Zeitschriftenartikel zum Thema „Odpor toku“

Symbiont bacteria from mangrove litter are known to have antimicrobial activity against Staphylococcus aureus. However, only a handful of research has been carried out on microbes as an innovative natural material for preserving food, especially tofu. This research used four species of mangrove litter symbiont microbe, which were cultured as a microbial consortium. The study aimed to determine the potential of consortium microbe as tofu preservatives. The tofu was soaked in the liquid culture of the consortium microbe as a treatment, while for the positive control, it was immersed in tofu using 37% formalin, and for the negative control, the tofu was not given any treatment. The organoleptic observations on the second day showed that the tofu with all treatment did not change in odor, color, and texture. On the other hand, tofu without treatment became more acidic in odor, with a yellowish color, and showed a softer texture. On the third day, tofu with bacterial microbe treatment had a slight change in odor, the color became yellowish, and the texture was slightly softened. Tofu with formalin treatment did not change in color, but became more solid and extruded formalin odor. Tofu with the consortium microbe immersion treatment had the least amount (6.795x103) of total microbe count, compared with the formalin treatment (9.766x103) and without treatment (9.766x103).

<p>Limbah tahu merupakan zat yang berbahaya dan memiliki dampak buruk terhadap lingkungan apabila tanpa proses pengolahan terlebih dahulu. Permasalahan ini dapat diatasi dengan melakukan pengolahan limbah tahu menggunakan bakteri sebagai alternatif pembuatan pupuk organik dan <em>treatment</em> plasma ozonasi untuk mengurangi bau. Penelitian ini bertujuan untuk menguraikan limbah tahu sehingga dapat digunakan sebagai pupuk organik, mengurangi bau busuk yang dihasilkan oleh limbah tahu sehingga aman dan mudah diterapkan oleh masyarakat. Pengolahan limbah tahu tersebut dilakukan dengan variasi metode menggunakan<em> </em>bakteri pengurai mikroorganisme efektif dimodifikasi dengan plasma ozonasi dan aerator, serta penambahan <em>antifoam.</em> Pengolahan limbah dengan plasma ozonasi didahului dengan penambahan antifoam. Hasilnya menunjukkan limbah dengan penambahan <em>antifoam</em> dan plasma ozonasi selama 15, 30 dan 60 menit memiliki karakteristik sangat bau dan keruh. Penambahan bakteri, molase dengan <em>treatment</em> tanpa dan dengan ozonasi selama 14 hari menunjukkan karakteristik yang agak berbeda dengan bau yang agak berkurang dengan sebelumnya tetapi masih sangat keruh. Penambahan EM₄ <em>treatment </em>plasma dikombinasi dengan plasma ozonasi memberikan karakteristik yang paling baik dengan bau dan kekeruhan yang jauh berkurang. </p><p><strong>Decomposition of Tofu Waste using Bacteria and Ozonation Plasma. </strong>Tofu waste is a dangerous substance and had a bad impact on the environment if without not be processed. This problem can be resolved by treating tofu waste using bacteria as an alternative for making organic fertilizers and treating plasma ozonation to reduce odor. The study aims to describe the tofu waste thus it can be used as organic fertilizer, reducing the bad smell produced by tofu waste which is safe and easy for the community to apply. The tofu waste treatment has been treated with a variety of methods using bacteria that decompose microorganisms effectively modified with ozonation plasma and aerators, as well as the addition of antifoam. The waste treatment with ozonated plasma has been processed by the addition of antifoam. The results showed that the waste with the addition of antifoam and ozonation plasma for 15, 30, and 60 minutes had a very odor and cloudy characteristics. The addition of bacteria, molasses treated without and with ozonation for 14 days showed that the tofu wastes have different characteristics with a slightly reduced odor but are still very cloudy. The addition of EM4 plasma treatment combined with ozonated plasma gave the best characteristics with significantly reduced odor and turbidity.</p>

Tofu is one type of food made from the soybean. Protein content and high water content make tofu easily damaged. Solving this problem is needed the right way to be able to maintain the quality of knowing physically, so that can be stored for a long time without experiencing quality changes and can be accepted and safe for consumers. The purpose of this study was to determine the optimal temperature and storage time of tofu to maintain the quality of tofu in according to the quality requirements of knowing in SNI by looking at the physical changes that have been known during the shelf life. This type of study is a descriptive study to determine the organoleptic properties of tofu which include odor, taste, color, and appereance of tofu during the storage period with the help of panelist of three people. Observation data were analyzed descriptively using tables and explained in narrative form. Tofu samples were taken from three factories in Kupang Regency. The results showed that the ideal of tofu storage temperature was at 40C with a storage time of up to 6 days. The seller and factory owner they should pay attention to the storage temperature and sanitation, so that the tofu sold can survive without reducing the value of quality and taste from tofu.

This research was conducted in the laboratory of the Faculty of Animal Husbandry at Balitar Islamic University.The purpose of this study is to know the result of the addition of pulp flour tofu to organoleptic test (smell, texture, color and flavor).The benefits of this research is the author hopes can be an input for the reader about chicken nuggets with the addition of pulp flour tofu as a good food, there are animal proteins and vegetable proteins. Increase the value of pulp know as a product of nugget. The material used is a nugget with the addition of pulp flour tofu 0%, 7.5%, 12.5%, and 17.5%. The method used is experimentation, with this study there are variable control and variable experiments as a reference between the initial state and the status of the treatment.The results of this study indicate a very real effect on the smell and taste of chicken nuggets by adding tofu pulp. the preferred odor of nuggets is the P0 treatment (0% tofu waste flour), while the color of the nugget favored by the panelists is the P1 treatment (7.5% tofu waste flour). Significantly different in texture with P0 and P3 (0% and 17.5% tofu pulp) and not significantly different in the color of chicken nuggets with the addition of tofu pulp with the most preferred treatment was P1 (7.5% tofu pulp)

Studie se zabývá útvarem federálního ministerstva vnitra (FMV), který měl v 70. a 80. letech 20. století na starosti kontrolu zahraničního tisku, oficiálně objednávaného z ciziny československým státem nebo individuálně importovaného jeho občanům. Zahraniční tisk a šíření informací v něm obsažených představovaly pro vládnoucí Komunistickou stranu Československa (KSČ) potenciální riziko, a proto podléhal poměrně přísné kontrole. V rámci Státní bezpečnosti (StB) dohlížel nad tiskovinami směřujícími do země tzv. odbor zahraničního tisku (OZT). Jeho zaměstnanci pracovali mj. v utajení na poštách, kde prověřovali balíčky se zahraničními časopisy a knihami a závadné tituly vyřazovali z oběhu. Podíleli se tak na cenzuře a usměrňování toku informací, aby byl v souladu s představami vládnoucí KSČ. Studie se zaměřuje na mechanismy, na kterých stálo fungování tohoto odboru. Zároveň sleduje i personální složení OZT a s ním i sociální profil těch, kteří se podíleli na jeho chodu.

