatijom, i to osobito vrijeme provedeno igrajući igrice, te pozitivna povezanost s impulzivnošću, posebice s korištenjem interneta. Nešto je manja povezanost učestalosti korištenja medija s brojem prijatelja i vršnjačkom prihvaćenosti, dok je učestalost gledanja televizije blago negativno povezana sa školskim uspjehom. Testirani su i moderacijski efekti socijalnog konteksta na povezanosti učestalosti korištenja medija i aspekata razvoja. Dobiveni su efekti vrlo mali i uglavnom vezani za odnos gledanja televizije i školskog uspjeha te učestalosti igranja računalnih igrica i odnosa s vršnjacima. Dobivena je negativna povezanost vremena gledanja televizije i školskog uspjeha samo kod onih koji to čine u društvu (roditelja i prijatelja), dok kod onih koji gledaju sami nije značajno različita od nule. Isto tako, pozitivan odnos vremena provedenog igrajući videoigrice i broja prijatelja nešto je manji kod onih koji to čine u društvu prijatelja te su blago pozitivni efekti učestalosti igranja igrica na vršnjačku prihvaćenost kod onih koji igraju sami, dok su blago negativni kod onih koji igraju u društvu roditelja. Svi efekti socijalnog konteksta i korištenja medija na aspekte razvoja djece vrlo su slabog intenziteta, a interpretirani su okviru Modela različite podložnosti utjecaju medija (DSMM; Valkenburg i Peter, 2013).
4
Nikčević-Milković, Anela. „Školsko postignuće i zadovoljstvo školom s obzirom na osobne značajke, strategije učenja i korištenje digitalnih medija u učenju“. Suvremena psihologija 22, Nr. 1 (10.06.2019): 5–26. http://dx.doi.org/10.21465/2019-sp-221-01.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati objektivan i subjektivan školski uspjeh učenika s obzirom na neke sociodemografske varijable učenika (dob, obrazovna razina, rod), crte ličnosti, strategije učenja te korištenje digitalnih medija (DM) u učenju i nastavi. Rezultati pokazuju da učenici 6. i 8. razreda osnovne škole imaju viši objektivan školski uspjeh u odnosu na učenike 2. razreda srednje škole te da učenici 6. razreda OŠ više koriste adaptivne strategije dubokog kognitivnog procesiranja informacija (DKP) i maladaptivne strategije površinskog kognitivnog procesiranja informacija (PKP). Učenici 6. i 8. razreda OŠ viši su na osobini Ugodnosti, a veća ugodnost znači i veće zadovoljstvo školom. Ekstravertiraniji su učenici 6. razreda OŠ i 2. razreda SŠ u odnosu na učenike 8. razreda OŠ. Učenice te učenici s višim objektivnim i subjektivnim školskim uspjehom otvoreniji su, ali su ovi potonji i neurotičniji. Učenice, učenici 6. razreda OŠ te učenici s višim objektivnim školskim uspjehom savjesniji su te više koriste adaptivne strategije (meta)kognitivne kontrole učenja (MKK) i DKP. Muški rod učenika, oni s nižim školskim uspjehom te oni koji više koriste strategije DKP i PKP lakše uče uz pomoć DM. Učenici s višim školskim uspjehom i oni većeg zadovoljstva školom, viši na dimenziji Ugodnosti te oni koji više koriste strategije MKK i DKP više koriste DM u nastavi. Stariji učenici te oni koji više koriste strategije DKP i PKP više koriste DM za učenje kod kuće. Za objektivan školski uspjeh kao prvi kriterij sve varijable, osim korištenja DM, pokazale su određeni doprinos te su uspješno objasnile 34% varijance ovog kriterija. Bolji objektivan školski uspjeh pokazuju mlađi i savjesniji učenici, učenice te oni koji više koriste adaptivne strategije MKK, a manje maladaptivne strategije PKP. Veće zadovoljstvo školom kao drugi kriterij pokazuju mlađi učenici, ugodniji i neurotičniji te oni koji više koriste adaptivne strategije MKK. Korištenje DM nije doprinijelo ni objašnjenju ovog kriterija. Postotak objašnjene varijance ovog kriterija je očekivano manji i iznosi 7%. Ključne riječi: objektivan i subjektivan školski uspjeh, sociodemografske osobine učenika, crte ličnosti, strategije učenja, korištenje digitalnih medija u učenju i nastavi