Abstract The aim of this research was to improve the quality of liquid waste water by looked at the role of test plants (warter hyacinth, water jasmine and apu wood)by phytoremediation process in reducing pollutant level. This research was conducted at Rumah Kaca Faculty of Agriculture University of Sumatera Utara Medan from July 2016 to April 2017.This research was used factorial randomized block design with two factors. The first factor was tofu waste with three levels; L0 (no waste) as control , L1(25%) and L2 (50%). The second factor was plant species with four levels were T0 (no plant as control), T1 (water hyacinth), T2 (jasmine water) and T3 (apu wood). The parameters observed were BOD (mg / L), COD (mg / L), TSS (mg / L), NH3N (mg / L), pH, waste colours, odor waste and dry weight of plans (grams).The results showed that the three test plants could be used for phytoremediation process, tofu waste, 25% waste concentration as the best apu wood in reducing the pollutant level of tofu waste.Keywords: tofu liquid waste, aquatic plants, phytoremediation, contaminants

This study aims to determine the nutrient levels of Liquid Organic Fertilizer (POC) Wastewater and Lemongrass Wastewater and soil nutrient status sub-optimal land after incubation for 21 days. Sub-optimal land is land that naturally has low productivity, therefore it is necessary to add nutrients in both organic and inorganic fertilizers to change nutrient status in the soil. Organic fertilizer in liquid form is one type of fertilizer that can facilitate the absorption of nutrients. Tofu wastewater has an unpleasant odor, one of the efforts that will be made to reduce the odor is by adding fragrant lemongrass in making liquid organic fertilizer. Based on the results of the study note that the total macro nutrient levels (N + P2O5 + K2O) Liquid Organic Fertilizer Wastewater and Lemongrass Wastewater is 0.17% with a degree of acidity 4.39. Suboptimal soil nutrient status after incubation for 21 days with different concentration treatments namely 10%, 30% and 50% addition of Liquid Organic Fertilizer tofu waste water and lemongrass experience changes in potassium nutrient status at concentrations of 0%, 10 %, 30% and 50%, while the phosphorus changes at concentrations of 30% and 50%, but not nitrogen.

This study optimized the headspace solid phase microextraction (HS-SPME) conditions for the analysis of the volatile flavor compounds of Chinese south stinky tofu brine by gas chromatography-mass spectrometry (GC-MS). The optimum HS-SPME conditions established were as follows: polar column CD-WAX, white 85 μm polyella extractor, extraction temperature 60 °C, equilibrium time 20 min, extraction time 40 min. Under these conditions, a total of 63 volatile flavor compounds in five stinky tofu brines were identified. The offensive odor of the stinky tofu may be derived from some of the volatile flavor compounds such as phenol, p-cresol, 3-methylindole, indole, acetic acid, propionic acid, isobutyric acid, n-butyric acid and 3-methylbutanoic acid. The volatile flavor substances data was examined by principal component analysis (PCA) to visualize the response patterns in the feature space of principal components (PC). PCA analysis results revealed that the Chengshifu brine (STB1) and Baise jingdian brine (STB4) are similar in PC 1, 2, and 3, and the two brines have a similar flavor. Results also indicate that the Huogongdian brine (STB2) and Wangcheng brine (STB3) can be grouped in the same class as they are similar in PC 3. However, PC 1, 2, and 3 of the Luojia brine (STB5) and other brands of brine are different as is the flavor.

The research aims to understand the effect of temperature and roasting time on the level to the preference level and nutrition value of snack food made from goroho banana flour and less of tofu flour. This snack food bars is good for diabetics, because using raw materials with low glicemic index. Design use is a complete random ( ral ) factorial, where consisting of 2 factors, the first is the temperature roasting consisting of 2 standard: 130 0C, 160 0C and the second factor is roasting time consisting of 2 standard: 30 minutes, 60 minutes. Consisting of four combinations treatment each treatment repeated three times, so composed of twelve units experiment. The research consisting of some stages that is the first stage is preparation raw materials which includes making banana flour goroho and flour dregs know , then making snack food bars and testing organoleptik and analysis proximate. The data obtained analyzed using ANNOVA. When there is significant differences between treatment, then continued with BNT test different (different real smallest ).The results of the analysis variety of results showed that combination treatment temperature and roasting time had have real impact on colors, flavor, texture, water content, protein content, ash content, fat content and carbohydrate content but not have real impact to the odor of snack food bars. A snack food bars made from the banana flour goroho and less of tofu flour resulting in this research containing water content as much as 7,03-29,82 % , protein content 8,08-10,42 % , fat content 3,88-7,61%, ash content 1,05-1,97 % , as much as 51,10-79,07 carbohydrate content. Keywoard : Snack food bars, temperature and period of roasting, diabetics, goroho bananan, tofu flour