5
Mršić, Ivona. „Povezanost potpore i kontrole roditelja i nastavnika, školskog uspjeha i zadovoljstva učenika“. Suvremena psihologija 19, Nr. 1 (10.06.2016): 22–36. http://dx.doi.org/10.21465/2016-sp-191-02.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost učeničkih procjena potpore i kontrole nastavnika i roditelja, školskog uspjeha, zadovoljstva sobom kao učenikom i ispitne anksioznosti te razlike u navedenim varijablama s obzirom na spol. Ispitivanje je provedeno na 204 učenika prvih razreda triju gimnazijskih škola (141 učenice i 61 učenik). Korišteni mjerni instrumenti su: Ljestvica potpore i kontrole nastavnika konstruirana za potrebe ovog istraživanja, zatim Ljestvica potpore i kontrole roditelja (Regner, Loose i Dumas, 2009), Podljestvica ispitne anksioznosti (Vulić-Prtorić i Sorić, 2002), mjere školskog uspjeha i zadovoljstva sobom kao učenikom. Utvrđeno je kako učenice, u odnosu na učenike, imaju veću razinu ispitne anksioznosti, zadovoljnije su sobom kao učenikom, procjenjuju da dobivaju veću potporu od roditelja, te da ih nastavnici više kontroliraju. Učenici koji procjenjuju nižu razinu ispitne anksioznosti i veću potporu nastavnika i roditelja postižu bolji školski uspjeh i zadovoljniji su sobom kao učenikom. Potpora nastavnika jedini je značajan prediktor opće prosječne ocjene i zadovoljstva, uz kontrolu spola i ispitne anksioznosti. Potpora i kontrola roditelja, kao i kontrola nastavnika nisu se pokazale značajnim prediktorima školskog uspjeha i zadovoljstva učenika. Istraživanje ističe važnost socijalno-emocionalnih odnosa roditelja i nastavnika s učenicima, s ciljem osiguravanja odgojno-obrazovnih ishoda.
6
Mareš, Jiří. „Morální distres školních psychologů“. Pedagogická orientace 27, Nr. 2 (14.07.2017): 308–43. http://dx.doi.org/10.5817/pedor2017-2-308.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Přehledová studie shrnuje současné domácí i zahraniční poznatky o tom, co prožívá školní psycholog ve vztahové síti školy a jak reaguje na situace, kdy je vystaven sociálním tlakům ze strany vedení školy nebo učitelského sboru či nadřízených školských orgánů. Na psychologa bývá občas vyvíjen nátlak, aby ve „vyšším zájmu“ souhlasil s rozhodnutími, která se týkají žáků, kolegů, rodičů i školy, i když takové rozhodnutí není z etického hlediska v pořádku. Přehledová studie věnovaná tomuto tématu má pět částí. První část prezentuje názory odborníků a výsledky dílčích výzkumných sond o etických problémech, s nimiž se setkávají školní psychologové v České republice. Druhá část prezentuje výsledky výzkumů těch etických problémů a etických dilemat, s nimiž se potýkají školní psychologové v USA, Kanadě a ve vybraných evropských zemích. Ve třetí části je charakterizován důležitý pojem této studie – morální distres. Čtvrtá část studie popisuje kvalitativní, kvantitativní a smíšené diagnostické přístupy ke zkoumání eticky náročných situací, i zvláštnosti školních psychologů, kteří se v těchto situacích musí rozhodovat. Pátá část shrnuje doporučení o tom, jak morálnímu distresu u školních psychologů předcházet, a pokud už se distres vyskytne, jak v takových případech cíleně intervenovat, aby se jeho negativní dopady snížily.