Air buangan pabrik tahu mengandung senyawa organik berupa protein, karbohidrat, minyak dan lemak dengan konsentrasi tinggi.Sebagian besar limbah cair tahu pada Industri Rumah Tangga di Kabupaten Mamuju langsung dibuang ke badan air tanpa pengolahan terlebih dahulu.Pencemaran akibat limbah cair tahu berupa oksigen terlarut rendah, air menjadi kotor, dan bau menyengat. Salah satu cara sederhana untuk mengolah air limbahnya yaitu dengan memanfaatkan tumbuhan air. Tujuan penelitian untuk mengetahui efektifitas metode fitoremediasi menggunakan tanaman eceng gondok dan kangkung air dalam menurunkan kadar TSS dan BOD pada limbah air tahu. Jenis penelitian adalah penelitian eksperimen yang menggunakan 12 bak yang terdiri dari 6 bak untuk tanaman yaitu 3 bak tanaman eceng gondok dan 3 bak tanaman kangkung air serta 3 kolam untuk kontrol. Penelitian ini dilakukan di Laboratorium Terpadu Poltekkes Kemenkes Mamuju yang dilaksanakan pada Agustus 2018.Rancangan penelitian adalah control group pre test –post test design. Analisis yang digunakan adalah uji Paired Sample Test dan Wilcoxon untuk mengetahui kemaknaan penurunan kadar BOD dan TSS sebelum dan sesudah dilakukan perlakuan. Hasil penelitian menunjukkan Ada perbedaan yang signifikan antara konsentrasi BOD air limbah tahu sebelum dan sesudah dikontakkan tanaman Kangkung Air dan Eceng Gondok dan tidak ada perbedaan yang signifikan antara konsentrasi TSS air limbah tahu sebelum dan sesudah dikontakkan tanaman Eceng Gondok dan Kangkung Air.Media yang digunakan dalam metode fitoremediasi yang paling efektif adalah menggunakan tanaman Eceng Gondok (Eichhornia sp.) KataKunci: BOD, TSS, kangkung air, eceng gondok THE EFFECTIVENESS OF PHYTOREMEDIATION METHOD USING HYACINTH PLANT AND IPOMOEA AQUATICA IN REDUCE LEVELS OF TSS AND BOD IN TOFU INDUSTRY LIQUID WASTE ABSTRACT Waste-water of tofu factory contains organic compounds in the form of protein, carbohydrates, oils, and fats with high concentrations. Most of the tofu liquid waste in the home industry in Mamuju Regency dispose their waste water into water bodies without processed . A simple way to process the waste water is attaching a water plant Pollution due to tofu liquid-waste in the form of low dissolved oxygen, water becomes dirty, and a pungent odor. The purpose of this study was to determine the effectiveness of the phytoremediation method using the Hyacinth Plantand Ipomoea Aquatica to reduce the levels of TSS and BOD in tofu waste-water.This type of research is an experimental study that uses 9 ponds consisting of 6 ponds for plants namely 3 ponds usinghyacinth plants and 3 ponds using ipomoea aquatic and 3 ponds for control. The research was conducted at the Integrated Laboratory of Poltekkes Kemenkes Mamuju which was conducted in August 2018. It was an experimental study with a control group pre-post test design. The analysis consisted of the Paired Sample Test and Wilcoxon test to determine the significance of decreasing BOD and TSS levels before and after treatment. Analysis showThere was a significant difference between the BOD concentrations of tofu waste-water before and after contacting Ipomoea Aquatica and Hyacinth Plant and here was no significant difference between the TSS concentrations of tofu waste-water before and after contacting the Hyacinth Plant and Ipomoea Aquatica. The most effective media in phytoremediation method was Hyacinth Plant Keywords: BOD, TSS, hyacinth plant, ipomoea aquatica

ABSTRACTThe tofu industry in Indonesia is growing rapidly along with the consumption needs. This amount affects the production of the tofu wastewater that will be discharged into the environment. The waste contains high levels of BOD, COD, and high protein organic substances. The discharged of the tofu wastewater without going through a good process of separation and treatment caused odor and pollution in the water and the soil environment. This study aims to examine the amount of production, a chemical characteristic, and bacterial potential (the genus of Pseudomonas and Aeromonas, proteolytic bacterial isolates, and potential phosphate solvent bacteria) which can be used as a reference for bioconversion of higher tofu wastewater. The method used in this study was water sampling, chemical characteristic testing (BOD, COD, total protein, and pH), the bacterial isolation of Pseudomonas and Aeromonas using GSP media, isolation of proteolytic bacteria using nutrient agar + Skim milk media and testing the solubilizing phosphate ability in pikovskaya media. The results showed the production of the tofu liquid waste reached 4000 liters/day with BOD, COD, total protein and pH content is 3210 mg/ L, 7102 mg/L, 20.74% and 5, respectively. The amount of indigenous bacteria in wastewater from Pseudomonas were 72 x 102 cfu/ml), Aeromonas were 18 x 102 cfu/ml), and total proteolytic bacteria were 23.7 x 105 cfu/ml). Proteolytic bacteria obtained in this research were 28 isolates with diverse proteolytic abilities. In addition, 17 of the 28 proteolytic bacteria isolates have the ability to soluble phosphate on pikovskaya medium. These results show that the production of the tofu liquid waste is quite high. Therefore, the chemical character and the presence of bacteria in it have the potential to be developed and can be used as a reference for bioconversion of waste before being discharged into the environment.Keywords: Aeromonas, proteolytic bacteria, tofu wastewater, phosphate solubilizing bacteria, Pseudomonas ABSTRAKIndustri tahu di Indonesia berkembang sangat pesat seiring dengan kebutuhan konsumsi masyarakat Indonesia. Jumlah ini berpengaruh terhadap produksi limbah cair tahu yang akan dibuang ke lingkungan. Limbah tersebut memiliki kandungan BOD, COD dan bahan organik berupa protein yang cukup tinggi. Limbah cair tahu jika dibuang lingkungan tanpa melalui proses pemisahan dan perlakuan yang baik dapat menimbulkan bau dan pencemaran di lingkungan air dan tanah. Penelitian ini bertujuan untuk mengkaji jumlah produksi, karakteristik kimia dan potensi biologi (bakteri genus Pseudomonas dan Aeromonas, isolat bakteri proteolitik dan bakteri pelarut fosfat potensial) yang nantinya dapat digunakan sebagai acuan biokonversi limbah cair tahu yang semakin tinggi. Metode yang digunakan pada penelitian ini adalah pengambilan sampel, pengujian karakteristik kimia (BOD, COD, total protein dan pH), isolasi bakteri genus Pseudomonas dan Aeromonas pada media GSP, isolasi bakteri proteolitik di media Nutrien agar + Skim milk dan pengujian kemampuan melarutkan fosfat pada media pikovskaya. Hasil menunjukkan bahwa limbah cair yang diproduksi setiap harinya mencapai 4000 liter/hari dengan kandungan BOD, COD, total protein dan pH berturut-turut sebesar 3210 mg/L, 7102 mg/L, 20.74 % dan 5. Jumlah bakteri indigeous dalam limbah cair tahu dari genus Pseudomonas adalah 72 x 102 cfu/ml, genus Aeromonas adalah 18 x 102 cfu/ml dan total bakteri proteolitik adalah 23.7 x 105 cfu/ml. Bakteri proteolitik yang diperoleh berjumlah 28 isolat dengan kemampuan proteolitik yang cukup beragam. Selain itu, 17 dari 28 isolat bakteri proteolitik tersebut memiliki kemampuan melarutkan fosfat pada media pikovskaya. Hasil ini menunjukkan bahwa produksi limbah cair tahu yang cukup tinggi, karakteristik kimia serta keberadaan bakteri didalamnya memiliki potensi untuk dikembangkan dan dapat dijadikan sebagai acuan untuk biokonversi limbah sebelum dibuang ke lingkungan.Kata kunci: Aeromonas, bakteri proteolitik, limbah cair tahu, bakteri pelarut fosfat, Pseudomonas

Demand for plant-based proteins and plant-based food products is increasing globally. This trend is driven mainly by global population growth and a consumer shift towards more sustainable and healthier diets. Existing plant-based protein foods and meat mimetics often possess undesirable flavor and sensory properties and there is a need to better understand the formation of desirable meat-like flavors from plant precursors to improve acceptance of novel high-protein plant foods. This study aimed to comprehensively characterize the non-volatile flavor metabolites and the volatiles generated in grilled meat (beef, chicken, and pork) and compare these to commercially available meat substitutes and traditional high-protein plant-based foods (natto, tempeh, and tofu). Solid phase microextraction with gas-chromatography mass-spectrometry was used for elucidation of the flavor volatilome. Untargeted characterization of the non-volatile metabolome was conducted using Orbitrap mass spectrometry and Compound DiscovererTM datamining software. The study revealed greater diversity and higher concentrations of flavor volatiles in plant-based foods in comparison to grilled meat, although the odor activity of specific volatiles was not considered. On average, the total amount of volatiles in plant-based products were higher than in meat. A range of concentrations of free amino acids, dipeptide, tripeptides, tetrapeptides, nucleotides, flavonoids, and other metabolites was identified in meat and plant-based foods.

PRIKAZI – REVIEWS Geoadria, vol. 8/1, 161-166, 2003. IZVJEŠĆA SA ZNANSTVENIH SKUPOVA - CONFERENCE REPORTS 3rd International Conference CLIMATE CHANGES: THE KARST RECORDS III, 11.-15. svibnja 2003., Montpellier, Francuska Od 11. do 15. svibnja 2003. u Montpellieru (Francuska) održana je treća međunarodna konferencija Climate Changes: The Karst Records III. Prvi ovakav skup održan je 1996. u Bergenu (Norveška), sljedeći 2000. u Krakowu (Poljska), nakon čega je zbog pojačanog interesa za ovu tematiku, a time i veće znanstvene produkcije, dogovoreno da se konferencija održava svaku treću godinu. Nakon Franuske (2003.), za domaćina konferencije 2006. godine predložena je Rumunjska. Ovaj skup okupio je znanstvenike iz 27 država sa 6 kontinenata koji su kroz 62 usmena izlaganja i 37 postera prezentirali svoja recentna znanstvena dostignuća iz područja paleoklimatologije temeljena na istraživanju krša, točnije speleoloških objekata i njihovih akumulacijskih oblika – siga. Sige, prepoznate kao medij koji zbog zaštićenosti i stabilnih mikroklimatskih uvjeta vrlo dobro "pamti" klimatska stanja šireg okoliša za vrijeme taloženja (a osim toga su i puno dostupnije od jezgri dubokomorskih bušotina i polarnih ledenih pokrova), zadnjih su desetljeća u središtu znanstvenog interesa različitih znanstvenih disciplina. Stoga su i teme radova bile doista raznolike; najveći je dio radova obuhvaćao paleoklimatske varijacije utvrđene na temelju omjera stabilnih izotopa siga iz gotovo svih klimatskih područja, te njihovo datiranje različitim metodama. Sige kao objekt istraživanja bile su obrađene i vezano uz petrografska svojstva, fluidne inkluzije, luminiscenciju, sezonske varijacije intenziteta taloženja itd., dok se kod speleoloških objekata proučavao stupanj okršavanja, utjecaj tektonike, špiljski sedimenti kao i paleontološki i arheološki nalazi. Dio radova obuhvaćao je rezultate monitoringa trenutnog stanja špilja, hidrologije, geokemije, atmosferskih uvjeta itd., a bilo je riječi i o promjenama morske razine kao posljedici klimatskih fluktuacija tijekom geološke prošlosti.Osim već tiskane knjige izvadaka u pripremi je i zbornik, dok se u međuvremenu kvalitetniji radovi recenzirani tiskaju u respektabilnom časopisu Francuskoga geološkog društva Bulletin de la Société Géologique de France.A gdje je Hrvatska, zemlja "klasičnog krša", u svemu tome? Država s 46% nacionalnog teritorija prekrivenog kršem (26000 km2) i još mnogo više pod morem, bila je zastupljena samo s jednim (1) radom – zapaženim, ali gotovo "pionirskim" u odnosu na radove sofisticiranih laboratorija i instituta zapadnih zemalja. Rad Isotope records in submarine speleothems from the Adriatic Coast, Croatia, autora Maše Surić, Nade Horvatinčić, Axela Suckowa, Mladena Juračića i Jadranke Barešić, analizira paleoklimatske promjene na istočnoj obali Jadrana koje su kroz omjere stabilnih izotopa kisika i ugljika ostale zabilježene u danas potopljenim sigama. Terenski dio konferencije obuhvatio je posjet mjestu Saint-Guilhem-le-Désert (tradicionalnoj postaji hodočasnika na putu prema svetištu Santiago de Compostella), te špiljskom sustavu Grotte de Clamouse, ukupne dužine oko 4 km od čega je 1965. gotovo 1 km uređen za turističke posjete. Osim impozantnih primjeraka špiljskog nakita, čija je raznolikost posljedica izmjena kalcitnih, aragonitnih i dolomitnih karakteristika nadsloja, ovaj objekt može biti i primjer kako se prekrasan špiljski prostor može upropastiti prilagođivanjem turističkim posjetima brojnim metalnim, staklenim i električnim instalacijama. Na trenutke posjetitelj može dobiti dojam da se kreće kroz muzej ili zbirku, a ne kroz više od stotinu metara dubok speleološki objekt. Dojam dodatno pojačava i ambiciozno zamišljen, ali kičasto izveden sound & light show. Obične turiste može fascinirati, ali istinske prirodnjake, zaljubljenike u krš – jedino ogorčiti. U svakom slučaju, terenski dio skupa i ovaj put bio je iskorišten za stvaranje novih i obnavljanje starih poznanstava koja će rezultirati međunarodnom znanstvenom suradnjom, posebno kad su u kombinaciji oprema i financije bogatijih zemalja i neistražena područja "onih drugih" zemalja. Ostaje nada da će takvim oblikom suradnje, na sljedećoj konferenciji Climate Changes: The Karst Records IV, Hrvatska biti malo bolje predstavljena svojim prirodnim i ljudskim potencijalima. Maša Surić 161 PRIKAZI - REVIEWS Geoadria, vol. 8/1, 161-166, 2003. PRIKAZI Atlas svijeta za 21. stoljeća, urednik: M. Lapaine i suradnici, Naklada Fran, Zagreb, 2003., 751 str. Nakladnik Fran iz Zagreba objavio je hrvatsko izdanje atlasa The 21 st Century World Atlas, koji je izvorno publicirao izdavač Trident Press International. Hrvatsko izdanje uredio je M. Lapaine sa suradnicima. Atlas