7
Gašpar, Andrea, Jasna Ostojić Baus und Mirjana Jakovčev. „Promiču li hrvatske čitanke socijalni model invaliditeta?“ Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja 53, Nr. 1 (06.07.2017): 76–85. http://dx.doi.org/10.31299/hrri.53.1.6.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
U formiranju ranih stavova prema osobama s invaliditetom veliki utjecaj ima škola, školski programi, kao i udžbenici. Republika Hrvatska trenutno prolazi kroz proces transformacije koncepta invaliditeta od medicinskog prema socijalnom modelu. Navedeni koncept nije na svim razinama jednak, stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi jesu li, i u kojoj mjeri, osobe s invaliditetom u hrvatskim čitankama prikazane kroz suvremeni, socijalni model. U skladu s ciljem istraživanja formirana su sljedeća pitanja: Kolika je zastupljenost tekstova u kojima se spominju osobe s invaliditetom u hrvatskim čitankama? Koja je vrsta invaliditeta najzastupljenija u tekstovima hrvatskih čitanki? Odgovara li zastupljenost pojedinih vrsti invaliditeta u čitankama stvarnom udjelu osoba s invaliditetom u Hrvatskoj? Jesu li osobe s invaliditetom u tekstovima prikazane u okviru medicinskog ili socijalnog modela? Odgovori na pitanja dobiveni su analizom sadržaja uzorka od šesnaest čitanki hrvatskog jezika za razrednu i predmetnu nastavu za školsku godinu 2016./2017., od ukupno četiri različita nakladnika izabranih metodom slučajnog odabira. Rezultati ukazuju na značajnu podzastupljenost tekstova u kojima su prisutne osobe s invaliditetom u hrvatskim čitankama. U cjelokupnom uzorku od šesnaest čitanki i 1320 analiziranih tekstova prisutno je ukupno 25 tekstova u kojima je radnja vezana uz 34 osobe s invaliditetom. U tekstovima su najzastupljenije osobe s tjelesnim invaliditetom (29,41%) i oštećenjima vida (26,47%), a ova zastupljenost djelomično odgovara stvarnim udjelima invaliditeta u populaciji. Također, osobe s invaliditetom prikazane su pretežno u okviru socijalnog modela (55,88%), najčešće kroz pozitivnu diskriminaciju (44,12%). Ovaj rad može poslužiti kao dobra polazna točka za buduća istraživanja ove tematike kako bi se pratio proces transformacije modela invaliditeta.
8
Krapić, Nada, und Patricija Kuljanić. „Inteligencija, crte ličnosti i profesionalni interesi kao prediktori školskog postignuća“. Psihologijske teme 26, Nr. 2 (2017): 431–50. http://dx.doi.org/10.31820/pt.26.2.9.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Cilj je provedenog istraživanja bio ispitati u kojoj mjeri inteligencija, crte ličnosti i profesionalni interesi pridonose objašnjenju varijance općega školskog postignuća učenika višeg razreda osnovne škole te postignuća u specifičnim skupinama predmeta (jezično-komunikacijskoj, prirodoslovnoj, društveno-humanističkoj, tehničkoj i umjetničkoj skupini). Pored toga, ispitana je i inkrementalna valjanost crta ličnosti i profesionalnih interesa povrh efekata sposobnosti. U istraživanju je sudjelovalo 263 učenika školskog uzrasta, polaznika osmih razreda jedne riječke osnovne škole, od kojih je 128 ženskog, a 135 muškog spola. Kako bi se ispitala prediktivna snaga inteligencije, crta ličnosti i profesionalnih interesa za predviđanje općega školskog postignuća učenika i postignuća u specifičnim skupinama predmeta kao kriterijskim varijablama, proveden je niz hijerarhijskih regresijskih analiza u kojima je inteligencija uključena u prvom, crte ličnosti u drugom, a profesionalni interesi u trećem koraku. Dobiveni rezultati pokazuju da su verbalne i numeričke sposobnosti, istraživački interesi i savjesnost najvažniji prediktori općega školskog postignuća kao i postignuća u većini specifičnih skupina predmeta pri čemu se količina objašnjene varijance kreće između 9% i 35%. Pored toga, pokazalo se da crte ličnosti povrh inteligencije, a profesionalni interesi povrh inteligencije i crta značajno dodatno objašnjavaju varijancu svih kriterijskih varijabli osim uspješnosti u tehničkoj skupini predmeta. Pri tome dimenzije ličnosti i interesi objašnjavaju zajedno u prosjeku još oko 11% varijance kriterija (ličnost 5%; profesionalni interesi 6%). Dobiveni rezultati upućuju na važnost ispitivanih varijabli u razumijevanju i predviđanju osnovnoškolskog postignuća.