nije tek hrvatski prijevod izvornika jer su pojedini stručnjaci dopunili i izmijenili neke sadržaje, a osim toga, S. Frangeš preveo je velik broj toponima na hrvatski jezik. Prijevodi su ispisani uz gornji rub karte kako se ne bi mijenjao izvorni jezik karata (engleski). Atlas je podijeljen u deset glavnih cjelina: Geopolitički okvir, Klimatologija, geologija i biogeografija, Demografija i socijalni pokazatelji , Osnovne ekonomske djelatnosti, Industrija, trgovina i promet, Afrika, Amerika, Azija, Europa i Oceanija. Na kraju je dodan rječnik osnovnih geografskih pojmova s odgovarajućim prijevodima (npr. perz. Kavir = solna pustinja) i kazalo s preko 60 000 geografskih imena. U općegeografskom dijelu atlasa na brojnim tematskim kartama zorno je prikazana prostorna raspodjela različitih prirodnih i socio-ekonomskih pojava i procesa. Iscrpnost kartografskih prikaza može se uočiti na primjeru poglavlja Socijalni i ekonomski pokazatelji, u kojemu su objavljene sljedeć i tematski zemljovidi: Potrošnja kalorija, Donacije hrane, Proizvodnja hrane, Smrtnost dojenčadi, Zdravstvena zaštita, Bolnička infrastruktura, Telefoni, Potrošnja energije, Pismenost, Izdavanje knjiga, Tiskanje novina, Broj upisa u školu, Omjer đaka i nastavnika u osnovnim školama, Znanstvenici i tehničari, Ekonomski aktivno stanovništvo, Dječja radna snaga, Struktura ekonomski aktivnog stanovništva, Ekonomska aktivnost, Ekonomska aktivnost žena, Ekonomska aktivnost muškaraca, Nezaposlenost, Bruto nacionalni dohodak, Bruto nacionalni dohodak po osobi, Struktura bruto nacionalnog dohotka, Inflacija, Ekonomski rast, Inozemni dug, Sredstva potrošena na obrazovanje, Sredstva potrošena na zdravstvenu zaštitu, Vojni izdaci, Izvoz i uvoz oružja, Trgovinska razmjena oružja i Logistika nuklearnog oružja. Kartogrami i kartodijagrami su jasni, pregledni i informativni.Kartografsko -geografski pregled po kontinentima ima jedinstvenu shemu. Ponajprije se nižu satelitske snimke, a potom digitalni modeli reljefa kopna i podmorja, geografske karte i kratki, ali sadržajni prikazi pojedinih zemalja. Na geografskim kartama kontinenata sitnim su slovima ispisani brojni toponimi. Njihova je čitljivost, na žalost, mala na prikazima planinskih predjela, koji su označeni nijansama sme đe i plavo-ljubičaste boje. Korisnik može doznati osnovne geografske informacije o svakoj državi putem kratkog geografskog uvodnika, zemljovida i različitih dijagrama.U hrvatskom izdanju atlasa svijeta mogao bi se očekivati iscrpniji prikaz Hrvatske. Priređivači nisu htjeli odstupati od izvornika, ali u reprintu zemljovida mogla se obratiti pozornost na pogrešno ispisane toponime (npr. naselje Sali na Dugom otoku ucrtano je u uvali Telašćica, Golfo di Venezia neobično se proteže duž zapadne obale Istre, naveden je stari naziv Požege – Slavonska Požega i sl.) . Međutim, navedene pogrješke ne umanjuju vrijednost atlasa, koji doista čini izvrstan kompendij najnovijih znanstvenih spoznaja o državama svijeta i Zemlji u cjelini, pa ga zbog toga rado preporučujem. Josip Faričić Nikola STRAŽIČIĆ: Svi hrvatski otoci, Descriptio Croatiae, Hrvatska revija, časopis Matice hrvatske, godište 1/2001., broj 3-4, Zagreb, 77-103. Hrvatska obala je najrazvedenija na Jadranskom moru, jer obuhvaća 97,2% jadranskog arhipelaga. S ponosom se ističe da je Hrvatska "zemlja tisuću otoka". Stvarni broj je i ve ći. Na pitanje koliko ih je unutar granica suvremene Hrvatske najmjerodavniji odgovor dao je prof. dr. sc. Nikola Stražičić. 162 PRIKAZI - REVIEWS Geoadria, vol. 8/1, 161-166, 2003. U uvodu se razmatraju podatci o ukupnom broju hrvatskih otoka kritički prema pojedinim autorima. U nastavku izložene su teškoće oko kategorizacije osnovnih pojmova "otok" - "otočić" - "greben" i "hrid". Posebno je zanimljiv dio članka u kojem su opisani i predočeni "zaboravljeni" - "novi" i nekadašnji otoci. U timskom radu autora iz Hidrografskog instituta Republike Hrvatske u Splitu (2000.) navodi se, na temelju topografskih karata u razmjeru 1:25000, da unutar granica Hrvatske postoje 79 otoka, 526 otočića i 641 grebena i hridi; ukupno 1246 otoka.Prof. Stražičić upozorio je kritič ki i dokumentirano na manjkavost dosadašnjih rezultata i naglasio da je ukupan broj hrvatskih otoka i dalje otvoren. U zaklju čnim razmišljanjima dao je niz svrhovitih prijedloga. Ponajprije predlaže, uz potporu državnih službi, imenovanje interdisciplinarne ekipe (od geografa, hidrogeologa, oceanografa, kartografa, lingvista i drugih specijalnosti) koja bi odredila kriterije za kategorizaciju pojedinih otoka, prema veličini i nazivu, te za određivanje kategorija naseljenosti. Nadalje, kako nazvati najmanji oblik stalno nad razinom mora "greben" ili "hrid", o tome posavjetovati se s lingvistima, ali i sa stanovništvom dotičnog otoka. Problem se javlja i kod napučenosti otoka, primjerice "stalno naseljen", da li prema domaćem (autohtonom) ili doseljenom stanovništvu, kako razlikovati pojmove "sezonski naseljen" i "povremeno naseljen"...Na kraju, uz pomoć lučkih kapetanija njihovim plovilima potrebno je obići i snimiti sve otoke unutar granica Hrvatske, istodobno provjeriti stanje na topografskim i posebice pomorskim kartama i planovima. Prof. Stražičić je otočanin, rođen na Mljetu, a čitav radni vijek proveo je u Rijeci. Najveći dio svoga života posvetio je istraživanju mora u najširem smislu, posebice Jadrana i nadasve naših hrvatskih otoka. Godine 1968. izradio je magistarsku tezu Otok Mljet – primjer izoliranog otoka. Deset godina kasnije (1978.) obranio je disertaciju Otok Cres – prilog poznavanju geografije naših otoka. Za sveukupan životni opus godine 1998. Senat Sveuč ilišta u Rijeci dodijelio mu je počasno zvanje "profesor emeritus". prof. Stražičić prvi je geograf u Hrvatskoj koji je dobio to visoko priznanje. U reprezentativnoj Hrvatskoj reviji s novim glavnim urednikom, ambicioznim magistrom Mladenom Klemenčić em, izašao mu je i najnoviji rad Svi hrvatski otoci ilustriran s 27 jedinstvenih panoramskih snimaka u boji. Članak Svi hrvatski otoci sinteza je dugogodišnjih minucioznih istraživanja u kojima je prof. Stražičić, na sebi svojstven na čin, prenio jezgrovito, veliko i bogato iskustvo, istodobno i poruka, kako bi trebalo nastaviti s interdisciplinarnim istraživanjima tih dragulja na pročelju Hrvatske i u trećem mileniju.Josip Riđanović Tihomir KOVAČEVIĆ Tihi: Baraćeve špilje, Turistička zajednica općine Rakovica, Rakovica, 2003., 48 str. Baraćevim špiljama pripada počasno mjesto u povijesti istraživanja hrvatskog krša i speleologiji. Davne godine 1892. u Rakovici je osnovan "Odbor za istraživanje i uređenje Baraćevih špilja", prva takva udruga na tlu Hrvatske i u ovom dijelu svijeta. Od prvih podataka objavljenih u literaturi 1874. do danas špilje su više puta bile predmetom speleoloških, hidrogeoloških, paleonotoloških, arheoloških i biospeleoloških istraživanja. Na temelju njihovih rezultata i rezultata najnovijih istraživanja nastala je i ova knjiga u kojoj nam autor otkriva njezine ljepote i tajne.Knjigu čini 8 poglavlja. Zanimljiv tekst bogato je ilustriran sa 65 fotografija, crteža i nacrta špilja. Opisan je položaj špilja, osnovni podatci o geološkim značajkama terena, nazivlje i podatci o dimenzijama različitih istraživača. Slijedi poglavlje o povijesti istraživanja s nizom zanimljivih podataka – od prvih opisa do suvremenih istraživanja. Opći dio zaokružen je poglavljem o paleontološkim i arheološkim istraživanjima. Dosad su nađeni ostatci pleistocenske faune i tragovi boravka ljudi iz srednjeg vijeka i razdoblja turskih ratova. 163 PRIKAZI - REVIEWS Geoadria, vol. 8/1, 161-166, 2003. U drugom dijelu knjige detaljno su opisane značajke Donje, Gornje i Nove Baraćeve špilje. Opisan im je položaj, a u iznošenju značajki autor se poslužio citatima Dragutina Hirca i Ivana Krajača s početka 20. stoljeć a. Navedeni su i najnoviji rezultati istraživanja prema kojima je Donja Baraćeva špilja dugačka 565 metara, Gornja 520 metara, a Nova 94,5 metara. Poglavlje o biospeleologiji napisao je dipl. ing. Roman Ozimec. Objavio je dosad poznate podatke o povijesti biospeleoloških istraživanja, podatke o ekološkim uvjetima, pregled i analizu špiljske faune te istaknuo važnost nastavka istraživanja i zaštite. Poglavlje je opremljeno odličnim fotografijama te tablicama s kronologijom biospeleoloških istraživanja, preliminarnim taksonomskim popisom kavernikolnih vrsta i biospeleološkom bibliografijom špilja. Završno poglavlje posvećeno je rezultatima Međunarodne speleološke ekspedicije "Rakovica 2002.". Na samom početku ekspedicije otvoren je Prvi speleološki dom Republike Hrvatske u Novoj Kršlji. Tijekom ekspedicije istraživani su sustav Panjkov ponor - Varićakova špilja, vrelo Sinjac i Kusa i dr. Na kraju knjige objavljena je speleološka bibliografija koja dodatno pridonosi vrijednosti ove knjige. Nenad Buzjak Milenko M. PASINOVIĆ: Područ je Kotora na listi svjetske i prirodne baštine UNESCO. "Cicero" – Cetinje, kompjutorska priprema "Tricen", Kotor, 2001., 110 str. Autor je rođeni Bokelj, redoviti sveučilišni profesor na Fakultetu za turizam i hoteljerstvo u Kotoru. Knjižica je praktičnog formata (23x15 cm), otisnuta je na kvalitetnom papiru. Opremljena je s 14 reprezentativnih fotosa u boji i 7 crno-bijelih slika i crteža. Upotrijebljeno je 20 bibliografskih jedinica literature i 4 izvora podataka uključujući i vlastita istraživanja. Kratak izvadak dat je na engleskom, talijanskom, francuskom i njemačkom jeziku.Poslije predgovora slijede u tekstu: Boka kotorska (prikaz granica, prostorni pojam i pregled glavnih dijelova, Morfogenetske i morfološke karakteristike, Kotorsko-Risanski zaliv – embrion Boke kotorske, Područje Kotora na listi svjetske prirodne baštine UNESCO, Simbioza prirode i čovjeka stara pet milenijuma i Dvije decenije nakon zemljotresa.Bokokotorski zaljevi duboko su oko 30 km (29,6) uvučeni na sjeveru između Orjena (1893 m), najviše obalne planine u istočnoj regiji Jadrana, Katunskog krša (1308 m, 1228 m i 1212 m) na istoku i Lovćenu (Štirovnik, 1749 m) na jugu. Impozantan okvir krševitih planina s izrazitim strmcima zatvara plitko more (površine 87,3 km2 i dubine do 60 m), u stvarnosti čudesan i jedinstven sklop Bokokotorskih zaljeva. Boka kotorska je horizontalno najrazvedeniji kraj (105,7 km duljina obale) i vertikalno najraščlanjeniji dio u najvišoj reljefnoj strukturi Jadranskog primorja. Geografski položaj Boke je specifičan. Na njezinu prostoru dodiruje se prirodno visoki i najljući krš izravno s najdubljim dijelom morske pučine Jadrana. Društveno, povijesno i gospodarski u Boki se isprepliću utjecaji milenijskog stvaralaštva Mediterana, posebice u gradskoj arhitekturi, s tradicionalnim i suvremenim kulturama Istoka. Boka kotorska je izraziti primjer jedinstva suprotnosti. Pri određ ivanju prostornog pojma Boke logič ki je kriterij "slijevno područ je" tj. prostor odakle voda teče prema zaljevima odnosno prema moru. "Slijevno područje" odre đuje se razvodnicom. U vododrživim stijenama to je površinska ili topografska razvodnica, koja se povlači najvišim vrhovima na terenu. U karbonatnim stijenama na kojima je razvijen krški reljef, što se pretežno odnosi na prostor Boke kotorske, mjerodavna je dubinska ili hidrogeološka razvodnica. Preuzeti brojčani podatci o veličini slijevnog područja na osnovi površinske (topografske) razvodnice za Boku kotorsku ne odgovaraju stvarnosti. O postanku Boke kotorske Pasinović iznosi kritički i potanko gledanja ranijih autora. Znakovito, me đutim, ističe sadašnji izgled zaljeva, koji je relativno mlad i posljedica je izdizanja razine mora u holocensko doba. Navodi činjenice da je prije 25 tisuća godina razina Jadrana bila niža za 96,4 m od sadašnjeg. Boka je tada bila kopno. Na Orjenu i Lovčenu snježna granica spuštala 164 PRIKAZI - REVIEWS Geoadria, vol. 8/1, 161-166, 2003. se do visine 600 m odnosno 900 m. Dno Boke kotorske u to vrijeme karakterizirala su izolirana udubljenja prekrivena rastresitim materijalom. Dokazano je da je prije 10 tisuća godina razina Jadranskog mora bila niža za 31 m od današnjega. Tada se već počeo nazirati složeni izgled današnjih zaljeva Boke kotorske. Batimetrijska istraživanja u najnovijem razdoblju potvrđuju postojanje izdvojenih krških udubljenja na morskom dnu, posebice na lokalitetu Verige, gdje je maksimalna dubina od 45 m veća za 4 m i u kumburskom suženju od 50 m veća, najveća dubina 5 m od okolnog dna mora.U najvećem dijelu zaljeva žalo je ograničeno na uski pojas ili ga uopć e nema (Risan – Perast i Orahovac). Na tom potezu obalni strmci spuštaju se izravno