9
Đurišić, Maša, und Vesna Žunić-Pavlović. „School climate and adaptive characteristics of younger primary school students“. Specijalna edukacija i rehabilitacija 20, Nr. 2 (2021): 93–108. http://dx.doi.org/10.5937/specedreh20-32979.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Introduction. It has long been established that school climate can influence the course and outcomes of education, but the findings of previous research are inconsistent as to which elements of school climate are crucial for positive outcomes. This paper provides a more detailed insight into the individual contribution of the dimensions and determinants of school climate for adaptive functioning of students. Objective. The objective of the research was to consider the patterns of the relationship between the quality of school climate and its determinants (program, process and material) and adaptive characteristics of students. Methods. The research was conducted in five primary schools in Belgrade. The Charles F. Kettering, Ltd. - CFK School Climate Profile was used to assess school climate, and the TRF Adaptive Functioning Profile was used to assess adaptive characteristics of students. Both questionnaires were completed by primary school teachers. Results. Positive correlations were found between the quality of school climate, program, process and material determinants, on the one hand and, on the other hand, adaptive characteristics of students. Based on the results of regression analysis, the program determinants of school climate were singled out as the only significant predictor. Conclusion. The results of this research confirm that a good school climate, and especially school programs and practices in the domain of learning and teaching, can contribute to adaptive characteristics of students. Based on the obtained results, the paper describes the implications for future research and practice in this field.
10
Veliki, Tena, und Ksenija Romstein. „Povezanost samoprocijenjenih simptoma ADHD-a s agresivnim ponašanjem i sudjelovanjem u vršnjačkom nasilju učenika osnovnoškolske dobi“. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja 52, Nr. 2 (27.12.2016): 30–41. http://dx.doi.org/10.31299/hrri.52.2.4.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
Brojna istraživanja potvrdila su povezanost ADHD-a s vršnjačkim nasiljem i agresivnim ponašanjem. Cilj istraživanja bio je provjeriti povezanost različitih samoprocijenjenih simptoma ADHD-a (hiperaktivnost, impulzivnost i nepažnja) s različitim aspektima vršnjačkog nasilja (tjelesno, verbalno i elektroničko) i agresivnim ponašanjem (reaktivna i proaktivna agresija). U istraživanju je sudjelovao 501 učenik 4., 6. i 8. razreda, 50,7% dječaka i 49,3% djevojčica prosječne dobi M=12,72 (sd=1,62). Učenici su tijekom jednog školskog sata ispunili Upitnik o nasilju među školskom djecom (Velki i Kuterovac Jagodić, 2012), Upitnik reaktivno-proaktivne agresije (RPQ; Raine i sur., 2006) i Skalu hiperaktivnosti-impulzivnosti-pažnje (Vulić-Prtorić, 2006). Provedena je korelacijska analiza (Pearsonov koefi cijent korelacije), a značajnost razlika u korelacijama testirana je Fisherovim z testom. Dobivene su statističke značajne povezanosti sve tri mjere vršnjačkog nasilja, verbalno, tjelesno i elektroničko sa sve tri skupine simptoma ADHD-a, impulzivnost, hiperaktivnost, nepažnja (r=0,151-0,411, p<0,01), kao i povezanost svih simptoma ADHD-a s reaktivnom i proaktivnom agresijom (r=0,318-0,486, p<0,01). Razlike u značajnosti korelacija ovisno o simptomu ADHD-a dobivene su za povezanosti s verbalnim vršnjačkim nasiljem i proaktivnom agresijom, gdje je dobivena jača povezanost impulzivnosti i verbalnog vršnjačkog nasilja u odnosu na povezanost s hiperaktivnosti (z=2,20, p<0,05) i u odnosu na povezanost s nepažnjom (z=1,95, p<0,05) te jača povezanost impulzivnosti i proaktivne agresije u odnosu na povezanost s hiperaktivnosti (z=2,42, p<0,05) i u odnosu na povezanost s nepažnjom (z=2,63, p<0,01).Razlike u povezanosti vršnjačkog nasilja i agresivnog ponašanja sa simptomima nepažnje i hiperaktivnosti nije bilo. Rezultati su potvrdili prijašnje nalaze koji govori u prilog o povezanosti ADHD-a s vršnjačkim nasiljem i agresivnim ponašanjem, a posebice da je ta povezanost jača kada se radi o impulzivnosti. Iz navedenog možemo zaključiti da simptomi impulzivnosti predstavljaju rizik za razvoj vršnjačkog nasilja i agresivnog ponašanja, te da bi bilo dobro djecu koja pokazuju simptome impulzivnosti uključiti u prevencijske programe za sprječavanje razvoja vršnjačkog nasilja i agresije.