ispod mora do njegova dna. Prosje čna dubina mora u Boki je 27,6 m. Srednje dubine u pojedinim zaljevima iznose u Kotorskom 27 m, Risanskom 25,7 m, Tivatskom 25,5 m i Toplanskom 31 m. Opća značajka batometrije svih zaljeva Boke kotorske je da su male dubine. Posebna je zanimljivost horizontalne razvedenosti Boke kotorske 7 otoka. To su u Kotorskom zaljevu ispred Perasta Sveti Đorđe (Juraj) i umjetni otok Gospa od Škrpjela. U Tivatskom zaljevu: Stradioti (Sveti Marko), otok Gospe od Milosrđa i Prevlaka (otok cvijeća). U Toplanskom zaljevu su otok Lastvica (Mamula) i otok Mala Gospa (Gospa od Žanjice).Boka sa svojim zaleđem prima najveć e količ ine padalina u Europi. Crkvice, mjerna stanica u Malovom dolu na 1050 m nadmorske visine u Krivošijama na Orjenu, zabilježila je količinu od 5317 mm i to tijekom mokrog dijela godine! Boka je najvećim dijelom u stijenama karbonatnog sastava, koje dosežu dubinu i do 5 km! Na toj podlozi razvijen je najizrazitiji krški reljef, kako na površini, tako još više u podzemlju, odnosno u podmorju. Tu je najveće izvorište vode istodobno i najsušniji kraj u istočnoj regiji Jadrana. Prema podatcima skupa stručnjaka za opskrbu vodom 1986. godine u Risnu s navedenog prostora u sušnim mjesecima godine svake sekunde dotječe u more oko 1000 litara vode od koje se tek 220 litara (22%) iskoristi za pitku vodu! Zaključeno je, da Boka spada u "najžednije" krajeve u Europi! Hidrografske karakteristike Boke kotorske u skladu su s prevladavajućim litološkim značajkama karbonatnih stijena, geološkom građom i hidrogeološkom funkcijom terena. Od hidro-pojava najviše su rašireni izvori, vrulje, povremene tekućice i jedna katavotra (Gurdić). Katavotra je specifični izvor, zapravo otvor kroz koji poslije dugotrajnih kiša izbija na površinu slatka voda, a u doba hidrološkog minimuma tim istim otvorom voda ponire u dublje dijelove podmorja. Ukratko su opisani i predočeni izvori Ljute u Dobroti, Sopota i Spile kod Risna, Morinjske rijeke, koja odvodnjava zapadne i jugozapadne strane Orjena, te Gurdić i Škurda kod Kotora. Škurda je svojevrsna hidrografska specifičnost Boke kotorske. To je krška rječica. Izvori su joj na Lovćenu, a odvodnjava Njeguško polje. Škurda je usjekla korito kanjonskog tipa u masivnim i dobro uslojenim vapnencima lovćenskog strmca. Vodostaj Škurde ovisan je od količine i duljine trajanja kiše. Bez obzira na godišnje doba, poslije izdašnijih kiša teče Škurda čitavom duljinom toka kao bujica. Na ušću je nataložila obilje šljunčanih nanosa u obliku manje delte zvane Benovo. U blizini mora Škurda se račva u dva rukava. Jednim rukavom otječe sjevernom stranom gradskih zidina. To je kotorska Škurda, obično stalan tok, jer ga napajaju izvori iz vlastitog korita. Drugim rukavom teče dobrotska Škurda jedino poslije dužih kiša. S izvora Škurde opskrbljuje se ponajprije i ponajviše gradski vodovod u Kotoru. Poslije potresa 1979. pokušalo se ugradnjom betonske zavjese izolirati utjecaj mora. U ljetnim mjesecima ponovno je zaslanila voda. Škurda je tipična krška tekućica podložna naglim i znatnim promjenama. U zadnje vrijeme znalo se dogoditi da na njezinom izvorištu potpuno nestane vode čak u trajanju jednoga dana! Boka kotorska svojim smještajem je u geotektonski vrlo labilnom kraju, štoviše, u pojasu razornih potresa. Značajniji potresi u južnom Jadranu jezgrovito su opisani. O katastrofalnom potresu 15. travnja 1979. dat je iscrpan prikaz. U općini Kotor na spomenicima kulture procijenjena je golema šteta u visini od 18.658,930 USA dolara!Područje Kotora na listi prirodne i kulturne baštine UNESCO najopsežniji i najzanimljiviji je dio sveukupnog teksta. Autor nas potanko i dokumentirano upoznaje s brojnim postupcima koji su prethodili upisu Kotora na listu svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO. 165 PRIKAZI - REVIEWS Geoadria, vol. 8/1, 161-166, 2003. Odluka je usvojena na Skupštini op ćine Kotor, 14. lipnja 1979. i glasi: "Ovom odlukom kao prirodno, kulturno i istorijsko dobro od posebnog zna čenja, proglašava se Kotor s područjem: Dobrote, Orahovca, Perasta, Risna, Morinja, Kostanjice, Stoliva, Prčanja, Mula, Škaljara i morskog bazena ovog područja, koje obuhvaća 12000 ha kopna i 2600 ha mora." Katastrofalni potres 15. travnja 1979. pospješio je prijam Kotora za upis u svjetsku prirodnu i kulturnu baštinu UNESCO, štoviše i za kulturnu baštinu u opasnosti. Prijedlog je prihvaćen na sjednici Međunarodnog komiteta od 22. do 26. listopada 1979. u Kairu i Luksoru. Također, u Berlinu 10. ožujka 1997. Boka kotorska uvrštena je među 28 najljepših zaljeva na svijetu. Prema podatcima Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u općini Kotor izvršena je kategorizacija od prvog do trećeg stupnja za 104 spomenika kulture. Zanimljivo je da je 12 spomenika uvršteno u prvu, najvišu kategoriju spomeničkog blaga. Simbioza prirode i čovjeka u Boki kotorskoj stara je pet milenija. Prvi tragovi ljudskog postojanja, oko 3000 godina prije Krista, iz mlađeg kamenog doba, otkriveni su na lokalitetu Spila, 300 m nad morem, sjeveroistočno od Perasta.Na obali Risanskog zaljeva, točnije u mjestu Lipci, pronađeni su na svodu otisci između kojih se posebno ističe brod na jedra. To potvrđuje rani početak pomorstva u Boki kotorskoj. Najstariji ostatci likovnog izražavanja tadašnjih stanovnika datirani su u rano brončano doba.Prof. Pasinović je geograf društveno-gospodarskog usmjerenja s posebnim interesom za pomorstvo i turizam. Poslije obranjene disertacije "Pomorstvo i turizam s posebnim osvrtom na crnogorsko primorje" (1977.) i nakon objavljivanja reprezentativnog vodiča: Kotor – vjekovi sačuvani za budućnost" (1988.) poklonio je javnosti i najnovije djelo "Područje Kotora na listi svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO". Prof. Pasinović je jedan od osnivača Fakulteta za turizam i hotelijerstvo u Kotoru i najzaslužniji je što je ta visokoškolska, sveučilišna institucija ostala u Kotoru. Svojim je radom i organizacijskim sposobnostima znač ajno pridonio da se Kotor upiše u listu svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO. Sada se zalaže da se to priznanje mjerodavnih stručnjaka zapamti i blago sačuva za mlađi naraštaj. Čestitamo profesoru Pasinoviću i želimo mu puno daljnjih uspjeha. Josip Riđanović 166

Background and Objective: The existence of a tofu waste treatment plant in residential areas and reports from the public about the unpleasant odor in several wells made residents worried about the impact of the intrusion of tofu waste treatment plant waste. This study aims to assess the impact of possible intrusion of waste from tofu waste treatment plants into residents' wells. Methods: This type of research is descriptive with a survey method. Samples from the research site were analyzed in the laboratory by the titration method based on the value of chemical oxygen demand, compared with Government Regulation of the Republic of Indonesia No. 82 Th. 2001 concerning water quality management and water pollution control. Results: The results of the measurement of the chemical oxygen demand value of the Bajak river were 51.8 mg/L (starting point) and 238 mg/L (end point). The value of chemical oxygen demand in resident wells is as follows: resident well 1 of 12.2 mg/L, resident well 2 of 9.12 mg/L, resident well 3 of 3.05 mg/L, residential well 4 mg/L of 33.05 mg/L. L, resident well 5 is 3.05 mg/L, resident well 6 is 15.2 mg/L, resident well 7 is 27.4 mg/L and resident well 8 is 3.05 mg/L. Conclusion: The value of chemical oxygen demand in the Bajak river exceeds the quality standard, while the value of chemical oxygen demand in resident wells shows that the farther from the tofu waste treatment plant, the smaller the concentration value of chemical oxygen demand.

“Co-benefits” refers to multiple benefits in different fields resulting from one policy, strategy or action plan. As an example: policy or strategy taken on reducing GHG emission from transportation, would ensure better air quality, health, promoting the use of biofuels and other alternative energy sources. Industrial waste water or domestic wastewater household if not disposed of or treated with either will cause pollution. The high content of organic content in wastewater will lead to GHG emissions impact on society as well as water pollution and odor pollution, Environmental Management in Industry Centers Adiwerna Tofu, Tegal regency was done by the management (cleaner production) and waste water treatment. Co Benefit analysis showed the relationship of environmental quality improvement occurs with the reduction of COD and capture methane gas that can be utilized for the community. The reduction of emissions in air can reduce GHG. Method of estimated GHG reduction can be done by comparing GHG emissions before the project (baseline - BE) and after the implementation of projects co-benefits (project - PE). The evaluation was done by grouping into 3 tiers. Evaluation indicators are COD, BOD5, smell, CH4, while other indicators are N, P and hazardous waste indicators concerning health. To get the best results of the evaluation required complete data. Keywords : GRK, Co-benefit,Tier, Metana, COD