Dissertationen zum Thema "Školský psychológ"
1
Sakmárová, Barbora. „Spolupráce školních psychologů a učitelských týmů z pohledu školních psychologů“. Master's thesis, 2021. http://www.nusl.cz/ntk/nusl-446185.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
My thesis deals with cooperation between school psychologists and teachers. The paper focuses on activities for teachers that are created by school psychologists. The purpose of this study is to look at approach of the school psychologists towards implementation of the activities and to describe attitudes and practices of the school psychologists. Theoretical part consists of the following - history of the school psychology, definition of the school psychology, related legal provisions in the Czech Republic, job description and difficulties that are described by various studies. The paper also deals with teaching, the profession that is often related with stress and burnout syndrome. At the end of the theoretical part several activities for teachers are discussed along with tricky relationship between teachers and school psychologists. Empirical part of the thesis includes results of research consisting of 13 interviews with school psychologists. The interviews are analysed by thematic analysis. The results show that school psychologists create mainly group sessions focused on sharing experiences and thoughts. They also create educational workshops or even relaxation training. During pandemic they send emails of support to the teachers. By creating these activities, the school psychologists offer...
2
Bušek, Kamil. „Možnosti využití multimediálních prvků výuky v předškolním vzdělávání“. Master's thesis, 2015. http://www.nusl.cz/ntk/nusl-332583.
Der volle Inhalt der QuelleAnnotation:
The thesis discusses the current phenomenon of ICT penetration in kindergarten. The author at first take into account the broader context of the issue of changing the role of educator role in postmodern society. After that discusses the process and organizational incorporation of selected courses aimed at training teachers in kindergartens in the area of ICT. The first chapter concludes with a broader, related to the use of ICT focused, analysis of intergenerational differences that determine the further development of educational policy and requirements for the education of children. The second chapter focuses on the issue of school readiness of a child, in particular a close look at the psychological profile of the individual according to his age and development of cognitive function in preoperative stage. It is therefore a basis with which to be reckoned with in the revision of existing knowledge and increased demands on the educational component of pre-school preparation. It is also pointed to specific foreign studies that deal with the question of the effectiveness of the involvement of ICT in teaching preschool children. There is also a look back at criticism of current threats called as digital degeneration. In the third chapter are answered three hypotheses and also concluded whether a...
Bücher zum Thema "Školský psychológ"
1
Spasenović, Vera. Vršnjački odnosi i školski uspeh. Beograd: Institut za pedagoška istraživanja, 2008.
Den vollen Inhalt der Quelle finden
2
Spasenović, Vera. Vršnjački odnosi i školski uspeh. Beograd: Institut za pedagoška istraživanja, 2008.
Den vollen Inhalt der Quelle finden
3
Vršnjački odnosi i školski uspeh. Beograd: Institut za pedagoška istraživanja, 2008.
Den vollen Inhalt der Quelle finden
4
Centar za kriznu psihologiju (Belgrade, Serbia), Hrsg. Pomoć deci pogođenoj ratom: Priručnik za školski psihološki program. [Serbia]: UNICEF, Centar za kriznu psihologiju, 2000.
Den vollen Inhalt der Quelle finden